Prošlu nedjelju Mass Effect 3 proslavio je deset godina postojanja. Davno je bila ta 2012. godina, dok sam još nadobudno radio godišnje top liste najboljih igri te godine. Ostalo mi je u sjećanju kako je te godine Mass Effect 3 bio najbolja igra godine, ali i najveće razočarenje godine. Možda na prvu zvuči apsurdno, ali tada sam stajao pri toj odluci. Deset godina kasnije stojim još više.

Nećemo se lagati. Mass Effect 3 je u mnogim svojim aspektima fantastična igra. Gameplay je sjajan, cijeli sistem borbe je bolji od prethodnog nastavka. Za to vrijeme upitna odluka za uključiti multiplayer se pokazala sjajnom, i taj aspekt je dostavio. Išlo smo na mnoge planete koje do tada nismo vidjeli, imali smo sjajna finala nekih priča – Krogan i genophage ili pak Quariani koji dolaze natrag na svoj planet i cijela Geth situacija – toga ću se uvijek sjećati. Sve to igru čini sjajnom. Nešto čemu je malo što te godine moglo parirati.

Ono što je čini lošom je onih zadnjih pet minuta. Kao i sve vezano uz to. Tražite starog člana posade da vam se pridruži? U avanturi koja će obilježiti svijet, kojeg neće biti ako ne uspijemo? Ne, on mora spasiti mačku s drveta i paziti da se ponovo ne popne na drvo. To što tog drveta i te mačke neće biti ako Shepard ne uspije. Ma nema veze, bit će moralno uz sva ta događanja. Sve to je jako oštetilo igru, baš jako. Ali puno više je oštetilo igru, kao i kompletnu industriju, ono što su i EA i BioWare napravili povodom toga.

Priču vjerojatno znate. Fanovi su se pobunili, reakcija je bila prilično žestoka, tražila se izmjena kraja. Ponajprije za teoriju indoktrinacije, ali dobili jesmo drugačiji, prošireniji, i po mom osobnom mišljenju, još lošiji kraj. Ali sve to nije suština problematike. Prava problematika je u tome što je razvojni tim popustio. Što su odlučili napraviti te izmjene zato što su fanovi tražili. Mogu prihvatiti kako su lagali po pitanju važnosti odluka, mogu prihvatiti kako je ovo bila vizija kraja kakvog su imali, u maniri starih SF knjiga, s prilično nedefiniranim krajem u kojem ti kao igrač moraš sam stvoriti neki sud što se točno dogodilo. Ali ne mogu prihvatiti da su odlučili mijenjati kraj.

Odavno govorim kako video igre mogu biti smatrane kao jedan oblik umjetnosti. To ne znači da će svaka igra biti umjetnost, niti da svaka igra treba biti tako gledana. Ali ako industrija želi da se gleda tako, onda mora stati oko svojih odluka. Ovo nije bio tip odluke gdje se nešto mijenja zbog političke korektnosti, iako sam protiv toga. Ovo je bila odluka gdje se jedan scenarij mijenja zato što netko nije s njime zadovoljan. Neovisno što je tu bio ogroman broj ljudi koji je bio nezadovoljan. Neka stvari ne smiju biti podležne željama fanova, jer ako će industrija raditi sve što oni žele, izgubit ćemo jako puno. Izgubit ćemo originalnost, provokativnost, želju za pomicanjem granica, slobodu kreativnosti. I sve to zato što ćemo se bojati reakcija puka kada im nešto ne bude po volji? Ne. To nije budućnost koju trebamo.

Mass Effect 3 je tu borbu izgubio. Ali nas je ta njegova borba puno naučila. Znamo kako treba dostaviti igračima sadržaj koji vrijedi igranja, ali isto tako znamo da ne treba popustiti na svakom koraku. Nekada je puno bolje braniti lošu odluku nego podviti rep i učiniti ono što masa traži od vas. Pogledajte samo kroz povijest koliko puta masa nije bila u pravu.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.