Far Cry 5 recenzija – Religiozni fanaticizam

Najava kako će Far Cry 5 biti smješten u Sjedinjene Američke Države zagolicala je maštu, pogotovo uz političke promjene koje su pogodile tu zemlju. Montana, religiozni fanatik koji je stvorio kult s puno oružja i prepoznatljivi otvoren svijet su karte na stolu. Može li serijal poznat po ludosti i svojim negativcima od svega toga napraviti uspješnu igru ili će ovo biti putovanje koje treba preskočiti?

Bolje da te mudri tuče, nego da te ludi miluje.’ – Biblija

Priča nas odmah baca u vatru, kao zamjenik šerifa (ili zamjenica, pošto je ovo prva igra u serijala u kojoj možemo birati spol glavnog lika), zajedno sa šerifom i snagama saveznog maršala dolazimo u centar okruga kako bi priveli Josepha Seeda. Religioznog fanatika koji vjeruje kako je odabran od Boga s ciljem zaštite ljudi pred neizbježnom propašću. Tu igra može završiti ako mu odbijete staviti lisice (nakon što su slično napravili u četvorci), ili se nastaviti idućih trideset do četrdeset sati ako to napravite. To uhićenje pođe po zlu, a nakon toga kreće priča o stvaranja pokreta otpora kako bi se okrug oslobodio od vlasti Josepha, pod paskom njegova dva brata i sestre. Sama priča ima svoje momente, no ništa što niste vidjeli u prethodnim nastavcima. Malo pucanja, malo psihodeličnih scena, malo skupljanja saveznika. Možda će neke od vas to odbiti od praćenja priče, no dobra stvar je što je samo finale igre fantastično. Neću vam kazati o čemu se radi, no prilično me šokiralo i bilo je vrijedno svake potrošene sekunde. Za mene najbolji kraj unutar serijala.

Treba se priznati kako je Far Cry 5 vrhunski napisana igra. S jedne strane imamo Josepha te njegovu obitelj koja često govori u religioznom štihu, uz prilično zanimljive filozofske aspekte. Dok s druge strane imamo razgovore s ljudima koji su na našoj strani. Bilo da govorimo o nekom od devet specijalista koji nam se mogu pridružiti, ili nasumičnoj misiji sa strane, brzo ćete uloviti karakterne crte osobe, često uz smijeh prema tome što govore. Od narcisoidnog redatelja loših filmova, preko mucavog ‘učini sam’ kemičara pa sve do potencijalnog senatora. Plejada likova je odlična, a treba reći kako je Ubisoft odlično pokazao kako konzervativni ljudi nisu baš onakvi kakvima ih opisuju mediji, a istovremeno tek mjestimice komentirao političku situaciju. Izuzev spominjanja drugog amandmana, to smo često čuli.

Doček sa crvenim tepihom…

Napravljene su strukturalne promjene koje su ovaj otvoren svijet učinile potpuno otvorenim. Čim završite kratki uvod na malenom otoku usred okruga, otvorit će vam se kompletna mapa gdje sami možete birati kuda i kojim redom ćete ići. Ta mapa je podijeljena u tri regije, svakom od njih vlada jedan od Josephovih zapovjednika, to jest netko od članova njegove obitelji sa svojim posebnim trupama. Isto tako, na početku vam je na mapi označeno nekoliko ključnih lokacija, ponajprije one za regrutiranje svih devet specijalista, no osim toga, sve ostalo je na vama. Krenite u svijet i istražujte. Što ćete i raditi, u velikoj mjeri. Mapa će vam se otkriti tek kada dođete na određeni dio. Zaboravite na tornjeve s kojima ćete otkriti dio mape i sve lokacije u okolici. Ovog puta ćete nabasati na lokaciju ili saznati za nju u razgovoru s nekim od pobunjenika. Zaboravite i na mini-mapu, nema je na ekranu. Sve to je pridonijelo osjećaju istraživanja. Što ću naći ako krenem sjeverno? A za naći ima svašta, od brojnih sporednih zadataka, preko nekoliko različitih stvari koje možete skupljati, pa sve do jednostavnih zagonetki iza kojih se krije dobra nagrada. Dodaje na to vodopade, litice, mjesta za lov i ribolov, špilje te još ponešto i imate jedan prilično bogat svijet. Isto tako, skoro svaka lokacija služi kao točka na koju se možete prebaciti, a samim time olakšati kretanje po regiji i daljnje istraživanje.

