No Man’s Sky recenzija

No Mans Sky

No Man’s Sky zadnje se dvije godine našao na mnogim listama najočekivanijih naslova. Od prve sekunde objave interes za njim bio je ogroman, ponajprije zbog misterioznosti koja ga okružuje. Ljudi nisu znali što točno mogu očekivati, ali ih je premisa interesirala, a svojom maštom su nadopunjavali rupe. Nakon svega toga, došao je datum izlaska koji će napokon dati odgovor da li je No Man’s Sky spreman za veliki let.

Volio bih umrijeti na Marsu, samo ne pri slijetanju. – Elon Musk

Što se više datum izlaska približavao to je skepticizam u meni jačao. Nije baš normalno što skoro do pred izlazak nisi prijatelju mogao kazati kako igra točno izgleda i što se u njoj točno radi. 18 trilijuna (molim koristite taj izraz, on je ispravan u skali koju mi u Europi koristimo) planeta nije dokaz raznolikosti niti kvalitete. Štoviše, pokazalo se da je tih 18 trilijuna proceduralno generiranih planeta istovremeno drugačije, ali i potpuno isto. Imaju vizualnu raznolikost, biljke i životinje na njima su drugačije, baš kao i uvjeti za život, no sve ostalo je manje-više isto – isti minerali, isti tipovi zgrada, isti tipovi pronalazaka. Imao sam dojam gledanja iste predstave samo pred različitom (prekrasnom) scenografijom. No, krenimo od početka.

U samom početku igre naš se svemirski brod srušio na neki nasumični planet, tu igra od nas traži da popravimo strganu opremu i brod skupljanjem minerala iz okoline. Sve to je napravljeno bez ikakvih uputa, sami se morate snaći, kako koristiti opremu koju imate, kako koristiti izbornik. Neki će se buniti na to, ja ne, pošto mislim da igre previše drže igrače za ruku, a korištenje toga je jednostavno. Nakon što popravite brod možete krenuti u istraživanje, prvo planeta na kojem ste se srušili, a zatim svemirskih prostranstava.

Let kroz svemir izgleda sjajno.
Let kroz svemir izgleda sjajno.

Uživat ćete skenirati biljke i životinje, tražiti nove minerale, pronalaziti napuštene zgrade na planetu, artefakte pojedinih civilizacija uz pomoć kojih učite riječi (po meni sjajna ideja koja je ostala samo to) kako bi komunicirali s njima jednom kada ih sretnete. A kada ih sretnete ostat ćete razočarati, svaki od njih (neovisno koje je od četiri predefinirane rase) je kao vuk samotnjak, zatvoren u svoja četiri zida, bez ikakvog karaktera ili agende. I onda ćete otići na novi planet, koji će vam biti potpuno drugačiji od prethodnog, gdje ćete opet skenirati slične biljke i životinje, nalaziti iste stvari na mapi, baš kao i iste samotne svemirce. I tako s planeta na planet. Nakon nekog vremena svaki od 18 trilijuna izgledat će konceptualno isto.

Način skupljanja resursa bit će potpuno isti nakon 10 sati igranja kao i prilikom prve minute. Jedino što ćete možda imati više prostora u svojoj torbi i na brodu. I taj dio ne bi bio toliko problematičan da određene mehanike nisu katastrofalno naporne. Krenimo od oružja – ono za skupljanje resursa se pregrijava te morate čekati kada vam se to dogodi, ono smrtonosno nema auto-reload opciju kada se isprazni nego to morate svaki puta sami raditi. No to vam ne bi smio biti veliki problem pošto ćete se truditi izbjegavati borbu, ne zato što je teška nego zato što je dosadna – bilo da ubijate stražarske droide na planetima ili uništavate svemirske brodove u svemiru.

Paleta boja je sjajna, pogotovo kada je planet pun života.
Paleta boja je sjajna, pogotovo kada je planet pun života.

