Uz najdulju pauzu između dvije igre unutar Ratchet & Clank serijala, napokon smo dočekali najnoviji nastavak – Rift Apart. Najavljen uz predstavljanje PlayStation 5 konzole, bio je igra koja je ispred sebe imala ogroman teret, pokazati sve sposobnosti koje konzola ima, iako oko pola godine nakon izlaska same konzole. Može li Lombax ispuniti i taj zadatak ili će ostati kratkih rukava?
S vremena na vrijeme čovjekov um se proširi novim idejama i osjećajima. I nikada se više ne smanji na prijašnje dimenzije.
Oliver Wendell Holmes, Sr.
Činjenica je jednostavna, Ratchet & Clank je igra koja je primarno namijenjena mlađoj populaciji I kao takva, njena priča nikada nije zamišljena kao pretjerano kompleksna. Rift Apart je odlučio kako se i tu može ispričati kompleksna priča koju će oni mlađi shvatiti, a oni stariji cijeniti. Uz trganje dimenzija, i dodavanje Rivet, ženskog Lombaxa, Insomniac Games je odlučio dodati dubine u svoju priču. Uz stadardne teme oko prijateljstva, koje nisu ništa novo za serijal, odlučio je dodati jako lijep psihološki aspekt svojim likovima. Od borbe s gubitkom pa sve do straha od prihvaćanja, Insomniac je uzeo teme o kojima se u zadnjih par godina dosta govori i ispričao ih je na nevjerojatno jednostavan, ali i iskren način.
Priča počinje velikom paradom u kojem Ratchet i njegov vjerni robot Clank dobivaju počast od grada za sva herojstva koja su napravili. U sklopu toga je i velikodušna ideja gdje je Clank osposobio Dimensionator, alat koji može otvoriti put u druge dimenzije kako bi Ratchet našao druge pripadnike svoje rase. Ali kako to obično biva, negativac, u ovom slučaju Dr. Nefarious, je tu da pokvari dan. Otvaranjem portala u drugu paralelnu dimenziju, u kojem je njegov pandan puno uspješniji nego što je on sam. A pandan je tema koja nas prati kroz čitavo ovo putovanje. Zato što i Ratchet ima svog pandana – Rivet je jedna od najboljih likova koji se pojavio u ovom serijalu, nakon što odigrate bit će vam teško zamisliti buduće nastavke serijala bez nje.
Rivet nije heroj, ona je pripadnik pokreta otpora koja se bori protiv tiranije koju je Emperor Nefarious uspostavio na planetu. Rivet i Ratchet su istovremeno jako slično, ali i prilično različiti zbog života kojeg su proživjeli. Rivet je osamljena i umorna od sve borbe protiv tiranije, ali istovremeno je vrckasta i opasna, te isto tako oduševljena činjenicom da se pojavio još jedan Lombax u njenom životu. Razvoj tog odnosa je ispričan maestralno, ali i uz priličnu dozu klišeja. Klišeji nisu nešto što bi vam trebalo smetati kod ove igre. Od prvog trenutka znate kako će ih biti mnogo, kako će se priča razvijati kao i prethodne, no ništa od toga neće umanjiti osjećaj zabave. Tome pomaže sjajno pisanje, puno britkog humora, gdje cijelo vrijeme želite znati što će biti dalje uz (barem kod mene) prilično velik osmjeh na licu tijekom svih petnaestak sati koliko putovanje traje.
Istraživanje i borba je oduvijek bio forte serijala. Rift Apart nije ništa drugačiji, štoviše, probao je otići još korak dalje u ovom nastavku. Po meni uspješno. Istraživanje nas je povelo na raznolike planete, ali puno više tom osjećaju donosi taj rift tema igre. To uključuje skakanje kroz riftove za platformske aspekte, kao i instantnu tranziciju na potpuno novi nivo bez učitavanja. Iskorisitit rift, bilo da otvorimo džep u novu dimenziju i samo ušećemo u njega, ili da ga iskoristimo tijekom borbe kako bi se drugačije pozicionirali, izgleda kao mala magija. Tehnološki je to sjajno odrađeno i koristi toliko spominjanu SSD snagu prilikom učitavanja.
