Perspektiva je prilično važna stvar, ovih dana igrao sam Juicy Realm kako bih napisao recenziju, no odlučio sam se za nešto drugačiji format, nakon razgovora s prijateljem koji voli roguelike žanr. Čim vidi neku igru tog tipa kupi je i zaigra. Ja pak s druge strane nikada nisam bio ljubitelj tog žanra, mogu ih odigrati, no izgubiti progres te krenuti iz početka… to nikada nije bio moj đir.
Prije nego krenem, što uopće je Juicy Realm? Indie igra koju potpisuje Space Can studio, što je po informacijama koje imam tim od dvije osobe. Njihova igra je u jednom jako čudnom svijetu gdje je voće postalo ‘živo’. Gdje se linija između životinja i voća gotovo pa nestala, uz novi hranidbeni lanac. Sve ovo što navodim je u službenom opisu igre, i zapravo je prilično dobar opis, otprilike sve što ćete od priče dobiti.
Rekao bih kako je prava snaga igre njen vizualni stil. Igra zbilja jako lijepo izgleda, kroz sva svoja četiri različita svijeta. Koji osim vizualne različitosti imaju i tematske protivnike. Igra funkcionira kao twin stick shooter, i tu je prva stvar gdje smo prijatelj i ja krenuli različitim putem. Moj izbor je bio gamepad, njegov miš i tastatura. Kontrole su i kod mene i kod njega bile dobro napravljene, tako da nije bilo problema. Stvar oko koje se najviše mišljenje razlikuje je oko same izazovnosti igre. Meni je bilo taman, njemu je bilo premalo.
Meni je bilo super što sam uspio doći do kraja, ubiti divovskog pauka, njemu je dolazak do toga bio prilično jednostavan i očekivao je puno više nakon toga. Slažemo se kako su boss borbe dobro odrađene, da moraš poštovati mehaniku koju svaka ima. Samo nasumično pucati po bossu je gubitak vremena i municije, uz napomenu da jednom kada ih se nauči prilično lako ih je dobiti. No u konačnici su svega četiri protivnika, što je njemu osobno bilo premalo, no nije se bunio za igru koja košta svega deset Eura. Najveći problem mu je bio to što su nivoi svaki puta isti, i što na kraju zone te dočeka uvijek isti protivnik. To znači, kada umreš, trebaš proći sve ono što si već prošao, skoro identičnim putem. Razlika između fiksnog izgleda nivoa i toga kada je sve proceduralno generirano, premda postoji proceduralna generacija, češće izgleda isto nego drugačije. Meni je ovakav način bio lakši, točno znam što me čega, mogu se pripremiti i puno brže proći nego da svaki puta me dočeka drugačija stvar.
Raznolikost neprijatelja je bila zadovoljavajuća, uz već napomenut dobar izgled istih, no oružju bi itekako dobro došlo malo raznolikosti. Čak sam i ja imao osjećaj kako stalno koristim ista oružja, pošto ne nalazim ništa drugo. Ima specijalnih oružja, i zabavna su, no njih je puno premalo. Kokoš ili Steam oružje koje ispucava novac je ono što će vam svatko tko je igrao spomenuti. Sve ostalo, bilo da govorimo o onima koja pucaju ili o onima za borbu prsa o prsa, prilično zaboravno. Slično se može kazati i za perkove, i dok s jedne strane izgledaju balansirano, ne nude baš neku uzbudljivost. Više su svrsishodni. Broj likova je također na četiri, uz standardno različite sposobnosti. Ne puno, no uz već spomenutu cijenu, zadovoljavajuća raznolikost. Postoji i co-op opcija, ali nju nisam probao, a nije ni prijatelj.
Juicy Realm je u konačnici zabavna igra, kao što moj prijatelj kaže, ako nikada prije nisi igrao roguelike, ovo je lite verzija, s ovakvom igrom možeš ući u žanr i onda istraživati sve najbolje što žanr nudi. Pogotovo ako želiš igru koja će ti stalno biti izazovna, da, imaš neke teže opcije, no osjećaj je kao da svaki puta igraš isto. I teško je ne složiti se s njim. Bilo je zabavno, oku ugodno (vizualno), no ja nisam puno razmišljao o tome što nakon prolaska. Malo koju solo igru igram nakon što je pređem, jednostavno je puno previše toga za igrati. No za one koji žele i nešto nakon, postoje naznake kako ćemo dobiti nešto u budućnosti. Igra zaslužuje barem da je imate na radaru, tko zna, možda uz nju uđete u roguelike žanr.