Iduća dosadna mehanika je punjenje sistema za održavanje života i pogonskih motora vašeg svemirskog broda. Kako bi ih napunili trebate resurse, znači stalno ih morate skupljati, stalno morate paziti na pregrijavanje oružja s kojim ih skupljate. I najgore, stalno morate ulaziti u izbornik kako bi to napravili – bilo bi puno bolje kada bi punjenje koštalo više, ali bi ga se moralo rjeđe raditi. Grind u svakom pogledu te riječi, tako da igra nije niti oko preživljavanja kada je do osnovnih stvari nevjerojatno lako doći. Cilj igre je doći u središte galaksije, no ja to nisam napravio, put bi bio predug i tražio bih previše odricanja kako bi ga postigao. Nagrada ne bi bila vrijedna uloženog vremena. Točka kada sam odustao je prilikom traženja lokacije gdje mogu kupiti potrebne sastojke za kreiranje antimaterije zato što sam ostao bez iste, a samim tim i bez warp pogona. Nakon sat i pol traganja i ni sam ne znam koliko punjenja održavanja života i brodskih pogona, shvatio sam kako se ništa zanimljivo nije dogodilo i da sam manje-više u istoj situaciji kada sam krenuo. Mogao sam tražiti još pet sati, sigurno bih našao što tražim, ali ostala bi činjenica da se ništa zanimljivo nije dogodilo.

Nedostatak mulitplayer komponente ne pomaže, ponajprije zato što je bila obećavana, a konačna igra je nema niti u jednom obliku. Uz nju bi igrači mogli igrati zajedno, premda, s obzirom na to što igra trenutno nudi, ne znam što bi točno mogli raditi sa svojim suigračem – nedostatak sadržaja jasno je vidljiv. Možete generirati trilijune planeta, ali ne i milijunti dio stvari za raditi. U konačnici, za igru koja je smještena u ogroman svemir s ciljem istraživanja, mislim da svemir nikada nije bio manji i prazniji. Imao sam čak i osjećaj tjeskobe, kao astronauti koji po godinu i pol dana moraju biti sami, bez ikakvog kontakta s drugim bićima – megalomanstvo je došlo na naplatu. Manje planeta, ali s više opcija, pogotovo da sretnete nekoga drugoga u svemiru, bila bi puno bolje dočekana.

Zaboravite na zakone fizike
Zaboravite na zakone fizike

Pozitivna stvar je vizualni izgled igre. Svaki planet izgleda zaista drugačije od svakog prethodnog, biljke i životinje znaju imati prilično zanimljive oblike koje je zgodno naći. Vožnja svemirom, pogotovo u nekom od bržih oblika putovanja izgleda sjajno, zaista postoji osjećaj putovanja kroz svemir, a jednako dobro je i spuštanje na neki planet. Prezentacija je isto solidna, kao i sučelje koje koristimo, dok soundtrack kvalitetom odskače od svega. Još jedan kamen spoticaja mi je bilo učestalo rušenje igre, No Man’s Sky mi se srušio više puta nego sve druge igre zajedno od kada imam PlayStation 4.

Jedna od glavnih poredbi tipom igre je Minecraft. Ako volite njega onda bi vam i No Man’s Sky mogao ponuditi nešto što će vam se svidjeti. No ako ne volite, ili ste samo znatiželjni, onda vam je bolje pričekati nadogradnju koja će donijeti novog sadržaja u igru ili neki popust kako ne bi platili trenutnu cijenu igre – ono što No Man’s Sky nudi ne vrijedi 60 dolara. Nudi nedovršenu igru s premalo konkretnog sadržaja zbog kojeg bi se mogli njoj vraćati, a kao SF fan teška srca moram kazati kako nisam igrao dosadniju igru koja sadržava svemirsko istraživanje. Sav moj skepticizam pokazao se točnim, nadam se kako će tijekom vremena No Man’s Sky evoluirati i biti nešto više od proceduralno generiranog simulatora što trenutno je.


Odgovori