FIFA Journey – Alex Hunter na sve strane

Nikada nisam bio ogroman fan sportskih igri. Volim ih odigrati, no to nije žanr kojem ću se iz dana u dan vraćati. Odigram sezonu, ili ponekad partiju na kauču protiv prijatelja. No to je otprilike to, ne zamaram se online modovima ili recimo željom da budem dobar u tim igrama. Zato mi je bilo izrazito zanimljivo kada je EA najavio kako će FIFA 17 imati Journey – single player mod u kojem igramo kao fikcionalni igrač Alex Hunter, sedamnaestogodišnjak koji je na korak do igranja u Premier ligi. Bio sam oduševljen najavom – napokon nešto što me zanima, nešto vrijedno mog vremena. A od tada pa do danas stvar je napravila drastičan zaokret, toliko drastičan da sam skoro malo povratio kada sam vidio najavu za FIFA 19. No idemo redom…

FIFA 17

Alex Hunter dobio je priliku zaigrati za neki klub Premier lige, nakon uvodnih testiranja i upoznavanja likova s kojima je igra krenula. Oni koji me poznaju znaju kako sam ogroman navijač Manchester Uniteda, no kada sam dobio priliku izabrati klub nisam se odlučio za njega. Moj izbor za Alexa Huntera je bio AFC Bournemouth, klub s juga Engleske. Razlog je bio jednostavan, smatrao sam kako Hunter nije dovoljno dobar kako bi igrao u Unitedu, premda sam imao plan da ga jednog dana tamo prebacim. Osim toga, izabrao sam klub koji je tek nedavno po prvi puta zaigrao u elitnom razredu engleskog nogometa. Naprosto je imalo smisla odabrati to.

Kao što sam već rekao, nisam nešto pretjerano dobar igrač fife, a to se itekako odrazilo na mojim igrama, koje su bile i više nego žalosne. Započinjao sam s klupe, nisam stvarao prednost kada bih napokon dobio priliku, a kada sam napornim radom na treningu, ili povremenim bljeskom u utakmici prije, izborio mjesto u prvih 11 najčešće ne bih dočekao kraj utakmice na terenu. Tako da je skriptirani trenutak kada me klub posudi u Championship itekako odgovarao mojim trenutnim igrama. A i da nije, priča mi se svidjela. Nije to ništa čudno u modernom nogometu – poslati mladog talentiranog igrača na kaljenje u slabiji klub gdje će redovito igrati. Newcastle United bio je moj odabir.

Tu je počeo najbolji dio Journeya. Osim što sam na terenu počeo izgledati dobro, pa čak i vrlo dobro, jako mi se svidjela priča u kojoj moj najbolji prijatelj više nema vremena za mene, a nekadašnji rival iz mlađih dana, s kojim me sudbina spojila u novom klubu, postaje moj najbolji prijatelj. Sve to je bilo tako fluidno napisano i jednako tako je funkcioniralo. Polako sam postajao sve bolji i bolji, te sam su u konačnici vratio u matični klub. Bournemouth je bio u problemima, kada sam se vratio bio je u borbi za opstanak, do kraja sezone došli smo na korak do Europe, no tu sam odigrao katastrofalnu zadnju utakmicu u kojoj smo ostali kratki. Lošiju nego bilo koju prije posudbe, jednostavno me nije išlo. No to nije bio naglasak priče, naglasak je bio FA kup. Tamo sam u finalu zabio dva pogotka, asistirao za još jedan, no u konačnici sve je otišlo do penala gdje sam promašio penal za naslov, kojeg smo zbog protivničkih promašaja ipak osvojili. Alex Hunter sa svojim prvim trofejom i krajem koji govori kako je Engleska reprezentacija bacila oko na njega, točnije da bi se mogao naći u tom kadru.

FIFA 18

Najava kako će FIFA 18 imati Journey nije bila iznenađenje. Direktan nastavak bio je očekivan, pogotovo nakon sjajnog izdanja kojeg je prethodni nastavak imao. Malo tko je mogao znati kako nas čeka veliko razočaranje, gotovo na svim aspektima.

Krenimo redom. Prvo Alexov menadžer dobije informaciju kako Real Madrid želi njegova klijenta. I odmah krene priča kako je to Alexov klub iz snova… Tu sam skoro malo povratio, pogotovo kada je poznato koliko Englezi vole svoje klubove i koliko malo njih odlazi van. No, hajde, neću prigovarati, sigurno je nekome Real Madrid klub iz snova. No ja nisam htio da moj Alex ode tamo, uz opcije koje će kasnije biti dostupne, niti jedna ne kaže ‘gle, ja ne želim igrat za Real’. Prošli nastavak mi je dao priču o igranju o Premier ligi, uz odabire i prilično fokusiranu kampanju. Ovaj nastavak mi je dao deus ex moment kojeg je zamijenio još jedan takav. Onaj kada ispadne da Real nikada nije bio zainteresiran, kako me klub više ne želi pošto su našli zamjenu, ali me istovremeno ne želi prodati konkurentnom klubu, tako dam iz nekog razloga moram ići igrati za LA Galaxy u MLS.

