Kada je 2013. godine NetherRealm Studio lansirao Injustice: Gods Among Us saznali smo dvije stvari – kako će Ed Boon i ekipa žonglirati između dva serijala na dvogodišnjoj bazi, te kako je ovo svojevrstan odgovor DC Comicsa na godine u kojima je Marvel ‘dominirao’ sa svojim super herojima u fighting igrama. Dobro prihvaćen, postavio je standarde na kojem je nastavak mogao graditi.

I baš ti dobri temelji su ono na čemu se Injustice 2 bazira. Uzeli su sve ideje koje je prethodna igra imala te ih nadogradili kako bi napravili bolje iskustvo. Možda treba staviti naglasak i na brže iskustvo, pošto je od prvog momenta vidljivo kako je igra brža i fluidnija, što zaista odgovara borbi super heroja. Postigli su to s još boljim korištenjem objekata na borilištima (meni najdraži je onaj kada u baru možeš protivnika gađati čovjekom koji samo sjedi na barskom stolcu), sjajnim tranzicijama na borilištima, a sve to u konačnici začinili vizualno atraktivnim, pretjeranim, sjajno osmišljenim, zabavnim te devastirajućim super potezima svakog prokletog borca. Uz njih je prilično lako imati osjećaj super heroja.

“Moj omiljeni super heroj? Batman je moja slaba točka, zato što nema nikakve super moći – smo je osoba. I prilično je mračan.” – Peter Dinklage

Injustice 2 ima puno bolju priču / kampanju nego njegov prethodnik. I baš kao pravi nastavak, nastavlja tamo gdje je priča stala. Batman je dobio rat, primirio je Supermana koji je u svom pomahnitalom napadu skoro koštao Zemlju. I dok su u jeku obnove razrušenog, nad Zemlju se nadvija nova opasnost u obliku Brainiaca. Priča je od tog trena pa do svog kraja prilično koherentna i jasna, uz veliki naglasak na Batmana kao čovjeka koji i dalje ne želi ubijati te zabranjuje svima pod sobom da to rade. Jednu od velikih uloga u priči ima i Supergirl, napravljena je kao pomalo tragičan lik koji nije uspio u svom zadatku te sada traži način kako da ispravi te pogreške. Neki likovi su dobili više, neki manje dubine, no svi redom, bilo pozitivci ili negativci su dobili fantastičan vizualni tretman.

Sama kampanja traje jedno šest do sedam sati, te ide po principu jedna borba, pa malo priče. I tako nekoliko puta, dok samo poglavlje ne dođe do svoga kraja kada imamo malo dulji dio priče. U nekim trenutcima gluma nije baš najbolja, ali oni su malobrojni, ostatak je vrhunski odrađen. Vrhunske animacije likova, sjajne koreografije borbi, neke sjajne lokacije. Fighting igre malo kada daju toliko pozornosti na kampanju, Injustice 2 je, i potpuno se isplatilo. Osim toga, likovi često idu u paru pa morate odabrati s kojim ćete od dva igrati scenu, što znači da nakon završetka kampanje imate razloga odigrati te scene još jednom. Pogotovo završno poglavlje zbog dva različita kraja.

Glavna velika novost je uvođenje sistema opreme u igru. Razne aktivnosti donose razne nagrade, primjerice tijekom kampanje dobit ćete prilično zadovoljavajući broj kutija u kojoj se nalazi nasumična oprema različitog rariteta i snage koju možete postavljati na svoje likove kako bi ih ojačali i promijenili vizualni izgled nekog dijela opreme. Sistem koji postaje sve popularniji u video igrama ovdje je sjajno sjeo zbog uvođenja Multiverse moda. To je set od određenog broja borbi u kojim protivnici postaju postepeno teži. Što bolje odradite izazov, to će bolja biti nagrada – često u obliku dodatnih kutija, a ponekada i u obliku fiksnog komada opreme. Ono što je najbolje, ti izazovi se mijenjaju nakon što njihov vremenski interval prođe – neki su dnevni, neki malo dulji, dok su neki čak i tjedni. Prava pobjeda ovog moda je što daje razloga igrati i onima koji vole fighting igre, no nisu dovoljno dobri za online igranje, a nemaju često društvo za druženje i igranje u živo.

Iznenadilo me je kada sam prvi puta dobio predmet koji pripada setu, do sada nisam imao priliku skupiti više od jednog predmeta unutar istoga seta, no siguran sam kako hoću, pošto oni daju dobre bonuse. Dio bonusa se odnosi isključivo na Multiverse igranje, no i na online igranje. Osim toga, uz te kutije su vezane mikrotransakcije, sistem koji mnogi baš ne vole kod igri koje koštaju koliko i Injustice 2. U nekoliko dana igranja otvorio sam skoro 70 kutija i niti u jednom trenutku nisam vidio potrebu, ili ikakvu prisilu, kako bih išao kupovati dodatne. Sistem je takav da je lako doći do kutija igranjem, a onaj tko želi odmah sada odmah puno toga, ima priliku platiti. Nemam ništa protiv takvog sistema.

Jedna od najvažnijih stvari je dobro naučiti likove. Injustice 2 tu pruža neke opcije, no ostavlja puno toga vama. Dat će vam tutorial u kojem možete naučiti osnove svakog od 28 likova s kojima igra dolazi (bit će ih još 10 kroz DLC program). Čak će vam pokazati i neki jednostavan combo, no ako želite napraviti pošten combo, onaj koji će bez problema protivniku skinuti preko 50% healtha, onda ćete se morati sami potruditi uz sistem pokušaja i pogreške. Vidjeti kako što funkcionira, kako iskoristiti super meter barove, kako i gdje ga odbiti od poda ili zida. Izvesti jedan takav combo pruža sjajan osjećaj, samo će vam trebati malo vremena da ga nađete, baš kao i da nađete borca koji stil odgovara vašem stilu igranja.

Super meter bar je jedna od dvije stvari na koje ćete morati obratiti pozornost – naučiti kako ga puniti, kada i za što ga koristiti, izvoditi super poteze svakog pojedinog borca, koji iako su devastirajući, nisu jaki kao propisno izveden combo. Ili ih čuvati za clash kako bi regenerirali postotak healtha kada se nalazite u teškoj situaciji. Druga stvar na koju morate paziti je specijalna sposobnost svakog pojedinog borca kako bi dodali još par trikova u svoj arsenal. Supergirl recimo ispucava laser iz očiju, no mora se ponekada ohladiti prije nego ispuca još pokoji. Kada svime time ovladate, čeka vam online igranje, uključujući i ranked. Trenutno nema značajnih lag problema, kao niti onih naći protivnika. I dok će ovo prvo ostati, drugi dio će sigurno ovisiti o tome koliko će igra biti igrana za mjesec dana. Trenutno je i u bilo koje doba dana je lako naći protivnika.

Vizualno je teško naći zamjerku, svi likovi izgledaju i zvuče sjajno. Jako puno se uložilo u poliranje tog aspekta igre. Sve to je prebačeno na borbe, gdje osim sjajnog osjećaja postoji i lakoća čitanja poteza, samo za to treba malo vremena i znanja. Po pitanju prezentacije, malo koja (fighting) igra se može mjeriti s onime što je Injustice 2 sada donio.

Injustice 2 nije donio niti jednu revoluciju, no istovremeno je donio puno svježine, pogotovo što je dao razloga igranja i onima kojima online igranje nije najveći užitak na svijetu pošto nisu dovoljno dobri. Nekada su male stvari dovoljne kako bi se nebrušeni dijamant izbrusio te zasjao svim svojim sjajem.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*
*
Website