Odrađivanjem stvari u regiji pojačavate pokret otpora (za svaku posebno), što veći je njegov stupanj to je i veća opasnost na cestama okruga. Isto tako, on služi za pokretanje misija vezanih uz zapovjednika te regije, samo za razliku od prijašnjih nastavaka kada bi vam se takva misija pokazala na mapi i mogli bi izabrati kada ćete je izvršiti. Ovdje je stvar malo drugačija, igra vam javi kako vas proganjaju, što praktički znači kako će vas kroz par minuta uloviti (čitaj oteti) koristeći Bliss (opojnu drogu koja se često spominje) i da vas čeka obavezni dio priče. Nekima se to neće svidjeti, meni je bila dobrodošla promjena u principu. Kroz te misije upoznajte negativce u često psihodeličnim scenama. Neke od najboljih scena nalaze se u tim misijama, uz par dobrih preokkreta, a svaka regija ima završnu u kojoj presudite zapovjedniku, što u konačnici znači oslobođenje regije. Te stvari je potrebno napraviti, pošto je to jedini način na koji možete doći do Josepha, srediti njegovu braću i sestru.

It smells like victory!

Po pitanju borbe kostur je ostao isti. Oružja, eksplozivi nadograđivanja, kemijske supstance koje vas privremeno pojačaju. Sve je i dalje tu za suludu zabavu koju Far Cry serijal pruža. No sve to je pojačano ‘guns for hire’ sistemom, koji vam omogućava regrutiranje osoba koje će vas pratiti u borbi. Možete uzeti nasumične ljude diljem okruga, ili možete odabrati specijaliste (želite odabrati specijaliste). Svaki od devet donosi neke svoje sposobnosti, primjerice pas Boomer će vam markirati protivnike i donositi oružje palih protivnika, dok će Nick Rye patrolirati nebom iznad područja na kojem se nalazite, te otvoriti paljbu na protivnik kada to bude potrebno ili kada ga to zatražite. U startu možete imati jednog člana, uz kupnju potrebnog talenta – dva. To u konačnici znači kako ćete ih birati po potrebi i ovisno o stilu igranja. Želite tim koji će nečujno odraditi posao te vam pomoći da vas ne detektiraju? Nema problema, no isto tako možete nadopuniti tim tako da popunite nedostatke kojeg imate. Opcija je pregršt, a svaka od njih je zabavna, a još su zabavniji međusobni razgovori vaših članova tima.

Svaki od njih može pasti u borbi što će ga učiniti privremeno nedostupnim, što znači da ga možete zamijeniti s nekim drugim. Zapravo to možete stalno raditi, te prilagoditi potrebu situaciji. Pritisnuli su vas iz zraka, a vi nemate kako skinuti helikopter? Nema problema, pozvat ćete nekoga tko može. Kada specijalisti padnu pod neprijateljskom paljbom postoji period u kojem ih možete oživjeti, a srećom isto funkcionira i u drugom smjeru – oni mogu vas. U praksi to znači kako ćete umrijeti puno manje puta nego u prijašnjim nastavcima. Samo će vas podići i sve se nastavlja. Ili možete kompletnu igru (ili samo njen dio uz drop-in-drop-out) odigrati sa co-op partnerom. Tada zabava postaje još luđa. Pošto suigrač može puno više nego AI. Kada smo kod toga, AI specijalista je prilično dobar, osim što će se nekada sami od sebe ubiti glupim potezima, recimo onaj puta kada mi je medvjed Cheesburger ušetao u područje koje gori i nastradao. Sve u svemu, odličan dodatak serijalu, pogotovo zato što su svi specijalisti imali neki svoj šarm.

