2003. godine izašao je prvi nastavak Call of Duty serijala. Iz današnje perspektive to izgleda kao daleka prošlost, a zapravo serijal još nije ušao u punoljetnost. Bit će to dogodine. No tema ovoga nije niti starost serijala, niti nedavno najavljeni Call of Duty: Black Ops Cold War. Tema ovog teksta je krilatica američke vojske ‘leave no man behind’.
Ona u filmovima super zvuči, ona je u stvarnosti itekako potrebna, iako nije nešto što se bez iznimke poštuje. Barem tako kaže ono kratko istraživanje koje sam odradio. Call of Duty se je u tih 16 godina koliko je na tržištu pretvorio u jednu od najvažnijih vojnih igri na sceni, što znači da je prilično dobra reklama za američku vojsku. Kako i ne bi bila, izgleda cool biti pripadnikom, ali ni to nije tema ovog teksta. Tema ovog teksta je to što bi Call of Duty trebao početi razmišljati u ‘leave no man behind’ principu.
Danas su igre kao servis postale normalna stvar, naprosto je lijepo vidjeti napredak kroz godine igranja. Ali ne i u Call of Dutyu – bilo da govorimo o multiplayeru ili o battle royale modu. Onog trena kada trenutna inačica igre prestane biti aktualna, sve što ste skupili pada u vodu i krećete iz početka. Vrijeme ja da Activison tome stane na kraj i nađe način prenošenja progresa iz nastavka u nastavak. Nije to najlakša stvar za napraviti, pošto je potpuno jasno kako će Cold War imati drugačiji arsenal oružja nego što ga ima trenutno aktivni Modern Warfare. Naprosto se oružje stavi u sef i ponovo postane dostupno kada se pojavi nastavak s tim oružjima. Ponajprije skinovi. Kao što trebaju ostati i operativci i skinovi za njih.
Vjerojatno Activision ima ideju kako ponovo može prodati istu stvar, samo koliko je to dugornočno isplativa solucija? Meni je Modern Warfare otvorio jedna nova vrata, iako sam odigrao mnoge (možda i sve) Call of Duty kampanje, nikada nisam baš zagrebao ispod površine multiplayera, sve ove godine. Bilo je nešto što me privuklo, što me vraćalo i što me i dalje vraća da igram. Lako moguće da su to sezone koje su donosile kozmetičke nagrade koje mi je bilo zabavno skupljati. I da su to nagrade koje bih volio vidjeti i u idućem nastavku. Zašto Fortnite ili Apex tako dobro funkcioniraju? Zato što sve nagrade ostaju, iz sezone u sezonu, zato što je cool vidjeti nekoga tko ima nagradu koja vrišti ‘ovaj je top igrač’, ili neku koja kazuje kako je riječ o nekome tko podržava igru od prvog dana. Pa čak i reakcija ‘ovaj je platio cijelo bogatstvo da nabavi ovaj skin’.
Nije baš zabavno znati da će vaš progres trajati samo godinu dana, što je sličan problem kojeg imaju i druge godišnje igre. A realnost je da će trajati godinu dana. Da, možete vi nastaviti igrati i u godinama koje dolaze, ali zajednica će preći na novi naslov. To je i dio problema što Activision nema tu potrebu – naprosto znaju da će igrači igrati novi nastavak.
2 thoughts on “Call of Duty treba prestati ostavljati sve iza sebe”