Retrospektiva 2017. godine

Nakon malo duljeg (i kompletno zasluženog) odmora vraćam se pisanju u 2018. godini. No prije nego se posvetim zanimljivim temama i vijestima koje će nam ova godina donijeti, a sigurno će ih biti, prvo ću se osvrnuti na neke od ključnih tema 2017. godine. Bila je to jedna vrlo zanimljiva godina u kojoj smo dobili zbilja dobrih naslova, no u globalu ne bih je stavio među najbolje godine koje je industrija imala. Isto tako, mislim da će tek godine koje dolaze dati pravi odgovor na neka od najzanimljivijih pitanja koje je ova godina donijela. Stoga, krenimo pregledati koje su to teme po kojima ćemo pamtiti 2017. godinu i koje su posljedice svake od tih priča.

Nintendo Switch

Skepticizam bila je prva riječ koja se povezivala s konzolom nakon najave, ali ovog puta uz prilično jasnu naznaku kako sve ovo što Nintendo donosi izgleda sjajno. Sve priče su pale u vodu onog trena kada je konzola lansirana. Postalo je jasno – Nintendo je odradio dobar posao, a kako je godina odmicala to je stvar postajala sve jasnija. Do kraja godine, nakon niti godinu dana na tržištu, premašili su 10 milijuna prodanih primjeraka, skoro pa dosegli kompletnu prodaju koju je Wii U imao za vrijeme svog mandata. Dva su glavna razloga za to. Prvi svakako počiva u tome da je ovo jaka konzola koja je istovremeno kućna i prijenosna, po ovom drugom aspektu je sve ono što PS Vita nikada nije uspjela biti. Dok je drugi razlog to što je Nintendo lansirao uz tešku artiljeriju, Zelda početkom godine, Mario krajem za blagdanski period. Bilo je jasno kako je upravo to potrebno za uspjeh, a to što su spomenute igre bile vanserijski dobre samo je zacementiralo status konzole.

Tu polako kreću priče o budućnosti. Što sada kada je Nintendo ispucao svoja dva najveća serijala? Kako će dalje nastaviti prodavati? Tu stvari postaju malo kompliciranije, ali mislim da ne bi smjelo biti problema. Ono što će oboriti svijet nogu je potencijalna Pokémon igra, možda ne nužno u 2018. godini, ali mislim da bi bila velika šteta propustiti tu priliku. Isto tako, cijeli katalog Wii U naslova može doći ponovo na Switch, u prerađenom i malo dopunjenom izdanju – Mario Kart je to napravio, a još jedan adut u rukavu je Super Smash. Već znamo kako dolazi nova Bayonetta, a sigurno će biti još stvari koje Nintendo ima u pripremi za budućnost. Čak i još jedan Mario, ili možda bolje kazati barem još jedan Mario. Nova Zelda? Kao kompletno nova igra (znači ne neko izdanje prije izašle verzije), ne vjerujem, ali i bez nje je to dovoljno snage za budućnost. Dodajte indie naslove i imate prilično zanimljivu kombinaciju.

Mogli bi kazati kako je Nintendo odradio skoro sve što su fanovi tražili. Uz naglasak na skoro sve, pošto jednu stvar nije – nije dostavio snagu, bez snage nema niti third party podrške. Koliko je to dugoročno važno? Dovoljno važno da ne mogu postati broj jedan među konzolama, pošto će ljudi, ako žele igrati te naslove, morati igrati na nečemu drugome. A sama matematika kaže kako takvih naslova ima više nego onih od samog proizvođača konzole. Radi Switch nešto po tom pitanju, ali je činjenica kako se na konzolu ne gleda kao na jednu gdje će se igrati novi naslovi. Pogotovo multiplayer struktura koja je sve samo ne moderna. No to postavlja pitanje koliko Switch može daleko. Broj jedan neće biti, PlayStation 4 se je manje-više zacementirao na toj poziciji. Broj dva? Xbox One izgleda kao izgubljen u prijevodu. Od samog starta je jasno kako ih Sony pere barem s dva naprema jedan, premda neka razmišljanja kažu da je čak i tri na prema jedan. Xbox One X je prokleto dobar komad hardvera, ali što to znači kada je teško vidjeti konkretnu podršku koju Microsoft nudi. Puno je lakše vidjeti viziju koju Switch ima, i uz sav pozitivan momentum, te ako zbilja budu podržali softverom, broj dva je i više nego realna opcija.

Loot box kockanje

Kutije pune nagrada različitog rariteta postale su glavna tema pred sam kraj godine. Kockanje ili ne? Legalano? Moralno? Stvara ovisnost? I još stotinu i jedno pitanje koje je iskrsnulo pred sam kraj godine. Ne spadam u onu kategoriju ljudi koja smatra da kupnjom igre imam pravo na sve što je u igri, ne smetaju me svi ti bonus kostimi i druga razno razna kozmetika koja se može na ovaj ili onaj način otključati (premda mi je jasno zašto neke smeta). Naprosto me nije briga za taj vizualni aspekt. No kada igra kao Star Wars Battlefront 2 zaključa likove iza toga, kada je gameplay iza brave, e onda imaju problem. Kod njih je bilo prilično jasno – pohlepa. Na kraju im se ona obila u glavu, očekivali su veću prodaju nego prvog nastavka, a u konačnici dobili znatno manju. Po nekim naznakama to će dovesti i do pada nekih glava unutar EA-a.

