Čekao sam neko vrijeme da napišem nešto o priči koja se dogodila samim početkom godine. Dio razloga što sam čekao je kako bih vidio koliko ludosti i gluposti može izaći iz te priče. Nije ih izašlo toliko koliko sam mislio, bilo ih je pozitivnih i negativnih. Riječ je o priči o trinaestogodišnjem dječaku Willis Gibson koji je postao prvi čovjek koji je ‘pobijedio’ Tetris.
Mislim da nema potrebe objašnjavati što je Tetris, jedna od najprodavanijih igri u povijesti. Važno je za znati kako ovdje govorimo o A-type NES verziji igre koja je izašla 1989. godine. Svaki nivo koji prođete povećava brzinu kojom blokovi padaju. Prije koje godine saznalo smo kako je moguće doći do kraja te igre, to jest do točke kada postavke koje program ima zablokiraju igru. Tada je to napravio AI. Iako se pokušavalo, do Willisa čovjek to nije uspio napravio. Par dana kasnije još barem dvojca igrača će uspjeti u istom podvigu, samo nisu uspjeli biti prvi.
Za to mu je trebalo malo manje od 40 minuta, kao što možete vidjeti u videu kojeg sam postavio iznad, kada je dosegnuo 157. nivo koji je srušio igru. Nakon čega je uslijedilo oduševljenje. Kako i ne bi, napravio je nešto što nitko nije napravio preko 30 godina. Ili barem ne koliko znamo, jer uvijek postoji mogućnost da je netko u tome uspio, a da o tome nemamo podatke. Svijet video igri je to primio odlično, uz same pohvale. Informacija je otišla i na mainstream medije, samo postoje dva načina na koji su mediji to odlučili prezentirati.
S jedne strane nalazi se NBC koji je dogovorio intervju s dječakom i pripremio mu iznenađenje. Tijekom istoga javio se Alexey Pajitnov, čovjek koji je osmislio Tetris. Nešto što dječak do prije koji dan nije ni očekivao da je moguće, da će imatit priliku razgovarati s kreatorom igre koja mu toliko znači. S druge strane se našla Sky News ‘novinarka’ koja je odlučila kazati kako bi ona kao majka radije da je vani na svježem zraku. Novinarka je pod navodnicima, zato što je gospođa mogla napraviti malo istraživanja prije nego je uspjela izgovoriti takvu glupost.
Smatram da je to grozan stav, pogotovo što kao gospodin u tweetu iznad navodi da su prije toga govorili o tada aktualnom pikadu prvenstvu. Zašto je to, koje se također igra u zatvorenom (i po birtijama) društveno prihvatljivo, a video igre nisu? Zašto oni ne bi trebali otići van, a taj klinac bi? Zašto novinarka radi svoj posao u uredu, a ne vani na otvorenom? No sve to na stranu, puno veći krimen je nedostatak jedne veoma važne činjenice koja spada u kategoriju saznavanja informacija.
Dječak je ni mjesec dana prije, taman pred Božić, izgubio oca. Nikada nije dobro vrijeme za to, no vrijeme blagdana je najgore, kada su svi sa svojim familijama, a tvoja je upravo ostala bez člana. Možda je dječak u tom vražjem Tetrisu nalazio utjehu, možda uspomenu na oca koji ga je podržavao u tom igranju. Nije to smak svijeta, vrijeme će učiniti svoje, ali kao što ‘novinarka’ posprdno kaže, nije mu to ni životni cilj. Tko sa 13 godina uopće ima pravi životni cilj? Samo važan dio života u kojem je uspio nešto što nitko prije nije.
