Kraj trećeg mjeseca ove godine će nam biti obilježen Uskrsom. Naprosto se tako poklopilo. Isti taj period mene ipak asocira na nešto drugo – kraj fiskalne godine prilikom kojih velike kompanije objavljuju svoje financijske rezultate. Povodom toga, odlučio sam se za jednu molitvu. I zbilja za ovo nije važno što nisam vjernik i što smatram da onaj svevišnji ne postoji.

Oče Naš! Pred nama je trenutak kada će kompanije objaviti svoje financijske rezultate. Uz činjenicu kako je zadnjih 365 dana obilježio Covid, radi kojih su mnogi bili prikovani u vlastitom domu, očekujem kako će rezultati biti jako dobri. Kako će se i CEO i CFO svake pojedine kompanije dobrano smješkati koliko se digitalno trošilo. I kako će s onim pokvarenim osmjehom, na opće zadovoljstvo svih ulagača, objaviti kako je zarada rekordna i kako treba rezati troškove. Kako treba otpustiti nekoliko desetaka, možda i stotina ljudi.

Ja želim da se to ove godine ne dogodi. Želim da ta pohlepna gamad napokon shvati da silne znamenke na njihovim kompanijskim i privatnim računima su odavno dovoljne da oni i par generacija nakon njih živi bez ikakvih problema. Želim da shvate kako je profit koji te godine ostvare dovoljan da financiraju plaće tih ljudi koje planiraju otpustit idućih deset godina, vrlo vjerojtno i osjetno dulje. Želim da napokon shvate da je to način života za neke ljude, preživjeti od prvog do prvog, nešto sa čime oni nikada nisu imali problema. Da taj profit koji će podijeliti vodstvu kompanije, kojem isti ne treba, ovog puta podijele svima onima koji svaki dan rade na izradi video igri u kojima uživamo. I ne samo ove godine, želim da napokon industrije krenu brinuti za sve, ne samo za vodstvo.

Isto tako želim da ljudi napokon shvate kako oni imaju snagu ako su zajedno. Želim da napokon u mojoj industriji krenu sindikati. Kako se krene izbacivati sve negativno iz procesa kreacije video igre. Od pohlepnih šefova koji jedva čekaju kresati troškove, pa sve do malog mora prekovremenih sati zbog kojih pojedincu pati sve od privatnog života sve do zdravlja. Želim manje toksičnih atmosfera na radnom okruženju, želim da ljudima koji ovo smatraju poslom iz snova da isti to i bude. Dok onima kojima je to samo način za prehraniti sebe i familiju to bude bez dodatnog stresa.

Želim i da zajednice diljem svijeta napokon to shvate. Kako nije smak svijeta ako igra kasni, kako nije smak svijeta ako igra nije idealna, kako nije smak svijeta ni ako igra propadne. Ako vam je to smak svijeta, što će tek biti ako vas ulove drugi problemi? Malo obzira prema drugima daleko vodi. Zar je toliko sebično tražiti bolji svijet? Amen.


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.