Nikada ne volim pisati negativnu recenziju jer želim da svaka igra bude dobra. No što se mora, mora se. Ipak, jedna mi je izrazito teško pala – No Man’s Sky. Od prve najave se vidjelo da je razvojni tim veoma strastven prema tome što rade, ali na njihovu žalost igra je bilo vrlo manjkava kada je izašla na tržište 2016. godine. Prevelika ambicija, prevelika želja i potvrda skepticizma kojeg sam imao. Ali to nije zaustavilo strast, nastavili su raditi na njoj, što je u konačnici urodilo plodom. Danas se o njoj govori veoma pozitivno.
Prošli tjedan je stigao i najnoviji update nazvan Omega. On donosi nove proceduralno generirane misije na planetima, koje će biti ovisne o tome na kakvom se planetu nalazite, kao i o osobnosti vanzemaljca koji vam istu daje. U svemiru ćete pak moći upravljati Dreadnought klasom broda. Ako prije toga porazite pirate oko njega, do sada je ta klasa bila kao jedna protiv koje se možete boriti.
Dolaze još promijene na Atlas Path quest line, kao i redizajn sistema ekspedicija koji uključuje korištenje stvari iz iste u ‘glavnoj’ igri . To je dvanaesta po redu, a njeno ime možda znači da je riječ o zadnjoj. Nije potvrđeno nego je samo nagađanje, pogotovo kada znamo kako je tim najavio jednako ambiciozni projekt – igra o proceduralno generiranim fantasy svijetovima nazvana Light No Fire. Čak i ako nije zadnja, vjerojatno smo došli do točke kada će se razvoj usporiti zbog prebacivanja na novi projekt.
No Man’s Sky sam zadnji puta igrao kada je igra izašla i već godinama odgađam probati je ponovo. Vidjeti što je sve novo dodano u nju. Premda mi se nekako čini da će to biti kao da igram novu igru jer je već toliko vremena prošlo da se ne sjećam ničega.