Čovjek s misijom.

Otključavanje sposobnosti također je skoro skroz otvoreno, od pedesetak izbora svega dva ili tri traže da napravite nešto prije nego ih možete kupiti. Bodove sposobnosti skupljate na dva načina – kroz magazine koji se nalaze diljem okruga i izvršavanjem izazova. Izazovi su ti koji vam daju razlog probati sve što igra nudi, od sređivanja protivnika sa svakim tipom oružja, preko lova i ribolova pa sve do korištenja specijalista. Ribolov se pokazao kao sasvim zabavna aktivnost, koja ne traje dugo, ima zgodnu i jednostavnu mehaniku, te vas stavlja na neke sjajne lokacije na mapi, pošto ima puno rijeka i jezera.

Multiplayer je tu u principu arcade moda. U suštini to je jedno veliko igralište za kreaciju sadržaja koji će se potom igrati. U trenutnom obliku ima puno više loših stvari nego dobrih, pošto svako može postaviti što želi. Srećom, na kraju partije možete glasati kako vam se napravljeni nivo svidio, što znači kako će tijekom vremena kvaliteta isplivati na površinu, uz napomenu kako je već i sada ima. Alat za izradu mapa je prilično jak, osim stvar iz Far Cry serijala dodani su i mnogi iz drugih naslova koje potpisuje Ubisoft. U trenutnom obliku, ovo nije pretjerano vrijedno vašeg vremena, premda bi moglo biti.

Far Cry 5 je u suštini jedna vrlo lijepa igra, premda ne i najljepša. Kada se popnete na neko brdo, bacite pogled na šumom prošaranu Montanu, uz laganu sumaglicu, taman uz zalazak sunca, možete naći sasvim dobar zen moment. Dobit ćete dojam ruralne Amerike, no stavite to kraj onoga što je Assassin’s Creed Origins napravio i igra će ostati malo kratka. No ima i ovdje stvari vrijednih pažnje, najčešće u obliku eksplozija i vatrene stihije. S druge pak strane, pogledajte kutiju jabuka na farmi i imat ćete osjećaj PlayStation jedan ili dva ere zbog njenih tekstura. Neke stvari nisu onako dobre kakve bi mogle biti. Recimo upravljanje autima mi se činilo mrvicu lošije nego u prethodnom nastavku, dok je po pitanju letjelica stvar puno bolje – sjajan je osjećaj voziti avion ili helikopter, kojih ima puno u Hope okrugu.

 

Country roads, take me home
To the place I belong

 

Već sam rekao kako je igra dobro napisana, a kako je ovo veliki naslov, prilično je jasno kako su izabrani sjajni talenti da sve to izgovore. Tu zbilja nema nikakve zamjerke, odrađen je odličan posao, za sve osim za glavnog lika s kojim igramo, iz prosto jednostavno razloga – on ne govori. Dobar dio zvuka igre se sastoji od zvukova oružja i divljine, dok soundtrack u vozilu ima dobar repertoar od rock klasika pa do countrya – sve ono što očekujete od ove lokacije. Treba napomenuti i izvedbe zbora, koje sjajno upotpunjuju misije vezane uz glavnu familiju, kao produljena ruka religijskog štiha.

Zabavan je prva riječ koja pada na pamet kada želim opisati Far Cry 5. Sve što sam radio imalo je dobre nagrade i nikada nije izgledalo kao mukotrpno gubljenje vremena. Igra je dostavila sve što sam od nje očekivao. Joseph nije najluđi protagonist kojeg je serijal imao, teško da će itko nadmašiti Vaasa, ali itekako ima pravo biti u istoj rečenici s njim zbog nekih drugih kvaliteta. Napravljene su promjene koje su pomaknule serijal van stagnacije, a istovremeno ga ostavili u istoj staroj formuli koji godinama krasi serijal. Far Cry je serijal u kojem Ubisoft najviše voli riskirati i zabavljati se, a to se itekako vidi na konačnom proizvodu.


Odgovori