Scarlet Nexus najavljen je sredinom 2020. godine, a igra koju potpisuje Bandao Namco nekako je prošla ispod radara. Nije bilo puno priče o njoj u proteklih godinu dana, niti nekakvih velikih očekivanja. A onda je samo ‘najednom’ izašla na tržište. Hoće li joj to biti prednost ili mana?

Um je mjesto za sebe pa od raja može načiniti pakao, a od pakla raj.

John Milton

Igru je kategorizirana kao akcijski RPG, što vam samo po sebi ništa ne govori s obzirom na količinu naslova koji danas spada u toj kategodiju. Po tom pitanju je moramo odvojiti na dva aspekta koja čine veliku cijelinu. S jedne strane je veoma brza akcijska igra koja koketira s naslovima kao Devil May Cry. Dok je s druge strane ogroman anime-like naglasak na priču i razvoj odnosa s likovima koje pak koketira s naslovima kao Persona. Kombinacija ta dva stila u konačnici prilično dobro funkcionira, ali gotovo svaki aspekt igre ima svojih mana.

Priča je smještena u zanimljivi svijet, jedan u kojem gotovo svi imaju nekakve mentalne moći, od kojih oni najbolji bivaju regrutirani za vojnu grupaciju. Njoj je pak cilj štitit svijet od opasnosti zvane Others, monstruoznih neprijatelja koji imaju vizualni izgled fuzije živog bića i nekog predmeta. Na samom početku imate priliku odabrati želite li igrati kao Yuito ili Kasane. To nije samo izbor spola vašeg glavnog lika, to je izbor dvaju sličnih, no istovremeno različitih stilova borbe. Kao i dvije strane iste medalje po pitanju priče, koje se tijekom gotovo cijelog svojeg trajanja isprepliću. Uz različite vodove u koje su smješteni, znači i različite suputnike na kojima će biti fokus.

Koju god priču izaberete imat ćete skoro potpunu sliku događanja. Ako odigrate igru i s drugim likom, vidjet ćete fragmente koji vam nedostaju, kao i pogled na neke situacije iz drugog kuta. Priča jednog prolaska traje nekih dvadesetak sati, a kako bi skratili drugo igranje, pri završetku jedne kampanje možete krenuti s drugim likom na istom levelu na kojem ste stali. Što će skratiti sam prolazak i olakšati borbu. Sama priča počinje veoma sporo, uz hrpu nabacanih likova koji su samo hrpa do tada nepoznatih imena. Kasnije postaje osjetno bolja, premda u kasnijim poglavljima dodaje neke nove aspekte od kojih neki ne funkcioniraju najbolje. Ako ste fan animea, vjerojatno je veća šansa da će vam se svidjeti nego da neće.

Drugi važan aspekt su likovi s kojima se susrećete. Između svakoga poglavlja igre možete pričati s njima, nešto na što su nas igre kao Mass Effect već navikle. Sve se svodi na hrpu razgovora i otkrivanja novih stvari o njima. Početni problem u likovima je to što su čisti stereotipi, premda će do kraja igre dobiti puno više osobnosti nego što sam očekivao. Tu je sve na razgovoru, a sve to ima i mehaničku komponentnu. Što imate bolju vezu s likom to će vam on donositi više opcija u borbi.

Glavna stvar u borbi je to što su umovi likova povezani, te možete na kratko posuditi nečiju sposobnost. Što je zapravo i najveći forte igre. Na početku možete na kratko posuditi samo sposobnost od jednog lika, no možete otključati talent da istovremeno imate čak četiri te sposobnosti uključene. Čime dobivate neke zaista sjajne i zanimljive stvari koje možete raditi. Koliko je dizajn toga dobar najbolje ćete vidjeti kada krenete u drugo igranje. Kada shvatite da oba glavna lika imaju suputnike različitih sposobnosti koji na drugačiji način pristupaju istom problemu. Primjerice, jedan protivnik se sakrije u kavez kada mu se približite, te mu u tom slučaju ne radite ništa. U jednom vodu možete iskoristiti teleportaciju kako bi se približili, dok u drugom možete usporiti vrijeme ili postati nevidljivi.

To su sve posuđene sposobnosti, dva glavna lika imaju istu sposobnost telekineze s kojom možete gađati protivnike sa svim predmetima koji su postavljeni na svakoj mapi. Dok to imaju isto, oružje koje koriste čini razliku i donosi dva različita stila borbe. Yuito ima katanu i ulazi u kompletnu blisku borbu, dok Kasane ima set lebdećih noževa s kojima je najbolja s polu-distance. Scarlet Nexus radi sjajan posao u kombinaciji oružja i telekineze, pošto možete izvoditi napad i bacati stvari na protivnika u isto vrijeme. Trebat će vam malo za naći ritam, a onog trena kada ga nađete, borba je zaista sjajna.

Tijekom kampanje otključat ćete još neke moždane sposobnosti, uključujući i to da uđete u ‘moždanu dimenziju’. Kada na to dodate sposobnosti koje otključavate skill poenima, koje su nešto različite ovisno o liku, te opcije koje donose vaši suputnika, imat ćete cijelo naoružanje na raspolaganju. I nikada nisam imao osjećaj da nemam prave alate za ono što se nalazi ispred mene. A ništa od toga ne oduzima ne fluidnosti i brzini borbe. Ono što pak tu zaostaje je količina neprijatelja koja naprosto nije adekvatna za ovoliko trajanje. Igra ima nekoliko tipova neprijatelja i oni se ponavljaju kroz cijelu igru. Svaki protivnik ima zgodnu ideju kako ga poraziti, no kada to napravite već stoti put, postaje naporno. Pred kraj igre se dodatno osjeti. Čak ni boss borbe nisu nešto pretjerano drugačije, osim baš završne koja je jedina osjetno drugačija i traži nešto malo više od vas. Ali ne puno više.

Prezentacija priče napravljena je gotovo u maniri vizualne novele uz nešto malo cinematica. I to funkcionira prilično dobro. Baš kao što je dobra izvedba igre bilo da odaberete japanski ili engleski. Ono što nije dobro je vizualni aspekt okoliša. Nije bila niti jedna lokacija za koju sam ja bio spreman kazati – ovo izgleda dobro. Štoviše, bio sam spreman kazati kako izgleda prilično loše, što čak nije do tekstura koliko je svijet napravljen vizualno dosadano. Dizajn nivoa isto nije bio pretjerano inspirativan, ali je bio i više nego svrsishodan za korištenje telekineze. Dizajn Othera je pak bio veoma dobar u svojoj bizarnosti, ali istovremeno se nekako uklopilo u manjak stila igre. Soundtrack je bio prilično dobar, odlično prati sve ono što se događa. Bilo da govorimo o priči ili o borbi.

Scarlet Nexus je igra koja ima svojih mana koje su značajne i barem malo kvare užitak igranja. Ali ima osjetno više stvari koje su sjajne i na kojima se može graditi budućnost serijala, ako odluče krenuti tim putem. Sporedni zadatci i predmeti koje možete koristiti su gotovo pa marginalni – to je prva točka kojom bi se taj put za budućnost mogao pozabaviti. Sve u svemu, bez problema ću kazati da je igra jedno veliko ljetno, pozitivno iznenađenje.


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.