Kratak pregled Overwatch bete

Overwatch art

Overwatch je najavljen 2014. godine kao novi projekt, nakon što smo saznali kako je projekt Titan završio potpuno neslavno. I nije to bio samo novi projekt, bio je to prvi novi IP kojeg Blizzard izrađuje nakon više od 15 godina. Uz renome kakvog kompanija ima, igra je dočekana s oduševljenjem, a nakon njenog prikazivanja meni je u glavi bila samo jedna stvar – Blizzard pokušava kopirati Team Fortress 2.

Tijekom proteklog tjedna utrošio sam nešto sati uz Overwatch betu kako bih mogao nešto konkretno napisati prije nego igra službeno izađe kasnije ovog mjeseca. Dio razloga zašto nisam htio dulje vremena provesti uz nju je zbog toga što ne volim ‘pokvariti’ si igru prije njenog službenog izlaska. Kao što ne volim kada mi bete brišu progres kojeg sam u njima ostvario, a to je u planu. Baš zbog toga nisam imao nikakvu želju gledati što sam dobio, niti imati neku emocionalnu reakciju na dobivanje nečega dobroga. Strpjet ću se još malo, ali sam zadovoljan što sam dobio odgovor na dva najveća pitanja koja sam imao – Overwatch je prokleto zabavan, ali je istovremeno i jako kopirao Team Fortress 2 model.

Nemojte smatrati ovo kao neku smrtnu uvredu, prije bih rekao kako je Team Fortress 2 igra godinama ispred svog vremena, koja će, usprkos tome što je došla njena ‘novija i bolja’ verzija, opstati. Lako je vidjeti ideje koje povezuju ove dvije igre, od toga što su klasno bazirani shooteri s izgledom jutarnjeg crtića, pa sve do nabavljanja opreme (grozna činjenica kako nema kapa) pa i do pojedinih Overwatch klasa i sposobnosti koje izgledaju kao kopirane iz TF2. No razlike su isto tako vidljive, timovi su generalno manji i traže više taktičke fokusiranosti, dodajte na to što svaki heroj ima svoje različite sposobnosti, a samim time i vrijeme potrebno da ga se nauči, i imate neke elemente koje tvore MOBA žanr.

Glavna stvar je to što niste vezani uz klasu od početka do kraja partije, nego je možete promijeniti, što zbog toga što ste loši s pojedinom, što zbog taktičkih potreba tima. Štoviše, dobio sam dojam kako je itekako potrebno modificirati potrebe tima iz minute u minutu. Ono što mi se najviše svidjelo je samo trajanje partije, Overwatch sjajno sjedne kada imate malo vremena, a želite nešto na brzinu odigrati – partije koje sam ja igrao trajale su kraće od Hearthstone partija. Jedno od pitanja koje će se povlačiti godinama je oko balansa igre. I dok smatram kako pojedinačne klase ne trebaju biti potpuno balansirane, postoje one koje na prvi pogled se čine jačima, vrlo vjerojatno će se stvari profiltrirati kada ljudi nauče kako igrati protiv pojedine klase. Ipak, po pitanju balansa moram reći kako ne vidim smisao payload moda (nešto što je Team Fortress 2 popularizirao) pošto niti jednu partiju od njih desetak koje sam odigrao nije dobio tim koji napada. Nadam se kako će se to promijeniti do punog izlaska igre.

Ono što Overwatch ima je stil i to je ono što ljudi vole kod Blizzardovih igri. Po pitanju potrebne vještine imao sam Titanfall dojam – po meni igra gdje je lako primijetiti ljude koji znaju vrhunski, ali daje priliku svim početnicima za momente koje će pamtiti. Moram priznati kako sam još salty što jedan moj sjajan triple kill nije bio prikazan na kraju partije kao najbolji potez partije – zbilja sam bio ponosan kako sam ga izveo. I to govorim kao osoba koja nikada nije bila pretjerano dobra u shooterima.

I tu ću stati za danas. Ovo je kratak dojam, a onaj dugački ćete dobiti krajem mjeseca kada Overwatch službeno izađe.


2 thoughts on “Kratak pregled Overwatch bete

Odgovori