Sjećam se kao da je bilo jučer. Za vrijeme svojih studentskih dana radio sam u knjižari / multimedijalnom dućanu. Trebalo je zaraditi koju kunu. Nije bio 9. listopad, koji je službeni datum kada je omiljena narančasta kutija digitalno izašla. Bilo je nešto kasnije. Jedno desetak dana kasnije (moj Steam account napravljen je 23. listopada 2007. godine što je vjerojatno dan kada se sve dogodilo) na police je stigao The Orange Box. U prvoj turi nije stiglo puno primjeraka tako da sam ja, kao i neke kolege, odmah ugrabio svoj primjerak, plus još smo nazvali prijatelje da i oni ugrabe, ako su zainteresirani.
Danas je lijepo sjetiti se tih dana pošto su nam pogledi na serijale bili potpuno drugačiji. Realnost je bila vrlo jednostavna, od pet igri koliko je dolazilo u kolekciji, od čega su tri bile kompletno nove, jedan naslov nije bio nešto pretjerano očekivan – Portal. Potpuno razumljivo, uz novo poglavlje Half-Life sage i Team Fortress 2, koji se je polako odmaknuo od svojih mod dana i postao zasebna igra, jedna ‘obična’ puzzle igra nije imala nikakve šanse. Oh kako smo se samo prevarili. Gledajući s deset godina odmaka, samo je ta igra dobila nastavak. I dan danas se lome koplja oko toga koji je Portal bolji, original ili njegov nastavak. Meni osobno je nastavak, ali nijanse su male i kako god okrenuli, oba nastavka spadaju među najbolje igre ikada napravljene. Humor, zagonetke, stil, torta koja je laž. Perfekcija koja je nekada bila ‘crna ovca’.
Half-Life je pak druga priča. Da mi je netko tada rekao kako idućih 10 godina nećemo dobiti iduće poglavlje, bilo da je epizodu 3 ili toliko priželjkivani Half-Life 3, rekao bih mu da laže. Druga epizoda bila je na razini prethodnika, samo to bi bilo dovoljno u ovom paketu, ali Valve je spakirao baznu igru i prvu epizodu. Danas bi to nazvali kompletnim izdanjem, no tada nismo znali da će tu serijal stati. I još čekamo trojku. I vjerojatno ćemo je čekati još dugo vremena. Štoviše, ako je ikada najave mislim kako neće ostvariti očekivanja. Bit će previsoko postavljena.
Za kraj sam ostavio kralja poslovnog modela. Team Fortress 2 nije samo igra, on je ekosistem daleko ispred svoga vremena. Dio kolekcije, pa zasebna igra, pa silna sniženja te u konačnici prelazak na free-to-play model. Deset godina razvoja, deset godina podrške i inovacija. Danas mnoge igre imaju skinove i loot box sistem. TF2 je imao sve to prije deset godina. Pogotovo kape. Nikada dosta kapa. I ne samo to, TF2 je napravio fantastičnu stvar pošto je omogućio zajednici stvaranje sadržaja te prodavanje istoga. Larolaro je bio jedan od prvih, dobro je zaradio na svemu tome, a znam pošto sam imao sreću igrati s njim te ga jedno vrijeme imao na svojoj listi prijatelja. Zašto se na tome toliko dobro zarađivalo? Zato što je Team Fortress 2 bio prokleto zabavan. Devet različitih klasa omogućavalo je raznolike stilove igranja, a kada su došla nova oružja za klase količina tog stila je samo rasla. Raznijeti nekoga granatom? Zaboravite na to. Ubiti ga ribom ili tauntom je bilo prava stvar. Kao da je ikoga bilo briga za to što treba raditi na mapi (je, prvu minutu), bilo je bitno samo se napucavati i dobro zabaviti. A vjerujte mi, napucavalo se i dobro zabavilo.
Nije sve bilo sjajno. Xbox 360 verzija nije dobivala ni upola podrške k’o PC verzija, a PlayStation 3 verzija je bila još gora od toga. Najviše se to odnosilo na TF2 koji je bio online igra, sve ostalo je (donekle) funkcioniralo. No kada se spomene The Orange Box malo tko misli na konzolaške verzije, paket je bio odlična ponuda i sjajan razlog zašto napraviti Steam account. Danas je Steam ‘samo’ najveći digitalni distributer za video igre. Na PC tržištu ima preko 125 milijuna korisnika i zaslužan je za oko 75% digitalne prodaje za tu platformu. The Orange Box nije stvorio Steam, on je bio tu i četiri godine kasnije, ali je itekako zaslužan za to gdje danas je.
