StarCraft 2 Legacy of the Void recenzija

Starcraft 2 Legacy of the Void

Od trenutka kada je najavljeno kako će StarCraft 2 imati čak tri poglavlja kampanje kroz isto toliko ekspanzija, svaka fokusirana na jednu frakciju, igra je postala kontroverzna. Lomila su se koplja oko aspekta igre koji nikada nije bio ono po čemu je serijal bio poznat – bio je to frenetičan multiplayer koji je još prije dobrog desetljeća postao više od igre u Južnoj Koreji, a tijekom godina ta zaraza se proširila diljem svijeta. Legacy of the Void došao je kako bi završio započeto.

My life for Aiur!

Prije nego sam krenuo igrati kampanju morao sam ponoviti zaboravljeno. Dao sam si zadatak odigrati prethodne dvije ekspanzije kako bi se pripremio za nadolazeće Protosse. Sjetio sam se zašto sam hvalio Wings of Liberty i zašto Hearth of the Swarm nije uspio dosegnuti letvicu koju je kampanja njegova prethodnika postavila. Pitao sam se gdje će se u odnosu na njih Legacy of the Void smjestiti – konačni odgovor je negdje između.

Niti u jednom trenutku kampanja nije dobila zamah koji je trebala kako bi se lansirala u stratosferu kvalitete, ali isto tako niti u jednom trenutku nije bila loša. Stalno je bila vrlo dobra, koketirajući sa sjajnom, al falila je ta doza začina. Sama priča odmaknula se od ljubavne note koju su prethodna dva nastavka njegovali, ali ipak nam je u epilogu dala odgovor na pitanje kako je to završilo. Upravo su te tri misije epiloga bile točka koja me je smetala – ne volim kada mi se pred sam kraj serijala servira novi igrač u cijeloj priči koji je super važan za samo finale. Sve to je djelovalo odvojeno od ostatka.

Prava priča koju Legacy of the Void sjajno priča je o unifikaciji Protoss rase i njihovom povratku na matični planet, sve pod vodstvom karizmatičnog Artanisa. Sistem između misija ostao je isti, na svemirskom brodu, ovog puta je to Spear of Adun (koji izgleda prokleto prekrasno), možete razgovarati s drugim likovima. Osim Artanisa niti jedan lik mi nije bio dovoljno zanimljiv da bi me dugoročno bilo briga za njega. Ipak, na brodu se ima što zaraditi, ponajprije izabirati koji tip određene jedinice želim za iduću misiju, ujedno i najbolji pokazatelj te unifikacije rase, kao i nadogradnja samog broda.

Starcraft 2 Leagcy of the Void screenshot 1
Svaka frakcija donosi različite jedinice

Upravo je taj brod najveća prednost kojeg imate u samim misijama. Možete koristiti njegovo naoružanje kako bi iz orbite lansirali devastirajući napad, ili si pak u ključnom trenutku dostavili pojačanje. Osjećaj je sjajan – zaustaviti vrijeme i laserom naciljati protivničke trupe te gledati kako postaju bivše – neprocjenjivo. To kao mehanika je izvanredno napravljeno. Isto tako mi se sviđa što nema nikakvih nepovratnih izbora kao u prethodna dva nastavka. Sve što koristite, bilo naoružanje broda ili tip jedinica, možete prije svake misije promijeniti, a samim time možete puno više eksperimentirati.

Misije su jednako sjajne kao i u prethodnim nastavcima, a njihov asortiman se kreće od uništavanja protivničke baze, obrane za vrijeme određenog perioda vremena i solo misija gdje raspolažemo samo herojem i s nekoliko njegovih hrabrih jedinica. Prezentacija svega toga je vrhunska, što je jasno vidljivo u prvoj misiji igre – onoj u kojoj s ogromnim trupama napadamo zerga dok iznad nas svako malo proleti Phoenix koji lovi Mutaliska. Ujedno sjajna tutorial misija koja nam pokazuje koliko Protoss može biti jak i devastirajuć. Od četiri težine koje su vam na raspolaganju predlažem normal ako samo želite odigrati kampanju i vidjeti što će se dogoditi, a ako želite izazov hard će biti optimalno. Brutal izaberite samo ako ste dovoljno sigurni u sebe, ili ste mazohistički raspoloženi.

Po pitanju prezentacije se nema što puno reći – sve bi vam odavno trebalo biti poznato ako ste igrali i jednu igru koju potpisuje Blizzard Entertainment. Sjajne animacije u kampanji, prekrasan orkestralni soundtrack kroz cijelu igru i voice acting koji ovog puta ima veliku dozu kompjuterski dodane jeke. U tom aspektu nema zamjerki. Malo kada ih ima.

Starcraft 2 Leagcy of the Void screenshot 2

Izgleda kako je glavna ideja tima bila dodatno ubrzati ionako brzi kompetitivni multiplayer. Lagao bih kada bih rekao da u tome nisu uspjele. Najduža jedan na jedan partija koju sam odigrao trajala je 22 minute, a još u prošloj ekspanziji takva partija trajala bi barem duplo dulje. Za sve je zaslužan jedan naizgled sitan detalj – start s više radilica nego prije. Nekada smo startali s pet komada, danas je to s čak dvanaest. Od prve sekunde kreće napetost, puno prije se može krenuti u izgradnju vojske, nema više onog dosadnog perioda dok se ne sagradi prva građevina. Naravno, to otvara priliku za mnoge drugačije taktike i jedva čekam vidjeti što će profesionalna scena od svega toga napraviti pošto već sada vidim zanimljive ideje koje amaterima padaju na pamet.

Nikada nemojte reći za StarCraft 2 kako se starog konja ne može naučiti novim trikovima. Svaka od tri frakcije dobila je značajne preinake koje omogućavaju još više ratnih opcija. Neke od tih opcija su minorni novi dodatci za već postojeće jedinice dok su drugi nove jedinice. Svaka frakcija dobila je po dvije nove, od kojih se neke pojavljuju po prvi puta kao Terranov Liberator, dok će noćna mora iz Starcraft 1 dana Lurker ponovo zadavati glavobolju mnogim igračima. Sve to čini StarCraft 2 tehnički i taktički maestralnim. Neću govoriti kakvo je trenutno stanje balansa zato što to trenutno nije ni važno, ako je nešto prejako bit će balansirano u nekoj od nadolazećih zakrpa.

Poput seta noževa, to nije sve. Tu je još Archon mod (kojeg na žalost nisam probao pošto nisam imao suigrača s kojim bi to mogao) u kojem dva igrača kontroliraju istu vojsku, automatizirani turniri u kojima igrate protiv drugih igrača slične vještine, co-op misije u kojem vi i suigrač radite s istim ciljem, puno bolji pregled samog sučelja, baš kao i lakše snalaženje u arkadnoj sekciji među stvarima koje su ljudi iz zajednice napravili.

Putovanje koje sam imao uz StarCraft 2 bilo je dugo i zabavno. Bilo je tu mana, bilo je tu prigovora, ali u konačnici, ne žalim što sam krenuo tom rutom. Dugo sam očekivao Legacy of the Void kao veliko finale trilogije, a onda sam preko noći shvatio kako on nije to – on je početak putovanja koje će trajati još godinama prije nego nam Blizzard lansira novi RTS iz svoje radionice (da, WarCraft 4, gledam u tebe), vjerojatno i dulje. Mislim kako ćete učiniti sebi uslugu ako ga dodate u svoju kolekciju.

Kaotičnih tri na tri u kojem su moji marinci postali junaci.
Kaotičnih tri na tri u kojem su moji marinci postali junaci.

Odgovori