Nakon pet godina pauze Borderland 3 se vratio kako bi nastavio nasljeđe serijala. Uz obećanje nikad većeg broja oružja u igri i prepoznatljivi artistički stil postavlja se pitanje da li je uopće trebao izbivati ili se uopće nije ni trebao vratiti?
Borderlands 3 je u skoro svim pogledima sjajna igra, premda vam mogu odmah kazati neće biti toliko hvaljena kao prethodni nastavak iz prilično jednostavnog razloga. Nije napravljen toliki pomak u odnosu na dvojku, koliko je dvojka napravila u odnosu na jedinicu. To nije i ne treba biti pokuda, zapravo puno više govori o tome koliko sjajne temelje je dvojka postavila za nastavak serijala. I koliko je trojka te temelje dobro iskoristila kako bi nam dostavila shoot and loot igru koja je ostala vjerna korijenima. Koja nije krenula mmo vodama, kao što su krenuli Destiny ili pak Division.
Krenimo od oružja, koja su glavna prodajna točka ovoga serijala. I koja su zapravo najuzbudljiviji dio ove igre. Da, igra ima sjajne borbe, ali kome su važne borbe kada je važno što je ono što ostaje nakon njih. Velika. Hrpa. Oružja. Proceduralna generiranost istih ovog puta ne znači generičnost, razvojni tim je otišao preko svakih granica kako bi oružja učinio zanimljivima. Od činjenice kako ovisno o proizvođaču imaju različite stilove, pa do toga kako postoje sjajne kombinacije kao i jednako zanimljivi popratni efekti koje možete na njima naći. Ili pak unikatna oružja koja su fiksno definirana, a možda najveća pohvala ide artističkom timu u kojem sva ta proceduralno generirana oružja su prepuna detalja kao da se radi o tvornički napravljenom primjerku kojeg želite naglasiti.
Apsolutno je zabavno dobiti novo oružje i probati ga, premda neće svako biti po vašem ukusu. Jedina zamjerka kod toga je što ih ima previše. Pri čemu ne mislim na arbitrarni broj nego na količinu koja padne svaki puta kada nešto napravite. Vrlo brzo ćete krenuti zanemarivati sva ona manjeg rariteta pošto vas više neće zanimati, a zauzimat će vam i važno mjesto u inventoryu. Spomenuo sam boss borbe. Neke od njih su promašaji i znaju biti jako frustrirajuće, dok je velika većina njih jako dobra i zabavna, gdje se sve svodi na prepoznavanje toga što će protivnik napraviti, odrađivanja mehanike, izbjegavanja primanja udaraca i ispucavanja metaka na tamo gdje treba.
Oružja nisu jedini arsenal kojeg imate na raspolaganju, tu su i unikatne sposobnosti svake od 4 klase, svaka sa svojim skill setom koji donosi nešto drugačije u igru. A još bolje je kada se više klasa nađe u istom arsenalu, naravno, govorim o igranju s prijateljima, koje je bolje nego ikada. Osim iz prilično jasnog razloga što je sve bolje u društvu, odlično je vidjeti kako možete nekome tko je slabiji od vas dati svoj stari komad opreme kada nađete novi. Nisu više vezane za lika, što uvelike poboljšava stvari. Isto tako, raspodjela svega onoga što padne je bolja nego ikada, no ako više volite ‘tko prvi njegova djevojka’ stil imate opciju i za to.
Pandora više nije centar svijeta (čitaj jedino mjesto radnje), nego su to ovoga puta i okolni planeti. Svaki sa svojim unikatnim izgledom i stanovnicima. Bilo da govorimo o onima koje želite propucati ili onima kojima želite pomoći. Oni su još jedna sjajna točka koju Borderlands 3 ima, sporedne misije su često jednako dobre i zabavne kao i one glavne kampanje. Polako dolazimo do točke u industriji gdje se sve manje žele ‘odi tamo i ubi par tih’, iako ima i takvih, te će ih vrlo vjerojatno na ovaj ili onaj način uvijek biti. Pisanje same igre, njenih pozitivaca i negativaca može biti dobro i loše, često ovisno o tome koliko volite humor kojeg razvojni tim njeguje. Ako volite, čeka vas poslastica, u suprotnom, možda će biti frustracija. Još ću samo spomenuti kako je glavna priča fokusirana oko Calypso blizanaca i njihova kulta. Oni su, kao i sve u ovom svijetu, napravljeno sa dozom šašavosti.
Jednom kada odradite tridesetak sati koliko kampanja traje, niste gotovi. Možete krenuti s novim likom, možete krenuti new game plus, možete krenuti dodavati modifikacije koje će pojačati neprijatelje, hoard mod, ili nešto slično rift sistemu iz Diabla 3. Drugim riječima, skupljanje opreme tek počinje.
Grafički, Borderlands 3 je sjajan, premda će kod pojedinog broja ljudi biti jako slično kao i kod humora. Ako im se ne sviđa grafički stil kojeg igranja njeguje onda im ovo neće biti baš uživancija. Van toga, prekrasni svjetovi, šašavi i ponekada karikaturni likovi, mnogo detalja na oružju (kako vizualnih tako i zvučnih). Sve to uz prilično stabilan gameplay i ne baš puno bugova – razlog za pohvalu.
Borderlans 3 je dostavio na svim aspektima, a ako je suditi po prethodnom nastavku i kakvu je podršku nakon izlaska imao, najbolje tek dolazi.
