Nostalgija je česti faktor kada govorio o video igrama. Postoji nešto što vas je u nekom trenutku privuklo uz njih i čega se rado sjećate. Isto tako, te određene igre se često spominju u kontekstu usporedbe stanja industrije tada i danas. Neke od tih igri su svakako Baldur’s Gate naslovi, pogotovo sada kada je BioWare prilično nisko pao uz Anthem. Gdje se ljudi rado prisjećaju ‘zlatnih dana’ gdje je igrač bio fokus svega, a ne zarada. Pa se nekada s gnušanjem gleda najava kako upravo taj Baldur’s Gate dolazi na konzole. Ipak je to kapitalistički potez koji je tu napravljen samo kako bi privukao novce. Malo tko gleda na to kao potez napravljen tako da približi tu igru onima koji vole kućne konzole, uključujući na naraštaje koji do sada nisu igrali tu igru.
Kada pogledamo kako izgleda PS4 verzija Baldur’s Gatea vidimo nekoliko stvari. Jedna od osnovnih koju će vidjeti svi oni koji su nekada igrali original je ta da je to manje-više ista ona igra u koju su se nekada davno zaljubili. Sve njeni atributi su i dalje tu, samo prilagođeni za drugačije tržište, što je pak tražilo neke kompromise. Glavni od njih je na vizualnom aspektu igre. Da, čudna li čuda, igra stara 20 godina pokazuje bore na svom čelu. Šok, za ne? Pogotovo kada sve to stavimo u kontekst modernih televizora koji još dodatno fokusiraju tu razliku. Efekti koji su nekada bili među najboljima u industriji danas su em zastarjeli, em izgledaju dodatno loše što bolji televizor imate. Dok oni koji zbilja žele vidjeti stvari kako jesu, vidjet će koliko je industrija napredovala na mnogim područjima. Nekada je bilo nezamislivo određene igre staviti na konzole, bilo da se govorilo o procesnoj limitaciji, ili da se govorilo o prekompleksnim kontrolama koje konzola ne bi mogla odraditi kako sada. Ova generacija pokazuje kako su tamo samo izgovori. Gdje ima volje, ima i načina. Osim toga, pogledajte kako je izgledao Dualshock 1 i kako izgleda njegova četvrta iteracija. Puno više tipki znači i puno više načina za postaviti kontrole s kojima bi i igra ovog tipa bila i više nego igriva. Da, miš i tipkovnica će u pojedinim situacijama biti brži i bolji, no to ne znači da je sve ostalo za baciti te da se na njemu ne može igrati. Može.
Baš kao što PC igrači vole kada privremeno ekskluzivne konzolaške igre dođu na PC, tako i konzolaši vole obrnuto. Da li je ovo naslov koji će podići puno prašine? Nije, baš kao što nije ni Jedi Academy, koji je također nedavno izašao na konzole. Razlog tome nije u tome što to nisu atraktivne igre, razlog je prije svega u njihovim godinama. Pošto je najbolje kazati kako to danas nisu atraktivne igre. To je realnost industrije. Isto tako je realnost industrije zarada, pa danas mnogi studiji odmah razmišljaju o tome unaprijed. Možda se odluče za jednu platformu odmah, no imaju barem razmišljanje o tome hoće li je staviti na druge konzole. Baldur’s Gate 3 je jedan takav primjer, primarno će biti za PC, a prilično lako moguće da ćemo u budućnosti dobiti najavu kako će izaći i za konzole (next gen konzole). Možda će doći istog dana, možda s malim zakašnjenjem.
Baldur’s Gate u svojoj konzolaškoj verziji neće oduševiti sve one koji su već igrali prije. Zato što je to ista igra koju poznaju, samo na drugoj platformi s nekim malo drugačijim kontrolama. Ne znači ni da će stvoriti veliku bazu među mladim igračima koji nikada prije nisu igrali Baldur. Ali će im dati priliku uzeti na više od jedne platforme (pošto su došle PS4, Xbox One i Switch verzije), odigrati klasik i vidjeti zašto je ova igra nekada bila standard. Izbori nikada nisu na odmet. To je najveća pobjeda igre. I nakon 20 godina biti relevantan da dolaziš na konzole.
Napomena, isto vrijedi i za Planescape: Torment te Icewind Dale: Enhanced Editions koji su također došli na konzole.
