Kada je Turtle Rock Studios najavio Back 4 Blood svi smo imali tu Left 4 Dead vibru. Hoćemo li napokon dobiti nastavak serijala, makar spiritualni? Ipak taj studio potpisuje klasik koji je oduševio prije 13 godina. Mogu li ponoviti magiju? Da li je u konačnici Back 4 Blood ono što se toliko dugo čekalo?
Mislim da nitko ne želi maziti zombija.
Norman Reedus
Kao i svaka igra ovog tipa, radnja je smještena u postapokaliptičnom svijetu gdje su zombiji, koje u ovoj igri zovu ‘ridden’, glavna opasnost. Nastali su kada je virus zarazio čovječanstvo, a oni koji se puškama, bombama i mačetama bore protiv toga zovu se ‘cleaner’-i. Tijekom kampanje malo ćete saznati o tome što se dogodilo, malo o osam likova s kojima možete igrati, no u konačnici nećete dobiti kampanju koja će vam ostati u sjećanju. Ona je tu ponajprije kako bi mi imali nivoe kroz koje moramo prolaziti. Što uključuje standardni asortiman zadataka za igru ovog tipa – poput prenošenja predmeta od točka A do točke B, štiteći pritom jedni druge.
Imate ih i od čega štititi. Bazni riddeni su sami po sebi prilično bezopasni i veoma lako padaju, čak i bez preciznog gađanja metak ili dva će biti dovoljni. Njihova najveća snaga je ipak u tome što su veoma opasni kada ih je puno i kada bezglavo jure prema vama. U takvim situacijama trebate biti taktički pozicionirani jer vas lako mogu odvojiti od ostatka tima. I vrlo vjerojatno će oni srediti vas brže nego što vi uspijete srediti njih. Postoje i druge opasnosti, poput onih koji vas gađaju nekim toksičnim otpadom pa do onih koji eksplodiraju. Dodajte još i mini bosseve i na ekranu zna biti pravi mali kaos. Sav taj kaos je lako dovesti u red ako surađujete, pošto su različita oružja dobra protiv različitih stvari, pa ih treba znati i taktički koristiti.
Oružja su standardni asortiman kojeg imate u skoro svim ovakvim igrama. Od jurišnih puški do sačmarica. Koje god sam od njih probao, imalo je svoju specifičnost i prilično dobro je funkcioniralo. Ipak, moram priznati kako sam uživao koristeći hladna oružja, kao mačetu. Ima nešto u tome kada prepolovite protivnika koji juriša na vas. Samo pazite, korištenje takvog oružja koristi staminu, pa je moguće istrošiti istu i naći se u problemima, jer ista se troši i prilikom sprintanja. Svako oružje se može nadograditi, bilo po pitanju rariteta, bilo po pitanju dodataka poput optike. I dok attachmenti funkcioniraju, nemam isto mišljenje za raritete oružja. Da, veći raritet istog oružja, bilo da ga se kupi ili nađe, daje bolje performanse, no ostaje dojam da sistem postavljen tako samo zato što i druge igre na tržištu, pogotovo battle royale igre, imaju tako postavljeno. Puno bi mi bilo draže da je to postavljeno kao sistem nadogradnje između partija, pošto onaj kozmetički je prilično slabašan.
Novitet kojeg Back 4 Blood ima je u kartama uz pomoć kojih definirate lika sa kojim igrate. Na početku svakog nivoa možete izabrati jednu kartu iz decka, koje mogu varirati od pojačavanja jednog područja sposobnosti, preko negiranja negativnih karti koje se mogu pojaviti, a sve do onih s kojim pomažete timu. Želite napraviti lika koji će puno bolje baratati mačetom i teže se odmarati? Nema problem, kao što možete krenuti putem više novaca na mapi kako bi mogli imati bolju opremu prilikom svakog kupovanja. Ili pak biti nevjerojatno brzi pri izmjeni klipova kako bi pokosili metcima sve horde koje idu na vas. Opcija je puno i vjerojatno je to jedna od direkcija u kojima će igra nastaviti sa razvojem nakon svog izlaska.
Karte su nevjerojatno važne ako želite igrati na ičemu višem od na prvoj od tri težine. Za išta više trebat će vam komunikacija i poznavanje mapa, jer skok u razlici je i više nego očigledan. Komunikacija je dio igre, te je daleko nabolje igrati uz prijatelje. Ako nemate, uvijek imate matchmaking, koji će vas upariti s nasumičnim ljudima, što može biti frustrirajuće iskustvo. Pogotovo ako ste novi i naletite na nekoga tko poznaje mapu, koji će pokrenuti sve događaje na istoj, dok ćete se vi pitati što se događa i u trenu ostati okruženi morem neprijatelja. A spomenuo sam kako to najčešće završava. Također je solo opcija tu, nju ne preporučam pošto je AI likova prilično upitan. Igranje na višim težinama vjerojatno znači i komplementarne deckova kod igrača, gdje će se popunjavati svaka najmanja rupa koja može značiti razliku od smrti i prolaska misije. Ovo potonje, nakon teške borbe, je veoma dobro iskustvo.
Vizuali i lokacije igre su veoma dobri, uz napomenu kako je tamna nota dosta prisutna kako bi se zadržala napetost i atmosfera jednog veoma opasnog svijeta pri kojem neprijatelj može iskočiti od bilo kuda. Vizualni aspekt nasilja je prisutan, ponajprije kada krv protivnika završi na suigračima, ili na vama. Premda nikada ne odlaze u područje ‘previše’. Audio aspekt je dobar, dok je slušati komentare likova pomalo zamorno. Ima tu dobrih stvari, pošto će vaš lik imati drugačiju interakciju ovisno o tome tko su preostala tri lika u vašem timu. Kroz to ćete naučiti malo o povijesti likova, ali isto tako je tih linija premalo pa će se veoma brzo početi ponavljati i postati zamorne.
Probat ću odgovoriti na pitanje iz prvog paragrafa. Da li je ovo nastavak koji se toliko dugo čekao? Odgovor je kompleksan, puno bliže je odgovoru ‘ne’, uz jedan veliki ‘ali’. Back 4 Blood je prilično dobra igra, no nije izvrsna. Ima odlične temelje, i bez imalo problema mogu vidjeti kako na njima gradi budućnost, bilo da nastave podržavati ovo u ‘game as a service’ formatu ili nastavke. Te a se u nekom trenutku dolazi do zlatnog vremena koje je Left 4 Dead postavio prije svih tih godina. Zabavio sam se igrajući, premda mi je potpuno jasno kako ćete puno više od nje dobiti ako imate društvo s kojim možete redovito igrati zajedno. Maksimizirati na komunikacijskom aspektu. Ipak, cijelo vrijeme mi je u glavi bilo kako bi ovo bila igra koju smo očekivali prije 10 godina. Samo je prošlo tih deset godina i standardi su nešto drugačiji. Igra je zabavna, budućnost je svijetla. I moguće je da u nekom trenutku se ovo digne na jedan viši nivo – onaj top ešalona industrije – trenutno još nije tamo.
