Middle-earth: Shadow of War recenzija

Shadow of War. Odlično ime, pomislio sam prvi puta kada sam ga čuo. Sjajna najava, nakon sjajne igre koja je 2014. godine došla prilično ‘skromno’ i oduševila mnoge igrače i kritičare, pogotovo njen Nemesis sistem, prvo koketiranje s novom generacijom. Od tada pa do sada kada je igra izašla je prošlo dosta vremena i sigurno vas sve zanima uspijeva li Shadow of War hodati putevima koje je Shadow of Mordor utabao?

“Za posao koji nikad niste počeli je potrebno najviše vremena da biste ga završili.” – J. R. R. Tolkien

Cijelu igru možemo podijeliti na tri cjeline koje čine kompletan proizvod. Otprilike kao u maniri legendarnog vesterna ‘Dobar, loš, zao’, samo ovog puta nećemo krenuti s dobrim nego sa lošim. Priča je potpuni promašaj s nekim vrlo dobrim segmentima. Od samog početka tu je Shelob, prekrasna crnokosa ženska koju iz filmova poznajete kao vrlo ružnog pauka koja skoro Frodu košta života. Zašto je ona tamo? Zbog novog prstena i tko zna još zbog čega. Morat ćete prevaliti ponešto sati kako bi dobili konkretniju informaciju, a prije toga ćete sresti još pojedine likove, kao što su Gollum i Balrog. Onog trenutka kada se Gollum pojavio samo se pojačalo moje mišljenje o tome kako je Međuzemlje potrošeno skroz na skroz u silnim pokušajima da se izvuče svaka kuna iz serijala, a bez da se serijal pomakne naprijed. Zbog toga je Hobit film, od knjige koja se pročita za tri sata, postao film od tri nastavka, te zbog toga non-stop gledamo iste likove u sporednim ulogama.

Muzu je prvi puta sreo glazbenog kritičara…

Sva sreća kako najbolje priče iz igre nisu ove spomenute nego sve one koje dolaze in Nemesis sistema. Sve što je razvojni tim napravio sa orkovima je za svaku pohvalu, bio ih je užitak upoznavati, umirati od njih, ali isto tako i prepoloviti ih na pola. Često nekoliko puta. Jedan od njih me je ubio na samom početku mog igranja, negdje unutar prvih sat vremena. Uzdigao se kroz redove i postao kapetanom. Tri puta sam išao na misiju osvete i tri puta je kukavica pobjegla nakon što sam prepolovio njegove pomoćnike, kako se i njemu ne bi dogodilo isto. Idući puta kada sam ga sreo pao sam pod njegov nož, i to kada je došao osvetiti svog brata po krvi, kojeg sam nekoliko trenutaka ranije poslao na drugi svijet. Bio mi je trn u oku, moja Ahilova peta. Sve dok me nije napao nakon nekih desetak sati igranja, naoružan do zuba naša priča je završila. Bilo mi je čak i žao. Baš kao što mi je bilo žao jednog drugoga koji se dva puta vraćao iz mrtvih kako bi me probao jednom dobiti, no nikako nije bio te sreće. Pobrinuo sam se da se više ne vrati, prepolovivši ga na pola.

Brutalnost je jedna od glavnih točki igre. Dekapitacije, spaljivanja, odsijecanja udova i još mnogi groteskni potezi izvode se automatizmom u potpunoj fluidnosti. To su trenutci kada je igra daleko najbolja, kada nam dopušta da radimo štogod želimo. Da se glupiramo i idemo sami protiv svih, često bez velikih problema, zbog toga što nadograđivanjem sposobnosti postajemo opaka mašina s mačem u rukama. I baš to izvođenje ranih poteza, pariranje i izmicanje su ono zbog čega sam proveo desetke sati uz igru. Bilo je zabavno. Jednom proći misiju da me nitko ne vidi, drugi puta na leđima neke od beštija koje se nalaze u igri, uz naglasak kako mi je Drake jedna od najdražih, ima nešto u tome letenju i napucavanju bespomoćnih protivnika na površini. U jednom trenutku, kada je igra postala prelaka, samo sam povećao težinu kako bih ponovo morao biti malo na oprezu. A postat će i vama. Talion i Celebrimbor imaju malo more sposobnosti, te svakog od njih sa dvije ili tri dodatne nadogradnje od kojih samo jedna može biti aktivna. Možete provesti sate isprobavati različite kombinacije.

