Nakon Rima i Grčke, Assassin’s Creed serijal odlučio je zaploviti u Skandinaviju, a nedugo nakon toga u Englesku. Par sto godina kasnije u povijesnom periodu, serijal je nastavio novom putanjom potpuno otvorenog svijeta, i to taman u vrijeme kada nas je usrećila smjena generacija. Dovoljno za ulazak u Valhallu?

Assassin’s Creed Valhalla nas stavlja u čizme Eivar, bilo muškog ili ženskog lika, ovisno o vašoj odluci. Odlazak iz vikinških prostora u puno bogatije tlo Engleske donijet će novi set problema, kako političkih tako i grad za koji treba brinuti i razvijati. Uz svu dozu raznih naroda kao i spojeve kršćanstva, nordiskih mitova i paganstva, dobivamo jednu ogromnu paletu koja čini ovaj otvoreni svijet veoma životopisnim. U cijeloj toj priči borba između templara i assassina kreće polako, ali sigurno. Uz početno nepovjerenje prema svemu tome, shvatit ćemo kako je sve to svuda oko nas i zaploviti tim vodama.

To nisu jedine vode kojima ćemo ploviti. Od mirnih rijeka gdje uživamo u prekrasnom krajoliku preko uzburkanih mora koje će uzeti svoj danak, pa sve do prepunih brodova u koje smo natrpali kolege kako bi opljačkali lokalno svetište, Valhalla donosi jako puno opcija, od kojih nisu sve najbolje napravljene. Borba je maltene ista kao u prethodna dva nastavka, što je svakako dobra stvar, uz napomenu kako je malo veći naglasak stavljen na ono sa čime je serijal počeo – stealth. Dok je u tom loša stvar što prilično sporo nalazimo nove poteze pa tako borba može biti veoma monotona. Jednom kada ih nađemo mnogo, borba je fantastična. Pronalazak poteza ujedno znači i redefiniranje sistema skillova, gdje je on napravljen tako da ne znamo što nas čeka u kojem ‘sazviježđu’ dok ga ne otvorimo, bez spoznaje da li se tamo nalazi nešto što nas zanima ili ne. Isto tako, većina tih skillova nije toliko zanimljiva, samo je statističko poboljšanje nekoga aspekta.

Divna stvar je kako su sporedni zadatci napravljeni tako da budu pamtljivi, što zaista jesu u ovom ogromnom otvorenom svijetu. Ali to isto donosi problem u obliku količine bugova koju igra ima u ovim početnim danima, što vjerujem da će se ispeglati u tjednima i mjesecima koji dolaze. Čak je i prema pametnije napravljena, nema više sto i jednog identičnog mača kojeg ćete ionako prodati prvom prilikom. Osjećaj kada napokon nešto nađete je znatno značajniji. A onda su tu raidovi i napadi na dvorce koji su fantastični doživljaji. Bilo da morate opljačkati crkvu dok svi okolo vrište ili bježe od vas, ili kada se probijate malo po malo do samog dvorca. Mana toga je opet ponavljanje koje ćete osjetiti nakon što par puta izvedete isto.

Svijet u kojem se nalazimo je jedna od najboljih koje sam imao priliku vidjet. Čak i sada kada je igra između generacija, skok je jasno oučljiv. Razlika između PS4 i PS5 verzije je prilično vidljiva, pogotovo u očitavanju kojeg petica skoro i nema. Kada govorimo o svijetu, jutra uz rijeku, maglovite šume, ostatci rimskog utjecaja, sve to čini ovaj svijet fantastičnim. Prekrasan je, a posvećenost detaljima je na jednoj zavidnoj razini koju ćete vidjeti u malo kojoj igri. Svijet će vam pokazati lokacije gdje se nešto skriva, bilo da govorimo o napadu bandita, misticizmu, psihodeličnim lokacijama, ili već spomenutim sporednim zadatcima koji su savršeno šašavi i odlično se uklapaju u sve što su ugurali u igru. Tehnička izvedba ima svojih problema s bugovima, od toga da levitirate u zraku pa do pojedinih vrata koja se ne mogu otvoriti. S druge pak strane audio komponenta je sjajna, kao i skoro kompleta glumačka postava koja daje igri toliko važnu vjerodostojnost. Da, nađe se tu i tamo pokoji loš dijalog, no generalno je sve to za pohvalu.

Valhalla je napravila skok u novu generaciju. Premda još uvijek ne potpuni. Ako igrate na konzolama nove generacije dobit ćete puno više nego na sedam godina starim strojevima, što je nekako i logično za zaključiti. Igra nastavlja formulom koju su imala i dva prijašnja nastavka, premda se mora jako paziti kako ne bi ušla u problem kojeg je serijal imao prije toga – gdje je ušao u sferu monotonosti. Ipak, Assassin’s Creed Valhalla je do sada najambiciozniji projekt unutar serijala, koji pokušava pomaknuti granice na onome što sada već zovemo Ubisoftov otvoreni svijet. I to radi veoma dobro. Uvijek ima neki novi trik u rukavu, iako nisu svi trikovi koje ima jednako zanimljivi i uspješni. Ima svojih mana i kao i svaku puta nakon kraja igre donosi ono važno pitanje – kuda će serijal dalje?


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.