Naravno, nema smisla da mladi igrač velikog potencijala odu u MLS zato što nitko drugi nije bio zainteresiran, a još gore mi je bilo sve veličanje MLS lige. Sve je jasno kada sam dolaskom u klub bio drugi najbolji igrač, a pri odlasku najbolji igrač kluba. MLS liga je poznata kao ona u koju odlaze stariji igrači kada ih tempo top klubova Europe pregazi. Nije to loša liga, gledao sam je i bilo je zabavnih utakmica, ali isto tako to je nekoliko razina ispod Europe. Slušati hvalospjeve o njoj bilo je naporno. A tu je onda i bila priča o ocu koji je napustio Alexa zato što ima drugu familiju, uključujući i Kim, polusestru. Naravno, glupo. A jedino gore od toga je bilo slušati izvedbe profesionalnih nogometaša u glumačkoj ulogi – Thierry Henry ili C. Ronaldo. To nam nije trebalo, njihove izvedbe su bile drvene, a nisu ništa dodale.

Najbolji trenutak cijelog te američke ekskurzije bio je trenutak kada sam morao igrati s Kim, koja je igrala svoju prvu utakmicu za žensku nogometnu reprezentaciju SAD-a. Ušla je kada je Njemačka vodila 2:0, igrala je loše, primili su još jedan gol i mislio sam kako je gotovo. A onda je došlo do preokreta, koji je izgleda kao ono o čemu ljudi po internetu već godinama pričaju, kako FIFA pomaže onima koji gube. Tri gola i jedna asistencija za kompletan preokret. To mi je bio najbolji trenutak Journey kampanje, uz veliki naglasak kako mi je dodavanje ženskog nogometa bio odličan potez.

Alex je osvojio MLS ligu te se vratio u Europu. Tri kluba su bila ponuđena, PSG, Atletico Madrid i Bayern Munchen. Ja sam izabrao potonji, što je postao već četvrti klub u dvije godine koliko je Alex Hunter profesionalan nogometaš. Naravno, Bayern je nekim čudom ispao iz Lige prvaka (za koju FIFA 18 nema licencu) pa sam morao ganjati prvenstvo i kup, uz potpuno skriptiranu ozljedu u drugoj utakmici za novi klub. U tom trenutku kreće drugi zanimljiv dio Journeya, onaj u kojem igram kao osoba koju su doveli u Bournemouth kao Alexovu zamjenu – kao njegov najbolji prijatelj Danny Williams. Najbolje poglavlje kampanje spašava njegovu karijeru, što sam bez razmišljanja napravio (iako možeš i odbiti), pošto nitko nije tako karizmatičan kao on. I uživao sam u tom poglavlju.

Povratak u Bayern nije bio težak, Thomas Muller i ja smo zabili hrpu golova te donijeli duplu krunu, sve da bi se na kraju igre javila neka menadžerica koja kaže da me može prebaciti u Real. Nema veze što sam zadržao svog menadžera i nisam mu dao otkaz. Bez obzira što ne želim igrati za Real Madrid. I ono najvažniji, što se vražja reprezentacija s kojom je završila prošla igra, nije niti jednom spomenula. Očekivao sam kako ću raditi ka tom cilju, upadanju za repku za SP, no ništa. Jednostavno su to potpuno prekrižili i zaboravili.

FIFA 19

Nakon kriminalne kampanje koju je FIFA 18 imala, moj interes za Journey je gotovo nestao, no rekao sam kako ću ga dovršiti pošto me zanima što će dalje biti. A onda mi je došao najveći šamar, manje od dva mjeseca prije izlaska igre najavili su kako Hunter prelazi u Real Madrid. O ovakvim stvarima nije dobro nametati izbore ljudima, ja prezirem Real, ako budem igrao s njima trudit ću se zabijati jedino autogolove. No čitao sam i komentare ljudi koji su izabrali Atletico Madrid i kojim je sada odlazak u Real dekretom nepojmljiv, koji jednostavno ne žele na to pristati, pošto su to klubovi rivali.

Originalno sam ovaj članak htio napisati kao pregled toga što bi FIFA 19 mogla napraviti kako bi podigli Journey na višu razinu, sada jednostavno to ne želim. Jednostavno me nije briga. Mod koji ionako nije igran, kojeg voli manja šačica ljudi, doveden je do ruba provalije. Nema potrebe spašavati ga, kada je po svemu sudeći ovo zadnja godina.


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.