Uncharted 4: A Thief’s End recenzija

Uncharted 4 A Thiefs End recenzija

Uncharted 4: A Thief’s End je prilikom svog predstavljanja uzbudio duhove uz izjavu kako bi ovo mogao biti zadnji Uncharted – samo pogled na podnaslov postavljao je pitanje hoće li omiljeni lopov današnjice Nathan Drake dočekati sutra. Hoće li ovo biti njegova zadnja pustolovina i hoće li iz nje izaći živ? Hoće li takva odluka srušiti sve što je serijal gradio ili će odjahati u suton?

I am a Man of Fortune, and I must seek my Fortune. – Henry Avery

Onog trenutka kada je krenula odjavna špica igre dobio sam odgovor na mnoga pitanja iz početnog paragrafa. U vremenu kada se nastavci serijala štancaju kao na traci samo kako bi se izvukao koji dolar više, Uncharted je krenuo drugačijim putem – odlučio je otići u trenutcima svoje najveće slave. Kraj kojeg smo dobili je kraj jedne ere, možda i kompletan kraj kompletnog serijala. U svakom slučaju je kraj pustolovinama svima omiljenog Nathana, premda vam neću reći da li to znači da je tragično završio ili ne. To ćete morati sami saznati i odigrati ovu epsku avanturu, koju ovisno o vlastitom  ukusu možete nazvati najboljim poglavljem serijala.

Mogao bih reći kako je ovo malo zreliji nastavak, što je i zbog promijene vodstva čelnih ljudi zaduženih za igru. Amy Hennig i Justin Richmond napustili su studio za vrijeme razvoja igre, preuzeli su Bruce Straley i Neil Druckmann, odbacili dio ideja, neki kažu čak šest mjeseci je zbog toga izgubljeno, te dodali malu The Last of Us notu u igru. Nije Uncharted time izgubio svoj akcijski šarm ili pak britki humor, dobio je dimenziju koja pokazuje kako su i likovi skupili mudrosti tijekom godina, nešto što puno više odgovara ideji kraja serijal, a još više priči o dva brata koja kreće bombastično.

Samo otvaranje igre pruža nam nevjerojatnu jurnjavu brodom po olujom uzburkanom oceanu, a već nekoliko minuta kasnije vraćamo se u katoličko sirotište u kojem je Nathan Drake odrastao. Tu upoznajemo njihovu prošlost, nešto kasnije saznajemo kako je došlo do događaja zbog kojih je Nathan mislio kako mu je brat Sam mrtav, a nakon toga kreće sjajna priča suprotnosti braće. Stariji Sam je proveo godine u zatvoru, pustolovine kojima je uvijek težio nikada nije mogao ostvariti te je stvorio opsesiju prema njima, dok je mlađi Nathan u par navrata spašavao svijet, vidio dijelove svijeta za koje je malo tko znao da postoje, a sada je sve to ostavio iza sebe kako bi živio miran život s ženom koju voli. Ta njihova priča se provlači kroz čitavih 15 sati igre – jasno je vidjeti stvari koje ih vežu, kao i stvari koje zbog drugih životnih okolnosti ih čine različitima.

Uncharted 4 A Thiefs End Nathan and Sam Drake

Priča koja vodi radnju diljem svijeta je o gusaru s kraja 17. stoljeća. Henry Avery s pravom je nosio naziv kralja gusara, a kako to u Uncharted igrama biva, ispričana je priča s alternativnim krajem njegova života – onim u kojem on nije poginuo kada povijest pamti nego je godinama nakon toga radio na svom životnom cilju. Kakvom točno je misterija ove igre i neću vam je otkriti. Mogu vam samo kazati kako će biti veliki naglasak na kršćansku mitologiju, nekada vrlo direktno, nekada potpuno simbolično. Otprilike kao i sa zodijačkim znakovima, samo u puno manjem obujmu.

Elena i Sully su se vratili, a nasuprot njima su vrlo dobro okarakterizirani negativci – Rafe kao opsesivni bogataš, Alcazar kao sadistički šef kriminalne organizacije i sposobna plaćenica Nadine. Negativci su ti koji dodaju dubinu i opasnost avanturi koja ima malo manje nevjerojatnih trenutaka u odnosu na prethodna dva nastavka, ali i dalje ima trenutke koji će se urezati u sjećanje.

Sve to će nas odvesti u razne dijelove svijeta, od brdovitih predjela Škotske pa sve do suncem okovanog Madagaskara. No, gdjegod bili uživat ćete u pogledu. Krajolik igre nešto je najbolje što igra pruža, često izgledajući bolje nego razglednica te iste lokacije. Za mene je trenutak na starom škotskom groblju doživljajem bio jedan od najboljih u cijeloj igri – osjećao sam se kao da sam tamo, gdje vjetar udara u sve te stare kamene spomenike, u ruševnim ostacima nekadašnjih građevina. Puno veći je naglasak na ogromne i otvorenije lokacije nego u bilo kojem prethodnom nastavku serijala.

Gameplay je isto sazidan oko te veće otvorenosti. Protivnici su puno pametnije napravljeni, napadaju sa svih strana, dodajte na to mnoge zaštite koje se mogu razoriti i imate igru u kojoj morate biti mobilni – ostati cijelu borbu na istom mjestu, što je bilo moguće u prethodnim nastavcima, ravno je samoubojstvu. Kako bi kretanje bilo dinamičnije dodana je nova mehanika u obliku kuke i užeta uz pomoć koje ćete moći brzo prelaziti s jednog mjesta na drugo, kao i preskakati puno veće razdaljine nego prije. Mehanika je toliko dobro implementirana, pogotovo uz pogled kamere prilikom njena korištenja, da sam je instantno poželio i u ranijim nastavcima igre. Uz velika prostranstva i opcije kretanja u svim smjerovima uvedena je i stealth mehanika s kojom možete potpuno nečujno srediti sve protivnike, ili pak u potpunosti izbjeći borbu. Kako je ovo Uncharted koji ima naglasak na epsku avanturu s puno pucanja, nisam je baš pretjerano koristio – nekako se nije uklapala u moje viđenje igre. Van toga bila je standardna rotacija borbe, platformskih djelova i zagonetki. Ove potonje nisu pretjerano teške, ali su sjajno osmišljene (posebna pohvala za onu gdje na slikama tražimo tajne simbole) i bio ih je užitak rješavati.

