Tjedno igranje – Dobro društvo

I ovog puta pišemo u duetu, prednost opet ima Pavle. Eto što je on igrao.

Pavle: Ovaj tjedan mi je prošao nekako brzo, i nisam igrao koliko sam planirao, što mi nije u potpunosti jasno kako jer nije da sam bio pretjerano produktivan. Al no dobro, igrao sam dovoljno, pa da ne duljim previše:

Speedrunners

Još jedna igra iz još jednog bundle-a (prošlotjednog Humble Weekly Bundle-a), premisa vrlo jednostavna – sidescrolling utrka sa 4 igrača,  ali za razliku od većine utrka, ovdje ne pobjedi onaj tko prvi prođe određeni broj krugova ili određenu udaljenost, nego igrač koji previše zaostane za prvim će ‘izaći’ iz ekrana, i time biti izbačen iz igre. Onaj tko zadnji ostane u igri je pobjednik. Igru dodatno otežava to što svaki put kada je netko izbačen iz utrke, ekrane se smanji, i također se smanjuje i s vremenom, sve do trenutka kada i najmanja pogreška može činiti razliku između pobjede i poraza. Trenutačno napredujem čak bolje nego što sam očekivao (iako je još uvijek na early accessu, ima već omogućen ranked play, u kojem sporo ali sigurno napredujem), iako me trenutačno najviše koči nepoznavanje nekih mapa.

Speedrunners

Dragon’s Dogma: Dark Arisen

Pošto je nedavno došao PC port za ovo, bio je red i da probam, i od svih igara ovaj tjedan najviše sam vremena ovdje potrošio, ali i dalje nisam siguran što da mislim o igri.

Koliko god da mi se borba u igri sviđa (osobito penjanje po većim neprijateljima), i to što se neprijatelji ne skaliraju s igračem je definitivno još jedan bonus, ali ne mogu se oteti dojmu da igram single player mmo. Dođem u grad, odem do oglasne ploče, uzmem poslove, odem ubiti tih 10 vukova i 15 bandita. Naravno, ima i zanimljivijih questova (+ story quest), ali šetanje po šumi i ubijanje svega na što naiđem dosadi nakon nekog vremena.

Binary Domain

Zbog do sada navedenih igara nisam previše igrao, sredio prvog bossa (ogromni robotski pauk kojem treba noge dizat u zrak), i dalje zadovoljan i valjda ću nastaviti dalje uskoro.

SUPERHOT

FPS kakvog nisam ni znao da želim. Iako vizualno dosta minimalistički, mehanika u kojoj se vrijeme kreće samo kada se igrač kreće je odlična. Predviđanje protivničkih kretnji, izazov koji pružaju borbe sa više protivnika odjednom gdje se treba dobro odabrati sve kretnje, i odaslati metke u njihove mete. Jednom riječju – odlično.

Guild Wars 2

Bilo je vrijeme da se prestanem samo ulogiravat za login reward, i nešto malo i radim. Pridružio se guildi u WvW-u, ubijali ljude, bili ubijeni, i za kraj free for all pvp u guild areni, uz hrpetinu nabacanih zamki od strane našeg vrlog vođe. Iako se igra nije toliko promjenila u zadnje vrijeme, zaboravio sam već koliko je dobro igrati uz dobro društvo.

Vedran: Sada je vrijeme na meni, a kada već Pavle govori o dobrom društvu to je mislio na mene. Ipak sam i ja igrao Guild Wars 2 ovog tjedna. Štoviše, igrali smo zajedno, ali ne pretjerano dugo, nekih pola sata, ako i toliko. U tom periodu imao sam jednu nesreću – taman je bilo 10 sekundi do Fire Elementala kada me je 24 satni modem reset izbacio. Vratio sam se vrlo brzo znajući kako su ga već ubili – niti jedan world boss ne pada tako brzo kao on. Na kraju sam ga ubio iz trećeg pokušaja, drugi puta se jedan drugi fajt odužio. Ipak, vrhunac ovotjednog igranja je činjenica da sam kupio novi glajder – deseti po redu.

World of Warcraft

Toliko dugo sam očekivao ovaj dan. Šest godina ako ću biti precizniji. Kao i mnoge igre World of Warcraft proslavlja događaje iz stvarnog života kroz tematske stvari, ako se sve odradio dobije se achievement imena ‘What a Long, Strange Trip It’s Been’, a uz njega i mount. Praktički sve ostale događaje odradio sam još 2010. godine, u vremenu kada sam zbilja aktivno igrao WoW, ali onaj za Valentinovo je iz godine u godinu ostao nedovršen. Ni sam ne znam zašto, bilo mi ga je dosadno odrađivati vjerojatno bi bilo najbliže istini. Ove godine čvrsto sam odlučio da se to neće ponoviti. Trebala su mi dva achievementa kako bih dobio ovaj meta – prvo sam morao žaliti neku lutku na pet lokacija, a zatim sam uz pomoć svog guild kolege stavio košaru za piknik u Dalaran i pojeo virtualni čokoladni slatkiš. Osjećaj kompletiranja toga bio je sjajan, a novi mount će biti samo dio kolekcije pošto ne izgleda dobro u shadowformu – glavnom kriteriju korištenja. Osim toga nisam ništa radio u igri, ponekada sam sredio garrison.

Cities Skylines

Što mislim o Snowfall DLCu već ste mogli pročitati u recenziji, al’ to nije značilo da sam gotovo sa izgradnjom svog snježnog grada. Igrao sam i dalje napravivši glupost zbog koje sam skoro pobio pola grada. Mjesto još jednog odvoda kanalizacije stavio sam pumpu za vodu pa sam u vodovod puštao prljavu vodu. Kada sam shvatio što sam učinio udario sam se dlanom po glavi, no nisam se pokolebao. Odlučio sam, unatoč silnim problemima i nedostatku bolnica, popraviti problem. Trebalo je nekoliko mjeseci u samoj igri da to sredim, ali na kraju jesam. Sada grad ponovo živi punim plućima, ja gradim mrežu metro željeznice, borim se s prometnim čepovima na pojedinim mjestima. Ipak, najvažnije je što više ne gradim pravokutne stambene blokove. Ima i toga, ali postao sam puno odvažniji u dizajnu, Neke svari izgledaju super, neke ne. Siguran sam kako mi sistem spojenih mostova ne bi donio diplomu prometnog fakulteta.

Sid Meier’s Civilization V

Nastavio sam sejv s Egiptom o kojem sam govorio prošlog tjedna. Moja tristo milijuna velika nacija je skoro sama na planetu, ostalo je još petnaestak gradova koji nisu u mom posjedu, ali i to će se promijeniti. Možda se pitate zašto ne dovršim igru kada sam tako blizu kraju… Pa… odgovor se nalazi u kompleksnosti igre. Trenutno sam prešao 2035. godinu, ne znam koja je točno, igram na najvećoj mapi i to itekako opterećuje moje računalo. Doslovno mi treba preko 3 minute da igra obradi činjenicu da sam osvojio neki grad. Kako bih to kompnenzirao čitao sam Hobita uz igranje (nakon skoro deset godina ponovo mi je došlo pročitati ga), knjigu sam dovršio sejv još ne. Ali budem.

Civilization V Egipat screenshot
Pogled na minimapu sve govori, a ovo je srce carstva.

Odgovori