U prosincu je došla vijest kako Epic lansira svoju digitalnu distribucijsku platformu nazvanu jednostavno Epic Games Store. I dok su mnogi studiji sretno trljali ruke kada su vidjeli koliki postotak dobivaju ovdje, naspram toga koliko im recimo daje Steam, istovremeno su korisnici komentirali ‘ne još jedna platforma’. A istina, kao i u mnogim slučajevima, leži negdje na pola puta.
Kako bi je našli moramo se vratiti u povijest. Ne tako daleko, u 2004. godinu kada je izašao Half-Life 2 i kada je Valve rekao ‘ako želite igrati ovu igru morate imati Steam, bez obzira jeste li jedan od onih malobrojnih koji ju je kupio digitalno, ili ste je kupili u dućanu na disku. Steam, Steam, Steam.’ Ljudska priroda je takva da se opire promjenama pa je tako bilo puno prigovora, nekih opravdanih, a nekih ne. 15 godina kasnije Steam je najpopularnija i najmoćnija digitalna platforma za distribuciju PC igri koja broji preko 150 milijuna korisnika.
Dok je Steam igrao na kartu ‘mi želimo popularizirati platformu uz igru za koju smatramo da će vas zanimati’, Epic Games Store ima jednu malo drugačiju varijantu. On već ima tamo igru koja zanima mnoge korisnike. Naravno, riječ je o trenutnoj senzaciji Fortnite. Oni nemaju potrebu nagovarati ljude da pređu kod njih, ljudi su već prešli kako bi je igrali. Oni nemaju niti potrebu uvesti nešto novo na tržište, kao što je Steam imao. Oni imaju igru koju već igraju milijuni ljudi i imaju plan kako ući na tržište. A plan nije kratkoročan, plan je prilično suptilan i gleda u budućnost. Dio tog plana se oslanja na inerciju.
Ideja je jednostavna. Mnogi već koriste platformu kako bi igrali Fortnite, ali isto tako je kompaniji jasno kako su mnogi od njih mlađi (klinci) koji nemaju pristup vlastitim financijama. Zato su odlučili ponuditi besplatnu igru svaka dva tjedna. Prvo je to bila Subnautica, u trenutku dok ovo pišem je Super Meat Boy, a kao iduća igra najavljena je What Remains of Edith Finch. Jasno, Epic će morati kompenzirati studije s kojima je postigao dogovor, no stavit će te igre ljudima na račune (ako ih žele dodati). Njihovo razmišljanje ide prema tome da ponudi nešto na svojoj platformi (kao i neke ekskluzive), pa da jednog dana kada mnogi od klinaca koji sada igraju odrastu krenu trošiti novce kod njih. To je sasvim validno razmišljanje. Ako im Epic Games Store postane prvi izbor onda će im biti i prvi izbor jednog dana kada budu kupovali.
Po pitanju korisnika koji već sada imaju ‘malo more aplikacija koje služe kao kolekcija igri’. Tu je odgovor manje-više isti – prilagodi se druže. Realnost je ta da danas svaki veliki izdavač želi zadržati korisnike, ako već daju novac pa bolje da ga daju kompletno njima nego da nekome moraju plaćati postotak. I na to se sve svodi. Zato su mnoge kuće lansirale svoje platforme, ali isto tako, mnoge kuće i dalje imaju svoje igre na tuđim platformama. Stvar je računice. Nekome se više isplati biti svuda dostupan pa radije dati postotak pošto smatra kako će time imati veću prodaju. No koliko mi kao krajnji korisnici zaista patimo? Ako mene pitate, nimalo. Da, bilo bi bolje da mi je sve ja jednom mjestu, ali ne vidim problem upaliti pojedinu aplikaciju kada želim igrati neku igru, a zgasiti je i pokrenuti drugu kada poželim nešto drugo. Jedini problem može postati ako imate puno naslova, pa nećete znati gdje se koja igra nazali. Ali i to će se riješiti aplikacijom – jednom koja vam prati gdje se što nalazi.
U konačnici postoji zaključak, a taj je da je Epic napravio potez koji će dugoročno biti dobar za industriju. Možda će zbog ovoga u konačnici Steam morati smanjiti postotak zarade koji uzima, što znači da će onima koji rade igre ostati više. To znači kako je konkurencija uvijek dobra, dodatne opcije tjeraju sve na konstantan rad, gdje se ne smiješ opustiti, a samim time i na drugačije ponude gdje će naš novčanik moći izabrati kome, kako i gdje dati novce.