Uncharted 4 A Thiefs End recenzija screenshot 1

I to je samo osnova – Uncharted 4 ima vožnju koja je bolja nego u nekih igri koje pripadaju žanru gdje je vožnja glavni fokus. Bilo je super voziti 4×4 po širokim prostranstvima Madagaskara, kao i po uskom kamenjaru otoka, po blatnom i teško prohodnom terenu. Čak je i to svestrano vozilo služilo za mini zagonetke, tkogod je došao na ideju korištenja sajle vozila treba dobiti medalju. Skoro u svakom nivou imate pomoćnika koji je sjajno programiran, ako se vi šuljate i on će se šuljati, ako vi pucate on će biti jednako koristan. Dodajte na to ronjenje, slajdanje po određenim površinama, skupljanje predmeta i zapisa u dnevnik pa čak i novo dodanu mehaniku odgovora prilikom razgovora i imate igru u kojoj stalno radite nešto novo i drugačije.

Multiplayer je koncipiran na pet na pet borbama gdje jedna strana igra pozitivce, a druga negativce. I dok je potpuno jasno kako je fokus Uncharteda bio solo kampanja, multiplayer je ovog puta napravljen kao više od samo popratnog dodatka. Ima prilično zanimljiv sistem progresije i otključavanja stvari, pogotovo uz danas toliko popularno kupovanje škrinja uz koje se dobivaju nasumične nagrade, što daje razloga za igrati više od par partija. Trenutno su na raspolaganju tri moda od kojih samo deathmatch ima ranked opciju. Dodane su i specijalne sposobnosti koje na kratko vrijeme daju nadnaravne devastirajuće sposobnosti s kojima se može preokrenuti partija – kako su one iz Uncharted serijala potpuno odgovaraju. Teško je znati što će budućnost donijeti multiplayeru, hoće li ga za mjesec dana više itko igrati, ali sadašnjost izgleda vrlo svjetlo.

Već sam spomenuo kako Uncharted 4 izgleda fantastično sa svojim vistama, no to nije jedino što ga čini jednom od najljepših igri današnjice. To je cjelokupni paket. Osvjetljenje je nevjerojatno, prekrasno je vidjeti kada munja udari i privremeno osvijetli cijeli okoliš ili kada zrake svijetlosti prolaze kroz rupe na zastoru. Vremenski efekti su fantastični, olujno more, tropski pljusak, snijeg – ova igra nudi sve navedeno u visokoj kvaliteti. Količina poliranosti je ispred količine poligona i tekstura, iako i njih ima i više nego dovoljno. Tu je i hrpa sjajnih detalja, od toga što su likovi mokri nakon što izađu iz vode, pa do toga da imaju i drugačije frizure pošto su smočili kosu. Naughty Dog nam je u prvom pravom naslovu za PlayStation 4 pokazao što sve oni, a i stroj, mogu napraviti. Bit će zanimljivo vidjeti koliko mogu napredovati unutar generacije i koliko mogu dodatno pomaknuti grafičku granicu za PS4.

Uncharted 4 A Thiefs End recenzija screenshot 2

Uz poznate likove vratili su se i glumci koji ih oživljavaju. Na ionako sjajnu postavu dodan je Troy Baker kao Sam Drake, a u konačnici gledali smo izvedbe kompletne družine koje bi u bilo kojem trenutku uskratile Leonardu DiCapriju pokojeg Oscara. To nije samo davanje glasa nego kompletan govor tijela dok su snimali sve te sjajne filmske momente koje igra ima. Bez imalo problema ćete pročitati osjećaje lika gledanjem u njegovu izvedbu. Orkestralni zvuk ima nekako sporiju notu uz novog kompozitora. Neke dionice su me podsjećale na The Last of Us, no u konačnici sjajno odgovaraju tipu igre koji je zamišljen. Dio mene je ostao razočaran kada nisam čuo Nate theme na početku igre, ali ta zamjerka je nestala kada je u odjavnoj špici zasvirala prepoznatljiva melodija.

Uncharted 4: A Thief’s End nije samo jedna igra – on je kulminacija deset godina jednog serijala koji je iz nastavka u nastavak rastao, a tako i mi skupa s njim. Bez prijašnja tri nastavka ova igra ne bi funkcionirala toliko dobro. Lopovov kraj je bio emotivno iskustvo s podosta tihih i mirnih momenata, kakvo i priliči za kraj najvećeg lopova. Kako se kraj igre bližio tako sam želio vidjeti kraj serijala, nešto što mi je bilo nepojmljivo do prije desetak dana. Uncharted nije samo igra, on je puno više od toga – on je iskustvo, on je pokazatelj zašto video industriji ne treba Hollywood, to su emocije, pa čak i prijateljstvo koje smo stvorili s virtualnim likovima. Uncharted 4: A Thief’s End je igra o kojoj ćemo i za deset godina govoriti kao o dragulju među video igrama, iako je još rano za reći, možda i kao najboljih igri ekskluzivnoj za PlayStation 4.

Nathane, hvala ti!


Odgovori