Što ovo znači za budućnost? Kompanije će morati puno bolje razmisliti idući puta kada stave takav sistem u igru. Igrači se ne žele osjećati prevarenima, reagirati će, a sada i razne vlade diljem svijeta imaju to na umu. Kina je zakonski regulirala da svi koji imaju taj sistem moraju jasno staviti postotke šanse da se dobije određeni raritet / predmet. Amerika i Europska Unija kaskaju (pogotovo EU), no primjer Kine kazuje goli minimum kojeg su odavno trebali tražiti. Loot box oznaka bi trebala biti stavljene kao upozorenje na kutije, uključivanje takvog sistema u igru trebalo bi utjecati na oznaku godina koju igra dobiva, pošto možemo raspravljati da li je kockanje ili ne, potpuno je sigurno kako kompanije igraju na kartu tendencija prema kockanju i ovisnosti. Kompanije će naučiti, oni se ne žele odreći dodatne zarade koji takav sistem donosi, ali mislim kako će to morati napraviti poštenije, puno poštenije, pošto u protivnom imaju dobre šanse naći se na udaru kritika. Sve u svemu, baš kao i DLC prije par godina, sistem će ostati, samo ne smijemo dozvoliti da bude u obliku kakvog su pojedine kompanije probale progurati.

Ubisoft

Ubisoft nije bio iznimka po pitanju loot box sistema, i oni su ga imali, no to nije razlog zašto su oni postavljeni ovdje. Razlog je potpuno drugačiji. Priča kreće početkom 2015. godine kada je Vivendi krenuo kupovati dionice Ubisoft kako bi ih preuzeo. Nasilno preuzimanje bilo je često spominjani pojam, te je izgledalo kako postoji šansa da se to dogodi. A onda su Yves Guillemot i škvadra odlučili stati tome na kraj, uz politička potezanja koja su radili, napravili su i jedan veliki zaokret unutar kompanije. Odlučili su nastaviti podržavati svoje igre. Rainbow Six Siege najbolji je primjer. Igra koja je na početku loše krenula i koja je izgledala mrtvo nastavila je dobivati podršku. Broj igrača krenuo je rasti, da bi u konačnici skupili 25 milijuna igrača dvije godine nakon izlaska. Slučajnost ili novi trend? For Honor nastavlja dobivati podršku, premda kod njega brojke nisu niti približne ovima koje ima Siege. Kada se na to nadoda želja za raznolikošću, od South Parka, preko Rabbidsa koji je napavio sjajan posao u Mario svijetu, pa sve do povratka Assassin’s Creed serijala, Ubisoft je pokazao kako ima dobar portfelj. A i budućnost izgleda dobro, pogotovo uz Far Cry 5 i toliko očekivani Beyond Good and Evil 2.

Kada se sve zbroji i oduzme, Ubisoftove dionice su skočile za više od duplo u zadnjih godinu dana, a od dana kada je Vivendi krenuo kupovati dionice pa do danas učetverostručile su se. Zato je Vivendi najavio kako će na neko vrijeme odustati od pokušaja kupnje, glavnina razloga je u tome što sada moraju platiti mnogostruku više nego prije par godina. Nadam se kako će Ubisoft nastaviti i preživjeti u toj borbi, pošto je lijepo vidjeti zaokret u kojem su se okrenuli nama igračima.

PUBG

Ne postoji formula uspjeha. Kada se krene u izradu igre, pogotovo kada je rade indie studiji, teško je znati hoće li se konačni proizvod svidjeti fanovima ili ne. Minecraft dosta davno, Rocket League nedavno, a sada i PlayerUnknown’s Battlegrounds. Online fenomen koji je iz dana u dan sve veći. 2017. je bila godina koja će se pamtiti, kada je sve počelo. A zapravo je zanimljivo kako sama ideja nije nova, štoviše, i neke video igre su je ranije imale u last man standing obliku. Što je to zbog čega je PUBG postao toliko popularan? Veći broj igrača i činjenica da možete zaigrati s prijateljem unutar iste grupe, dok je dio razloga u usmenoj predaji (i u svim silnim streamerima). Kako god bilo, PUBG je nakon računala napravio skok na Xbox One, gdje je također ogroman hit. No igra je daleko od savršene. Nabrajati probleme koje ima trajalo bi satima, no činjenica je da svi ti problemi bivaju zaboravljeni zbog sjajnog gameplaya, istog onoga kojeg gotovo sigurno svi veliki izdavači žele kopirati. Kako i ne bi, probali su i neki manji pa su pokazali kako je moguće. Samo još jedan ciklu u kojem određeni žanr dobije popularnost.

Esport

Što ima kazati o esportu, a da još nije kazano? I zašto uopće o njemu govoriti kao dio 2017. godine? Zato što imam dojam kako iz godine u godinu esport postaje sve više mainstream. Zapravo ne dojam nego realnost, pogotovo kako dolazi smjena generacija. Ove godine je bilo dosta priče o tome treba li esport biti dio Olimpijskih igri. Dio razloga bio je u tome što znamo da će 2018. godina imati OI koje će ugostiti upravo Meka esporta – Južna Koreja. Država koja je još davne 2000. godine osnovala krovnu organizaciju za esport! I napravljeni su koraci, IEM će imati događaj koji će završiti istog dana kada kreću OI. Nije dio, ali je prilično jasna poruka. Zašto o svemu tome uopće pričamo? Zato što je iza nas još jedna godina u kojoj su padali rekordi. Gledanost nikada veća, nagradni fondovi nikada veći, produkcija, drame, priče, emocije. Sve je bilo tu, a pred nama će biti još jedna godina kada će ti postavljeni rekordi padati. Moralo bi se dogoditi čudo za suprotno. Sjajan pokazatelj koliko su video igre u mnogim svojim aspektima ušle u svakodnevni život.


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.