Aftermath ekspanzija za Mortal Kombat 11 je jedno vrlo zanimljivo poglavlje, pomalo kontroverzno, ali svakako zanimljivo. I dok nam nije novo imati nadogradnju za neku fighting igru, pa tako ni za Mortal Kombat, ovo je prvi puta u povijesti serijala što su dodali prilično ‘opsežnu’ priču. Od kada je serijal u devetom nastavku našao novu nišu, i veoma zanimljivu priču B kvalitete (što je zapravo točno ono što očekujemo) nastavili su u tom smjeru. Desetka i jedanajstica su imale priče jednake kvalitete, što je postalo i prodajna točka serijala. Zato ne čudi što smo dobili nastavak priče.
Opsežno je pod navodnicima, pošto je riječ o samo pet novih poglavlja priče, no opet, radi se o oko dva, dva i pol sata igranja gdje su isprepletene borbe i novi jednako sjajni cinematici. Priča nastavlja točno tamo gdje je stala, točnije nekoliko sekundi nakon, kada Shang Tsung upozorava protagoniste na jedan problem kojeg imaju. Kako će bez Kroikine krune uništiti svijet, te se, kao i mnogo puta u serijalu, trebaju vratiti u prošlost kako bi se dokopali tog predmeta. Tu kreće dva sata kaosa i zabave, gdje se svaka prepirka završi borbom u najboljoj mogućoj Mortal Kombat maniri. Sve što se htjeli od serijala ponovo je na vrhuncu, uz naglasak kako je Cary-Hiroyuki Tagawa odradio apsolutno fantastičan poao kao Shang Tsung. Čovjek je naprosto ukrao svaku scenu u kojoj je bio, za razliku od Ronde Rousey koja je napravila potpuno suprotno u baznoj igri.
Aftermath donosi i brojne promjene po pitanju balansa, kao i neke gameplay novitete uz veliki naglasak na stage fatality i friendship opsiju na kraju meča – jednu u kojoj brutalno ne osakatite svog protivnika. Donosi i tri lika, Fujin i Sheeva su fantastično zabavni i sjajan su dodatak rosteru, dok je Robocop nekako promašen. Iako mu je Peter Weller dao glas, osjećaja sam da njegov gameplay nije baš najzabavnija stvar na svijetu. A čak nisam siguran niti koliko je on relevantan u 2020. godini. Osjetno manje nego recimo Terminator. Tri nova lika nisu puno. I tu dolazimo do najvećeg problema kojeg Aftermath ima – vrijednost za novac.
Vrijedi li Aftermath 40 eura koliko traže za njega? Donosi oko dva sata kampanje i donosi 3 nova lika, upola manje nego ih je donio prvi season pass koji je koštao tu negdje. Stage fatality i friendship opcije su zgodan dodatak, ali ne jedan koji toliko diže cijenu. Štoviše, zanimljiva je odluka da igra nema niti jedan trofej (igrano na PS4). Svaki od tih odluka pojedinačno nije problem, problem je zbirno, gdje je osjećaj da ste dobili manje od onoga što ste platili. Pogotovo ako ste od prvog dana podržavali igru, pošto oni koji nisu su za 20 eura više mogli dobiti i baznu igru i 6 dodatnih boraca. Upravo bi cijena mogla biti razlog koji će prevagnuti hoćete li nabaviti Aftermath sada ili ne.
