Pitajte me koja mi je igra obilježila tinejdžerske dane i neću puno razmišljati prije nego vam odgovorim – Warcraft 3. Preko tri tisuće odigranih partija u vremenu srednje škole, i prve godine fakulteta, ta igra je bila jedina koju sam u to vrijeme igrao preko interneta. I ne samo to, u tim danima, kada nisam imao stalni posao i primanja, kao što imam danas. To je bila prva igra koju sam ikada kupio.

Zato mi je najava Warcraft 3 Invitational turnira itekako dobro sjela. Utorak i srijeda u večernjim satima po našem vremenu, neki od najboljih igrača te igre, sukobili su se na Blizzard sponzoriranom streamu u prilično prijateljskoj atmosferi. Nije to bilo kao turniri kakve je igra imala u vrijeme dok je bila aktualna, ovo je bio put nostalgije u neka druga vremena. I ne samo za mene, preko 20 tisuća ljudi uključilo se i gledalo, nekoliko puta više nego što je kanal ikada imao.

Bilo je tu svega, jedan na jedan, dva na dva, četiri tima po tri, pa čak i free for all meč. I bilo je prokleto zabavno gledati te igrače, čak i vidjeti kako im se, nakon godina izbivanja, vraća vještina i kako iz partije postaju sve bolji. No ono što nismo vidjeli je najava toliko spominjanje remaster verzije. I dok sam u prvi mah bio razočaran, sjeo sam i razmislio, te u konačnici shvatio kako je ona nije ni trebala. Kako je ovaj turnir bio značajniji od najave.

Možda na prvi pogled zvuči apsurdno, ali ovim turnirom ponovo se stvorio interes za 15 godina starom igrom. Nama koji volimo igru ne treba prodavač kako bi nam je prodao, no što je s onima u godinama koje sam ja imao na početku priče? Koji nikada nisu probali Warcraft 3 pošto je to prije njihova vremena? Za njih je ovaj turnir mogao poslužiti kako bi vidjeli oko čega je strka. Zašto je ovo nešto važno. I mislim kako je turnir odradio dobar posao po tom pitanju. Sada kada je to napravljeno, idući korak može biti najava Remaster verzije, kada je popločen put za to. A ako do toga dođe, nekako mi se čini da to nije kraj puta, nego da je polako i priprema za Warcraft 4. To je moja dugogodišnja želja.

Warcraft 3 je, bez obzira koliko ga volim, pregazilo vrijeme (ne kao neke druge igre, ali je). Nedavno sam ga instalirao kako bih ponovo prošao kampanju te sam vrlo brzo odustao. Jednostavno mi to nije bilo to, prošao sam je dovoljan broj puta da mi više nije bila izazovna, čak sam probao i online partiju. I cijelo vrijeme sam imao osjećaj kako sam to sve već odradio, kako je to iza mene i da je vrijeme za korak naprijed. A korak naprijed je direktan nastavak unutar žanra, pošto i na World of Warcraft možemo gledati kao nastavak. Želim nešto drugačije heroje i modificirane sposobnosti, želim pokoju drugačiju jedincu (pa možda čak i rasu), želim modernije opcije (kao 12 maksimum obuhvaćenih jedinica), bolji UI. Zapravo, želim iduću igru u serijalu.

Starcraft 2 razvojni ciklus je gotov, ne vjerujem u novu ekspanziju, tako da je ovo logičan slijed. Nisam siguran koliko ću ga igrati jednom kada izađe, svakako ga neću igrati toliko puno kao u svojim tinejdžerskim danima. Jednostavno neću imati toliko slobodnog vremena. No, za razliku od tih dana kada mi je esport bio čak i predmet ismijavanja, danas mi je nešto što cijenim i zagovaram, te ću (potpuno sigurno) pratiti profesionalnu scenu. Sve što treba da to ostvarim je najava igre. Zbilja se nadam kako će se to dogoditi.

Bilo je lijepo, barem na dva dana, vratiti se 15 godina u prošlost, no sada je vrijeme za krenuti dalje.


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.