Kada je Techland najavio Dying Light 2: Stay Human, bilo je puno pitanja oko toga kako će pristupiti igri. Prvi nastavak je imao svoje kvalitete, no mogli bi reći da je svoj status puno više stekao kroz način na koji se pristupilo podršci nakon samog izlaska igre. Uz najavu kako će Dying Light 2 imati barem pet godina podrške za očekivati je kako će i ta igra postati bolja s vremenom. No hoće li donijeti hrpu kvalitete na sam dan izlaska ili ćemo opet morati čekati?

Odgovor na to pitanje nije baš posve jasan, pošto će jako ovisiti o tome koje aspekte igre najviše volite. Ima nekih stvari u kojima je Dying Light 2 potpuno pogodio, ima stvari u kojima možemo reći da je podbacio. Ovisno o vašim preferencijama ovisi koliko ćete uspjeti izvući iz igre. Uz parkour kao daleko najsvijetliju točku igre. Intuitivan, fluidan, zabavan. Nešto što zaslužuje baš sve pohvale, pogotovo uz količinu animacija i način na koji se to slobodno kretanje nadovezuje jedno na drugo.

Priča ima dva velika problema. Prvi od toga je što je isti onaj stereotip kojeg ste vidjeli hrpu puta, s time da u nekim trenutcima se krenete pitati o smislu razvoja iste. Sve se svodi na potragu za izgubljenom sestrom. Dok je drugi, puno veći problem, to što je glavni lik Aiden užasno dosadan. Prvi dio bi još uspjeli koliko toliko prožvakati, no kada na to dodate i drugi dio, glavna priča ostavlja gorak okus u ustima. Ne pomaže niti što sve silne odluke tijekom igre nemaju neki značajan utjecaj na sve što se događa. Da, imat će neki, no daleko je to od onoga da svaka odluka ima svoje značenje i težinu sa čime je igra prvi puta predstavljena. Osjetno je lakše donositi odluke kada neće imati toliki značaj koliko su mogle (i trebale) imati. Suprotnost tome je svijet u kojem se Aiden nalazi. Da, postapokalipsa, ali jedna veoma zabavna i vizualno primamljiva, sa puno zanimljivih likova koji ga sjajno upotpunjuju. Kraj kojih glavni lik izgleda kao još dosadnija dosada.

Gameplay ima svoje snage, a ponovo se vraća na princip prvog nastavka. Tijekom dana se zombiji skrivaju, a tijekom noći postaju velika opasnost. Na to dodajte novu mehaniku u kojoj morate biti izloženi ultraljubičastom svijetlu ili ćete i vi postati zombie. Za mene je to mehanika koja će ovisiti o tome koje će biti vaše mišljenje o igri. S jedne strane je taj element žurbe koji vas prilikom svakog istraživanja tjera na odluke. Teško je ići sporo i metodično ako ste ograničeni vremenom. Istražiti cijeli kompleks za dobre nagrade, ali riskirati s time da vam sve padne u vodu ako ne stignete na vrijeme izložiti se ultraljubičastom svijetu. Ili požuriti samo kako bi bili sigurni u preživljavanje. Na drugoj strani aspekta je odbojnost prema ovakvim mehanikama, koje vas tjeraju da radite nešto u ograničenom vremenu i to kroz čitavo trajanje igre. Dok vi želite samo malo zaigrati, bez ikakvog stresa.

Borbe je prilično zabavna, pogotovo protiv zombija. Još zabavnija kada znate da je možete spojiti sa parkour mehanikama ili pak koristiti dropkick te pomoć gravitacije da nekom zombiju gravitacija i nagli udarac s tlom presude. Na žalost, borba protiv ljudskih protivnika je osjetno manje zabavnija, ponajprije zato što mi se nije svidio njihova umjetna inteligencija. Što znači da ih nema dovoljno različitih i da telefoniraju svoje poteze pa ih je veoma lako anulirati. Ipak, taj aspekt igre dobiva pohvalu, barem dok radi.

Tu dolazimo da najvećeg problema. Dying Light 2 je izašao u tehnički groznom stanju. Propadanje kroz pod, zapinjanje u teksturama, frame rate koji dovodi do toga da je igra skoro pa ne igriva koliko se sve sporo odvija. Kao da igrate na 15 godina starom stroju igru koju ne bi trebali ni probati pokrenuti na njemu. Činjenica je da će razvojni tim sve to polirati u nadolazećim tjednima / mjesecima / godinama, ali u ovom trenutku broj problema je puno prevelik. Ja sam imao sreće pa nisam doživio niti jedan problem koji mi je uzeo više od deset minuta progresa, iako i takvi frustriraju. Po internetu se lako vidi kako ima ljudi kojima se save uništio i izgubili su sve što su napravili, gdje je jedina solucija krenuti od nule.

Dying Light 2: Stay Human ima priliku postati sjajan igra. Trenutno to nije, a najviše ga koči baš ta silna količina tehničkih problema. Kako će vrijeme prolaziti, tako će njegova kvaliteta postajati sve boljom, što su nas naučili i s prvom igrom. Ali za sada, moja preporuka bi vam bila pričekati koji mjesec dok sve to ne poprave. Trenutno je puno veća količina frustracije nego zabave koju nam pruža.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.