Warhammer Vermintide 2 je sjajna zabava

Iako je izašao prošle godine ne vidim razloga zašto ne bi govorili o Warhammer: Vermintide 2. Štoviše, do sada nisam govorio o njemu, a kako je u prosincu prošle godine izašla PS4 verzija odlučio sam uložiti nešto vremena za napisati nešto o njemu, tako da na ovo možete gledati i kao nekakvu recenziju.

Fatshark studio, koji potpisuje igru dolazi iz Švedske. Nastali su 2008. godine, a usprkos nekoliko zanimljivih igri koje su izdali, nikada nisu stvorili neki pretjerano dobar status. Sve dok 2015. godine nisu izdali igru u Warhammer Fantasy svijetu – Warhammer: End Times – Vermintide je vrlo brzo postao hit, a sa preko pola milijuna prodanih primjeraka bio je financijski isplativ kako bi se napravio nastavak. Taj nastavak je prvo došao na PC u ožujku ove godine. Četiri dana kasnije dosegnuo je prodaju svog prethodnika, a nakon mjesec dana ta brojka je ušla u sedam znamenki. Vermintide 2 je postao milijunska igra. To su zadnji službeni podatci koje imamo, a od tada do danas dobila je dva DLCa, izašla za Xbox One i PlayStation 4.

Vermintide 2 je svoju inspiraciji našao u Left 4 Dead formuli. 4 igrača koja trebaju raditi zajedno kako bi prošli nedaće, koje su tu u obliku horde štakorolikih protivnika ili nekih sličnih napasti kojima je jedino stalo da nas okončaju. A ako nemate 4 igrača, bot će preuzeti jednog lika i sasvim solidno odraditi posao. Sama igra je postavljena iz prvog lica, gdje na raspolaganju imamo 5 unikatnih likova, svaki sa tri različite specijalizacije (karijere) i potpuno zasebnim skillovima. To sve zvuči divno i krasno, no ono zbog čega se ova igra treba igrati je fantastične first person melee borbe – jedne od najboljih u industriji. Yap. Mlatiti protivnike s mačevima, buzdovanima, maljevina, helebardama ili nečim petim je sjajan osjećaj. Udarite ih maljem odletjet će od vas, dok će ih mač ostaviti bez dijelova tijela, uključujući i glave. Dodajte na jednako dobar osjećaj korištenja ranged oružja (od luka i strijele, samostrijela, pušaka pa sve do magije) i imate jednu jako zanimljivu igru koja pruža sjajan gameplaay.

Bazna igra donosi 13 poglavlja, DLCovi dodaju još koji, a kroz njih igra priča svoju priču. Koju točno? Zar je bitno, kada ionako treba poraziti horde protivnika. Priča je nešto u End Times koji će u konačnici uništiti svijet, no Warhammer priča me nikada nije pretjerano zanimala, tako da me loša prezentacije iste uspavala. Ono što me nije uspavalo je sjajne lokacije na koje su sve te misije postavili i ideje koje imaju. Od urbanih ulica grada, preko zelenila šume, pa do rudnika u mraku. Scenariji su odlično napravljeni, a kulise izgledaju sjajno uz jednu opasku. Dok sve oko nas izgleda super, vidjeti suborca pokazuje kako ovaj engine nije baš vrh svijeta. Moram napomenuti kako igra ima četiri težine, a što je veća težina to će biti manje resursa i težih protivnika.

Grimoire – veliki rizik za veliku nagradu. Svaki smanjuje maksimum HPa kojeg imate, no daje bolju nagradu kada završite misiju. Ako ne znate gdje tražiti nije ih najlakše naći

Oprema je ključni dio igre, no samo su oružja važna, ostalo je samo nabildavanje statistika. Oružja nećete birati po tome kolika je brojka uz njih, puno više će to biti zbog stila igre koji vam odgovara. Ta oružja dobivate na dva načina. Prvi je preko loot boxeva. Nemojte se odmah uspaničariti – igra nema mikrotransakcije. Prilikom završetka misije ili nekog milestonea dobit ćete kutiju koju ćete otvoriti i u kojoj se nalaze predmeti. Bolje vam je na ovo gledati kao na nagradu koju dobijete kada ubijete nakog zavšrnog bossa u Diablu. Samo ovdje loot ne pada na pod nego ga dobivate nakon partije. Na žalost, loot je kompletno razočaranje te ga nije baš zabavno otvarati. Gotovo sav ćete razbiti za komponente kako bi mogli craftati, bilo nove predmete bilo nadograđivati postojeće. Sistem nagrada nije baš najbolji, no što je tu je.

Iz kojeg god kuta pogledam Vermintide 2 je bio vrlo zabavan. Da, imao je svoje mane, a neke od njih su tu i zbog PlayStationa 4 (nije pro). Recimo prilično mi je iritantno koliko igri treba da promijeni lika ili karijeru. Isto tako sam prilikom jedne dulje sesije igranja osjetio usporavanje prilikom samog gameplaya. Samo jednom prilikom sam imao problema naći suigrača, točnije da mi je trebalo dulje od pet minuta, ali to je zbog toga što sam ga tražio u tri ujutro. Van toga, PlayStation 4 verzija nije imala nikakvih problema. No čini mi se kako je ovo igra kojoj ću se vraćati pošto je odlična za 20-30 minutne sesije u kojima želim samo srediti sve što mi se nađe na putu. Ako ga i vi imate, slobodno se javite da zaigramo zajedno, a do tada, štakori bjež’te, dolazim.

Prekrsan krajolik, prije nego se od nekuda pojavi horda štakora.


PS: nadam se kako će igra dobiti treći nastavak, za razliku od Left 4 Dead koji je u kompaniji koja je alergična na taj broj.


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.