A gdje je rukomet?

Osim ako ne živite ispod kamena onda znate kako se ovih dana igra svjetsko prvenstvo u rukometu. I dok ima dovoljno glupavih članaka na internetu u kojem možete pročitati hrpu ‘sportskih’ stvari bez ikakve supstance, ovo će biti jedan članak o video igrama. Koji se pita gdje su rukometne video igre?

Nisam siguran da li je itko ikada napravio pravo i potpuno istraživanje, no neki kažu kako je rukomet drugi najpopularniji sport Europe. Kontinenta koji ima oko tri četvrt milijarde stanovnika, od kojih postoji sasvim dobar postotak u državama koje su dobrostojeće, gledano s financijskog aspekta kupovne snage njihovih stanovnika. A kako to da drugi sport tog područja nije dobio video igru, a u jednoj Americi sva četiri sporta imaju svoje igre koje su popularne iz godine u godinu? U državi koja ima upola manje stanovnika nego cijela Europa?

Razloga bi se našlo nekoliko, nekih vezanih uz sport, nekih malo manje, no u konačnici se svi svode na isti nazivnik – popularnost. Dovoljno je pogledati Njemačku ligu (kao najpopularniju), ili pak rukometnu Ligu Orvaka – rukomet se igra u manjim mjestima. Liga Prvaka daje dovoljno informacija, od 16 klubova (gledam samo dvije jake skupine) samo dva kluba dolaze iz gradova koji broje preko milijun stanovnika – Barcelona i Paris su ti gradovi. Rukomet je gotovo pa odraz cijele Europe, gdje postoji more manjih gradova (samo 35 gradova preko milijun stanovnika, od toga 11 u Rusiji), tako da nije čudno vidjeti turbo jak klub koji dolazi iz mjesta koje ima preko sto tisuća stanovnika, ili iz neke ne baš tako ‘uspješne i primamljive’ države, prilično je jasno zašto nema tog mainstream interesa. Nema glamura Moskve, Rima, Madrida, Londona, Istanbula… A kada nema tog glamura, nema ni toliko sponzora, a i puno manje je interesa. Pošto financije u sportu i njegova popularnost sve češće idu ruku pod ruku.

Handball Action Total je igra iz 2018. godine, a ne izgleda baš najbolje. Niti rukomet izgleda baš ovako statično, ali je svakako pokušaj.

Video igre dozvoljavaju bilo kome izradu igre, pa kako to da nitko nije napravio rukometnu? Je. Samo imale su barem jedan od dva problema. Jedan koji je svima bio zajednički je vezan uz već spomenutu popularnost, drugi je vezan uz kvalitetu. Ili često nedostatak iste. Do sada su probali napraviti dva tipa – simulaciju rukometne igre, po uzoru na ostale popularne sportove, i menadžersku igru po uzoru na Football Manager. Sve to bez nekog velikog pomaka – otišao sam na SteamSpy, upisao handball i vidio kako sve igre imaju 0-20k pod brojem prodanih primjeraka. I dok SteamSpy nije potpuno točan, kao i što je ova margina prilično široka, prilično je jasno kako je s ovako niskim brojkama teško imati komercijalni uspjeh. A još je teže imati kada shvatite kako mnoge od tih igri nemaju sve one najbolje igrače koje rukomet posjeduje. Drugim riječima nemaju licence. Bez licenci je prodaja puno manja (samo pogledajte kako je PES pao u odnosu na FIFU kada je potonja pokupovala skoro sve licence), a bez licenci nema prodaje. Začarani krug.

Isto tako je problem što su mnoge druge igre krenule u izradu još davnih dana, neki serijali imaju i preko 25 godina. Rukomet nema – rukomet je tu na početcima. Rukomet ako želi igru mora krenuti od nule, a krenuti od nule u vrijeme kada su se video igre toliko razvile znači prilično solidan budžet za izradu, ali isto tako i puno prigovora ako igra neće imati sav sadržaj kojeg imaju igre u drugim sportovima. Nije dovoljno napraviti dobar početak, pa dogodine izdati novi naslov. Čak i ako imate sve licence, ako ta druga inačica nije dobra malo tko će kupiti onu koja dolazi godinu dana nakon. Isto tako, tu je i rukometni savez koji nije napravio baš ništa po pitanju popularizacije rukometa. Klinac koji voli nogomet nakon treninga doma dođe i upali FIFU, onaj koji voli košarku upali NBA, a onaj koji voli rukomet mora čekati idući trening kako bi ponovo imao dodir s rukometom. Da se ne lažemo, nije to jedini veliki sport koji nema dobru video igru, samo pogledajte tenis koji ima osjetno veću popularnost na globalnoj razini.

Ima li onda šanse za rukometnu video igru? Šansa uvijek postoji, no trenutna situacija je takva da je taj postotak dosta nizak. Savez bi trebao dati dobru podršku takvom projektu, pogotovo financijsku. No isti taj savez ne želi niti modernizirati rukomet, što svi već godinama zagovaraju, a to ne žele zato što bi time pala njihova moć. Oni su sami sebi svrsishodni. Nadalje, trebao bi se naći dobar partner koji će uložiti u to. Od velikih izdavača vjerojatno neće nitko, da je netko htio već bi uložio. To znači manji projekt koji ne bi bio top klase, što bi bio dobar početak. Neko razmišljanje ide prema Njemačkoj, u kojoj je rukomet popularan, i koja ima studije koji bi bili spremni napraviti tako što, pogotovo što su često limitirani time što mogu raditi zbog strogih zakona. I za kraj, ono najvažnije, usprkos marketingu (koji bi morao biti vrlo jak), ovaj projekt ne bi mogao izlaziti svake godine, ili ako bi izlazio svake morali bi očekivati par godina rada s deficitom, prije povratak ulaganja. Kada se sve to stavi na vagu, jasno je zašto nećemo tako skoro igrati vrhunski rukomet u obliku video igre.


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.