Reboot Infogamer 2017 – Per aspera ad astra

Per aspera ad astra. Znam. Zvuči klišeizirano, pričati o tome kako je stvar krenula iz ničega te se tijekom godina uzdigla do visina. Kako je bilo borbe na putu da Reboot Infogamer postane to što je danas, veliki i važan sajam video igri. I to ne samo u državi, nego i regionalno, čak možda i više. Posljedice toga su i dan danas vidljive – vidim zvijezde, ali vidim i svo ono trnje kroz koje se moralo proći, i kroz koje se još uvijek prolazi. Trnje koje je spremno u bilo kojem trenutku, radi vlastitih interesa, progutati sav naporan rad.

Zvijezde

Htio sam napisati kako su igre glavne zvijezde sajma. No onda sam došao doma, sjeo za laptop, otvorio Word, ispio gutljaj čaja i osjetio tugu što sam otišao doma nakon sjajnog dana. Tuga je bila iz nekoliko razloga, ali niti jedan od njih nije bio zbog razočaranja. Kako bi ga i bilo kada Infogamer nikada nije izgledao glamuroznije? Mnogi veliki izdavači su shvatili kako se prostor može iskoristiti i gradnjom (polu)katova, dodavši tako još jednu malu dozu vertikalnosti. Kada indie paviljon nije samo hrpa bijelih stolova odvojeni bijelim ‘zidovima’ punim postera, kao da gledamo američke urede. Nego puno urednije složeno i prostranije mjesto za probati najbolje domaće produkte, ili ogromna esport arena s povišenim prostorom za komentiranje. Kao da su svi kolektivno odlučili napraviti jedan veliki iskorak naprijed.

Tuga me je uhvatila zbog toga što je ovo možda bio jedini dan kada ću ove godine prisustvovati (poslovne obaveze su nezgodna stvar, premda ću zbilja probati naći vremena za još koji dan), a smatram da imam vidjeti više nego prethodnih godina. Trudio sam se probati što je više moguće stvari, trudio popričati sa što više ljudi, mnoge koje sam upoznao kroz zadnjih par godina otkako je sajma. Moje umorne noge i pomalo krvave oči nakon kompletnog dana otkrile su mi prave zvijezde sajma – ljude. Sve one koji su zadnjih dana naporno radili kako bi sve postavili na vrijeme, spavajući na kapaljku, sve kako bi sve bilo spremno na vrijeme. Govoreći kako nemaju od očiju skrivene krevete na koje se samo bace kada se baterije isprazne. Kroz svoj umor vidio sam njihov umor, ali niti u jednom trenutku ih to nije spriječilo da mi prepuni entuzijazma pričaju o svojim igrama, ili o svojim štandovima (ako govorimo o izdavačima). I dok sam ja mogao doma, mnogi od njih će doći doma i popraviti greške koje su uočili tijekom prvog dana. Završiti u gluho doba noći te se sutra ujutro ponovo ustati kako bi dočekali one koji će tek probati njihovu igru. I kako kazati da oni nisu zvijezde?

Jedna od točka prilikom procesa nastanka.

Trnje

Prije dva tjedna išao sam na Interliber i prva stvar koja mi je zapela za oko bila je kanta koja skuplja vodu koja curi s plafona. Danas sam bacio pogled na isto to mjesto, danas je samo kapala. Dva tjedna nitko se nije udostojao to popraviti, a da ne kažem kako je to trebalo popraviti isti dan, onog trena kada Interliber završi sa svojim radnim vremenom. Zagrebački velesajam je apsolutno ruglo. To pišem svake godine, te ću nastaviti dok se situacija ne promijeni. Ako mislite da pišem na temelju jednog detalja, varate se. Možemo govoriti i indie timu koji nije imao dovoljno stolaca, tražio je svega šest, a dobio dva. Što bi bilo kada bi ovaj sajam imao duplo više paviljona? Kako bi ih opskrbili? Ili možda trebam govoriti o svim onim paviljonima u kojima je nestalo tepiha gdje se vidi u kakvom je jadnom stanju pod u tim paviljonima? I možda bolje da se vidi. Ne želim niti komentirati onu šahtu koja ima rupu u koju noga može bez problema upasti. Samo je pitanje vremena kada će netko, ne pazeći, upasti ili se smo spotaknuti, strgati se te podići neku tužbu. I što će onda mediji pisati? Kako je Infogamer kriv? Razapinjat će ga, jedva će dočekati da video igre sjednu na volej i udariti po njima. Dok će Zagrebački velesajam, igrom veza i poznanstava, prati ruke kao Poncije Pilat. A isto tako bih volio vidjeti i neke druge štandove s hranom, ne iste one koji su tu već godinama. Kao da smo zapeli u prošlosti. Ali ni to nije krivnja sajma…

Budućnost

Može li sajam bolje? Treba li uopće sumnjati? Svake godine su se širili, trudili dostaviti dodatnog sadržaja, ove godine je čak i Nintendo tu. Kvalitetom je svake godine sve bolje, kada se sjetim kako je bilo prije koju godinu i kako je sada, pa to je razlika dan i noć. Imamo igre koje nisu izašle, kako od velikih izdavača tako i indie, odlično uređene štandove s mnogim igrama koje su trenutno najveći hitovi na tržištu. Priliku kupiti iste, odgledati pokoju partiju esporta, ili pak u mirnom kutu sajma odigrati koju igru na ploči, u također većem prostoru nego bilo kada do sada. Sada više nije potreba širiti, samo dodatno povećavati kvalitetu.

Kada bih trebao kazati jednu stvar koju bih volio onda su to tribine. Ne govorim o onome što Reboot radi na Jadranu u Develop obliku, govorim o nečemu pristupačnijem, o temama za javnost. Bilo da uz moderatora posjednu par istaknutih ljudi iz većih domaćih studija te govore mladima kako upasti i kakva su znanja potrebna za rad u ovoj industriji. Ili da se sjednu novinari par velikih medijskih publikacija te govore i analiziraju aktualne stvari. Ili par indie studija koji pričaju anegdote iz dosadašnjeg rada. Mislim da shvaćate ideju. Ako bi to napravili, mislim da bi bilo odlično, mene bi sigurno kupili, a siguran sam kako ne bih bio jedini.

Za kraj, ako do sada niste shvatili. Posjetite Reboot Infogamer 😉.


Odgovori