Borba je mehanički nastavila tamo gdje je Ratchet & Clank iz 2016. godine stao. Koristi skoro identičnu mehaniku nabavke i nadogradnje oružja. Oružje dobiva nivoe ovisno o tome koliko ga koristite, a onda kupujete nadogradnje kako bi ga učinili smrtonosnijim. Velika stvar je u tome što Rivet i Ratchet imaju potpuno identična oružja i opremu, te dijele nadogradnju, što uvelike olakšava stvari. Samo oružje je ono gdje Insomniac već godinama dobiva sve pohvale za inovativnost i zabavnost. Da, imate varijacije standardnih tipova oružja iz drugih shootera, samo u suludom futurističkom obliku. Ispucavati struju, bacat bombe, postaviti vrtnu prskalicu koja će privremeno zaustaviti protivnike. Sve to je dio šarma. A onda kada dođete pred kraj igre i shvatite kako imate skoro 20 takvih oružja, shvatit ćete koliko je velika kreativnost razvojnog tima. Taj arsenal nije samo pokazatelj kako mogu, nego i nužnost, pošto je sasvim normalno u jednoj borbi potrošiti municiju od par oružja. Tako da se ne možete osloniti na par svojih favorita, nego ćete morati koristiti skoro sve što vam je na raspolaganju.
Zbog svega toga borba je kontrolirani kaos. Pucate vi po njima, pucaju oni po vama iz svih smjerova. Uz već spomenuto mijenjanje oružja, tu su još riftovi s kojima mijenjate lokaciju na bojnom polju, pa dash opcija s kojom izbjegavate stvari. I sve to izgleda fluidno bilo da izaberete grafički mod s puno naglaskom na fluidnost, ili onaj s naglaskom na grafičke detalje. Meni je fluidnost bila važnija, pošto puno bolje prati sav taj kaos koji se zna događati na ekranu. Zatim dodajte još mini igre koje su dodane u igru, kao borba protiv virusa najnovijeg člana ekipe. Ili vožnja na pužu, koja mi je bila najlošiji dio igre pošto niti u jednom trenutku nisam uživao u njoj i nije mi bila nešto pretjerano zanimljiva. Kada se sve to zbroji, Rift Apart ima zbilja veliku količinu sadržaja, a niti jedan nije toliko izražen i čest da postane dosadan. A onda još možete skupljati stvari te otključavati opcija kao RPG mod u kojem vidite brojke štete koje radite protivnicima, ili beskonačnu municiju. I ako vam sve to nije dosta, kada prođete igru imate priliku krenuti u challange mod u kojem zadržavate svu skupljenu opremu i otključavate omega liniju oružja. Gdje osim dva nova oružja možete svako dodatno unaprijediti da bude još jače.
Kada je prvog puta Mark Cenry govorio o tehničkim specifikacijama PlayStation 5 konzole, i kada je spomenuo taj sada već famozni SSD sustav kojeg su pripremili, čekala se jedna igra koja će maksimizirati to korištenje. Astro je pokazao mnogo toga što konzola može, ali primarno s fokusom na kontroler. Rift Apart je ta igra koju smo čekali da pokaže koliko brzo može učitavati stvari. Riftove sam već spominjao, no puno bolji primjer je planet na kojem skačemo između dvije dimenzije udarom u kristal i instnatno se nađemo u drugoj dimenziji. Upravo na tom svijetu bila je sekcija gdje smo na prugi i punoj brzinom prolazimo. Udarom u kristal se promijeni dimenzija, kompletna scenografija, a da pri tome niti na stotinu ne izgubimo osjećaj brzine. I to je samo dio tehnološkog čuda zbog kojeg sve nekada izgleda kao magija.
Niti drugdje učitavanja nisu sporija, prelazak s planeta na planet traje možda desetak sekundi. A cijeli taj proces je postavljen u obliku animacije gdje nemaš osjećaja da se išta učitava. To samo po sebi možda i ne bi bilo toliko impresivno da Rift Apart nije jedan od vizualno najboljih igra današnjice. Igra je prepuna boje, odsjaji su sjajni, partikularnih efekata ima pun i svi si sjajno izgledaju. Ako niste u video igrama, mogli bi bez problema zamijeniti igru za neki od najboljih animiranih filmova. Grafički mod to diže na jednu višu razinu, kada sve grafičke sposobnosti dolaze do maksimalnog izražaja. Isto tako ne treba zaboraviti niti korištenje kontrolera kako bi se maksimalno iskoristilo njegove sposobnosti. Od držanja triggera do pola, pa do zvukova koji izlaze iz njega kako bi pružili dodatno iskustvo. Uz soundtrack i voice acting koji upotpunjavaju paket.
Ratchet & Clank Rift Apart je igra koja je na svim aspektima odlučila napraviti još jedan korak naprijed, i to veoma uspješno. Kada se doda narativ u kojem je to prva prava igra nove generacije po pitanju korištenja tehnologije i ne dolaska na prijašnju platformu, ispunila je očekivanja sa odličnim ocjenama. I nije važno što nije jedna od onih ‘ozbiljnih i dubokih igri’, na kraju godine se nemojte čuditi ako bude u razgovorima za igru godine. Toliko je dobra.