Oprema je dobila značajno važniji status nego u prethodnom nastavku. Sistem je prilično jednostavan. Kada sredite orkovskog kapetana iza njega će ostati komad opreme kojeg možete staviti na sebe. Osim što će vam dati malo drugačiji izgled, dat će vam i dodatnu snagu. Ako je predmet nekog većeg rariteta imat će zadatak uz pomoću kojeg ga možete dodatno unaprijediti. Prilično učinkoviti sistem koji će vam dati još jedan dodatan razlog za isprobavati nove stvari, pošto će zadatci na predmetu biti raznoliki. Kod najvećeg rariteta nakon izvršavanja zadatka će se pojaviti novi kako bi mogli nastavljati unaprijeđivati predmet, što ćete itekako htjeti, pošto su dio seta, a što više predmeta iz seta opremite to ćete bolji bonus imati. I tu dolazimo do onoga ‘zao’ dijela igre. Loot Box sistema koji će vam nasumično davati predmete i sljedbenike (o tome malo kasnije). Sistem je ovih dana na udaru, i to s potpunim pravom, premda ne iz razloga kojeg mnogi spominju kada kritiziraju sistem. Razlog je potpuno suprotni – loot box sistem donosi stvari koje ubijaju progresiju dobivanja opreme te stvaraju dodatni disbalans. Igra u kojoj u nekom trenutku postanete prejaki ima sistem u kojem to možete postati još ranije. Stoga, ako vas igra zanima, izbjegnite loot box opciju, nemojte niti kupovati one za valutu unutar igre. Uništit će vam čar igre, postat će vam dosadnija, ako baš želite trošiti, napravite to kada već daleko odmaknete kako bi izbjegli taj efekt.

Spomenuo sam kako dobivate i sljedbenike (to jest natjerate ih da postanu dio vaše vojske snagom prstena), što je vrlo važno u jednom od najboljih segmenata igre – osvajanju tvrđava. Onaj trenutak kada prvi puta povedete vojsku orkova sa sobom, krenete u osvajanje dvorca u nekoliko faza, sa završnom koja uključuje borbu protiv protivničkog zapovjednika shvatit ćete da je to najbolji dio igre. Odrađeno je zaista sjajno. A takvih borbi ima dovoljno tijekom kampanje. Ako vam ni to nije dosta, asinkroni multiplayer je tu da probate osvojiti tvrđave drugih igrača (kao i oni vaše), uz dvije fundamentalno različite opcije – jednu u kojoj vaši zapovjednici prežive borbu, i onu u kojoj ne. Ta kompetitivna razina je onaj dio gdje loot box je bio jako na udaru. Krenite u to s potpunim razumijevanjem koji su ulozi.

Tri na jedan nije bio problem, ali kada je došao četvrti postalo je neugodno.

Koliko orkovi mogu biti različiti? Pitao sam se to dok sam po prvi puta palio igru. I dobio sam odgovor – jako. Vizualno ih ima sličnih, a svako malo bih vidio nešto što do tada nisam. No prava uživancija je bila s vokalne strane. Svaki puta kada bih sreo nekoga on je održao svoj kratak govor i ja sam se pitao kada ću ponovo čuti isti govor. Ne sjećam se kada je to točno bilo, no siguran sam kako je prošlo dobrih desetak sati igranja prije nego što se to dogodilo, a čak i onda nisam bio siguran da li je to rekla ista osoba. Nemam pojma koliko su ljudi zaposlili da im daju glasove, no napravili su spektakularan posao zato što nikada nisam imao dojam repeticije. A osim što imaju puno novih sposobnosti, što se ne može kazati za broj novih neprijatelja u odnosu na Mordor, imaju i različite karakteristike. Jedan je volio gulove, jedan je bio prijateljski raspoložen i skoro je zaplakao kada je shvatio da ne možemo biti prijatelji, a jedan je s instrumentom došao gledati egzekuciju koju sam ja došao spriječiti. Slušati ih kako su me par puta porazili, ili kako će sada napredovati nakon što su me privremeno poslali na onaj svijet. Neprocjenjivo. Zapravo me čudi kako nitko do sada nije niti probao kopirati Nemesis sistem u ovom ili onom obliku.

I nije samo tamo odrađen dobar posao s glasovima. Troy Baker i Alastair Duncan su napravili vrhunski posao kao Talion i Celebrimbor, a niti ostali ne zaostaju. Jedino je problem što u nekim segmentima, kao što sam već kazao, priča nije dovoljno dobra pa niti vrhunski ljudi ne mogu napraviti loš dijalog boljim. Vizualno igra izgleda sjajno, pogotovo kada imamo vistu koja zahvaća ogroman dio teritorija, no na pojedinim rubnim dijelovima vidjet ćemo prilično veliki odmak od toga, gdje pojedini zidovi izgledaju kao da su uzeti iz igre od prije deset godina. Možda se i može oprostiti kada gledamo koliko je masovna igra. Pet velikih zona su vizualno različite, i sjajno izgledaju, samo malo žalosti što nemaju neke protivnike koji su unikatni samo za to područje. Ovako izgledaju samo kao različita kulisa iste igre.

Shadow of War je itekako ambiciozna igra koja nije uspjela dostaviti na svim svojim područjima, ali tamo gdje je je vanserijska. Globalno gledano je nadogradnja u odnosu na Mordor, ali u nekim aspektima ostala je kratkih rukava. No, imati igru gdje i nakon dvadesetak sati želite još pokazuje kako je nešto napravljeno vrlo dobro.


Odgovori