EVO 2015 – Ljubavno pismo

EVO 2015 igre

Bilo je lijepo dok je trajalo je komentar kojeg imam na ovogodišnji EVO. Razlika je u tome što ovo nije komentar kojeg govorim prijateljima prilikom ispijanja još jedne čašice nakon prekida s djevojkom. EVO je ljubav koja funkcionira na drugačiji način – svake godine u srpnju sretnemo se na jedan vikend i raskinemo do iduće godine uz sjećanja na sjajne uspomene. Ima u međuvremenu drugih fighting turnira, ali niti jedan nikada neće biti kao EVO.

Još nisam imao čast posjetiti ga uživo, bio sam ograničen na gledanje putem streama, često danima nakon njegova završetka zbog vremenske razlike i privatnih obaveza. I svake godine govorim kako ću ga jednom prilikom posjetiti, premda već sebi zvučim poput starca koji se dere na klince koji mu svako malo zvone na ulazna vrata kuće govoreći sebi u bradu kako ću ih jednog dana uloviti. Možda ću biti starac kada posjetim EVO, ali bit ću tamo. Želim doživjeti tu atmosferu, uživam u pogledu na nju tisućama kilometara udaljen, znam da ću uživati i kada budem tamo.

EVO 2015 ispunio je sva moja očekivanja. Bio je zabavan i napet koliko sam i mislio da će biti. Dok sam ga gledao, razmišljao sam kojim ću redom opisati događanja, od početka prema kraju ili obrnuto. Odgovor se nametnu sam od sebe prilikom zadnje partije turnira – dogodilo se nešto što još nisam vidio u nekom top 8 susretu. Mantra sve sam vidio prestala je važiti. Nešto što je podjednako dodalo dramatici koliko je i ubilo.

Evo 2015 slika 3

Ultra Street Fighter IV kao kruna turnira prepuno velikih imena. Veliko finale, Gamerbee je već napravio reset bracketa (sustav dvostruke eliminacije neću objašnjavati, guglajte ako niste upoznati s njim). Trenutno je dva naprema dva, u dvoboju tko prvi do tri pobjede. Momochi uzima prvu rundu i poveo u drugoj, a onda su dvoranu ispunili šok, nevjerica, iznenađenje, zabrinutost i izgubljenost. Ištekao mu se arcade stick, a pravila su tu sasvim jasna – njegov protivnik dobiva rundu. Ne samo da mu se ištekao, pokvario se i imao je jako malo vremena naći drugi. Dva dva u rundama, jedan jedan u zadnjoj rundi – pobjednik idućeg duela uzima sve.

I publici je bilo teško, Momochi je u finale došao kroz pobjednički dio ždrijeba, pokazao je sjajnu igru i nitko nije htio vidjeti njegov poraz zbog pokvarene opreme u najgorem mogućem trenutku. Gamerbee je radio sjajne stvari kroz gubitnički dio bracketa, publika je bila na njegovoj strani, pogotovo nakon nezaboravnog polufinala protiv jednog od najboljih igrača današnjice Infiltrationa. Meč u kojem smo gledali taktička nadmudrivanja koliko i čistu genijalnost čitanja protivničkih poteza. Isto tako, nitko nije htio vidjeti njegov poraz.

Runda je krenula i Momochi je pokazao zašto je trenutno najbolji. Prošlogodišnjem Capcom Cup-u dodao je svoj prvi EVO naslov. Sasvim zasluženo, s potpuno novim arcade stickom u zadnjoj partiji. Dok je GamerBee izgubio svoje drugo Street Fighter finale, nakon što ga je 2012. godine porazio Infiltration. Moj omiljeni igrač PR Balrog završio je turnir na sedmom mjestu, šteta, želim vidjeti ga kako podiže pokal pobjednika.

Evo 2015 slika 2

Krenuo sam od kraja prema početku pa tako moram i dovršiti. Ultimate Marvel vs. Capcom 3 nije razočarao, premda u njemu nije bilo svih onih velikih imena koja su se očekivala u top 8. Bio je to pravi internacionalni top 8, samo 3 čovjeka su predstavljala SAD, usporedbe radi u zadnje četiri godine samo dva igrača u top 8 ove igre nisu bili iz te države. Uz temu turnira bilo je potpuno prikladno da titula ne ostane u Americi. Čileanac KaneBlueRiver, ujedno i super pozitivna osoba koju je publika obožavala, odradio je turnir života i osvojio naslov. Pogotovo impresivan bio je zadnji meč s kojim je ugrabio naslov – napravio je protivniku Perfect, meč u kojem nije primio niti jedan udarac.

Prije dvije godine kada je Super Smash Bros. Melee nakon godina pauze ponovo došao na EVO scenu pokazao je da tamo pripada. Tada je Armada bio pred mirovinom, a ove godine Šveđanin je vrlo dominantnom igrom ugrabio naslov. Osobno sam poskočio od sreće kada je to napravio, zaista mi je bilo drago vidjeti njegovu pozitivnu osobnost kako slavi. U igri gdje bi se mnoge moglo nazvati ‘negativcima’ – njegov sunarodnjak i najomraženija osoba unutar zajednice Leffen, prvak prošle dvije godine Mango koji je medalju baci u publiku zato što nije za prvo mjesto, ili finalist Hungrybox kojem je publika zviždala na je njegove Jigglypuff taktike.

Evo 2015 slika 1

Mortal Kombat X imao je svoj prvi EVO nastup, a ‘NearthRealm games’ naslov obranio je SonicFox. Nezaustavljivi Injustice (prošle godine osvojio je EVO u toj igri) igrač krenuo je u turnir iz gubitničkog dijela, porazio je tri YOMI igrača (uključujući i od publike omraženu braću DJT i MIT). Sjajnim igrama došao je do finala i pokazao zašto je malo tko protiv njega favorit.

Guilty Gear Xrd -SIGN- bio je veoma zabavan turnir, a jedan moment s njega došao je čak i na ESPN. U njemu smo vidjeli kako ne treba prerano slaviti. Ogawa je dobio taj meč, a na kraju i kompletan turnir. Anime igre nisu za svakoga, ali imaju svojih trenutaka. Kada smo kod trenutaka, jedan od najboljih koje sam imao priliku vidjeti dogodio se na Killer Instinct turniru gdje smo vidjeli kako bez healtha ubiti protivnika koji ima potpun bar. Na kraju je naslov izborio Rico Suave, nakon što je prošle godine izgubio finale istog turnira.

Tekken 7 bilo je prošireno prvenstvo Japana, uz dva Koreanca i Jimmy Trana u top 8. Vidjeli smo puno dobrih poteza, ali niti jedan od njih nije mi se urezao u pamćenje. Nobi je na kraju ugrabio naslov. Super Smash Bros. for Wii U spada u istu kategoriju, bilo je zabavnih momenata, no ništa što se pamti, što nije čudno za igru koja je prve godine na turniru. Super pozitivni ZeRo za Čile ugrabio je pobjedu. Persona 4 Arena Ultimax bilo je pravo prvenstvo Japana, nitko van te zemlje nije bio u top 8. Uz vrlo dobru igru Superboy ugrabio je titulu.

Kako ne bi sve bile samo riječi pripremio sam vam YouTube listu na koju sam stavio sve turnire ovog turnira, kao i one sporedne turnire koje sam našao. Volio bih da probate pogledati barem jedan turnir, tko zna, možda vam se svidi pa dogodine budete imali leptiriće u trbuhu kakve ja imam svake godine kada ovaj nevjerojatan turnir počinje.

*fotografije je napravio Robert Paul i puno više njih možete naći na njegovoj službenoj stranici.


Odgovori