Prije nego krenem govoriti o filmu želim istaknuti kako sam fan Warcraft serijala te da ne mogu biti kompletno objektivan. Kako sam film gledao kroz aspekt video igre, i da kao takav je uspio u jednoj stvari – ne biti potpuni debakl kao mnogi filmovi po video igranja prije njega.
Warcraft Početak, kako je službeni prijevod filma, dobiva prolaznu ocjenu. Nije me razočarao, a zaista sam mislio kako hoće, pošto je poznato koliko su filmovi po igrama ‘kvalitetni’. Najbolji opis kojeg za njega imam bio bi ‘gledljiv’. Teško je povjerovati kako akcijski film zna biti tako dosadan. Dva su glavna razloga – slabo razrađeni likovi i skakanje s lokacije na lokaciju.
Priča koju film ima svima ljubiteljima Warcraft povijesti dobro je poznata, vrijeme kada pod vodstvom zlog Gul’Dana orkovi dolaze u svijet ljudi. I dok to na papiru zvuči jako jednostavno, zbog količine aktera postoji puno stvari koje se istovremeno odvijaju na različitim dijelovima kontinenta. To stvara jedan veliki diskontinuitet, ponajprije zato što video igra ima sate i sate za ispričati priču, dok film ima dva sata za ispričati sve to, ubaciti puno akcije, predstaviti likove i nabaciti neku šalu. Teško mi je reći koliko priča ima rupa, meni je bilo lako pratiti pošto poznajem istu, samo mogu reći kako je scenarij kojim je ispričana bio loš.
Karakterizacija likova isto je bila loša. Možda bi bilo bolje reći patetična, zato što su svaki puta kretali nekom patetično tužnom pričom dati neku pozadinsku priču lika. To nije baš funkcioniralo, no opet mi je teško reći do koje mjere kada i likove koji se pojavljuju poznajem. Oni su u mojoj glavi već oblikovani, um im je dodijelio karakteristike koje poznajem. Moram pohvaliti glavnog lika – Travis Fimmel odradio je sjajan posao, zato što je imao najzahvalniju ulogu. Dajte tim likovima magiju, grifone i orlove na kojima mogu letjeti, vukove na kojima mogu jahati i imate film koji skače s lokacije na lokaciju. Sve izgleda nekako nepovezano, kao da se prebrzo događa.
Razlog takvom skakanju je želja prikazivanja prekrasnih lokacija koje Azeroth ima. I moram reći kako s artističke strane one funkcioniraju fantastično. Bilo je prekrasno vidjeti neke ikonske lokacije kao glavni ljudski grad Stormwind, mistični toranj Karazhan ili pak Dalaran, grad u oblacima. No ne samo njih, iz okoliša se isto može izvući pokoja dodatna referenca. Vizualni elementi su daleko najbolji dio filma. Čak niti CGI nije loš. Kada sam vidio prvi trailer, orkovi su mi izgledali tako plastično, do kraja filma bili su mi potpuno uvjerljivi – bili su taman opaki i jaki koliko treba. Dodajte na to raznorazne efekte i imate zaista prekrasan film.
Akcija je imala svoje momente, no veliki rat koji je na pomolu nekako djeluje malo. Kao da su sve borbe u filmu jedan na jedan, a čak i kada dođe do velike borbe ona ne djeluje kao da se radi o ratu na život ili smrt. S malo boljim tempom filma mislim kako se moglo puno više izvući. Najveća zamjerka ide na pokušaje humora – i dok su se u pojedinim momentima neki ljudi smijali, bio je samo jedan uspješan moment. Imao sam osjećaj kako se film ponekada previše trudi.
Daleko od savršenog, Warcraft je pokazao kako se može napraviti sasvim solidan film po video igri. Dio toga je odradila nostalgija, a dio toga šarm. Ima tu puno mjesta za napredak, a tome se nadam u nastavku, za što mislim da je samo pitanje vremena. Ne žalim što sam ga gledao, no isto tako nisam niti nešto pretjerano oduševljen.
