World of Warcraft: Battle for Azeroth recenzija – Korak nazad

World of Warcraft doživio je mnogo promjena kroz svojih preko 10 godina. Najnovija od njih dolazi u obliku sedme po redu ekspanzije Battle for Azeroth. Nakon što su na neko vrijeme stavili svoje probleme sa strane, dvije frakcije ponovo su u ratu. Hoće li im novi svijet i novi saveznici donijeti sreću, ili će Battle of Azeroth biti brzo zaboravljen?

Kad odrasteš na otoku, važno je kako stojiš na moru.” – Roddy Doyle


Legion je pokazao kako World of Warcraft može na drugačiji način pristupiti pričanju priča, a onda je došla prilično kontroverzno započinjanje rata koji je izgledalo kao grom iz vedra neba. I to kao loše napisani grom iz vedra neba, začinjena s ‘planetom koji umire’. Usprkos priličnoj količini negodovanja zajednice, sve je ostalo isto, a oni koji su se nadali kako će Battle for Azeroth ponuditi neke odgovore, ostali su praznih rukava. Priče koje nam je donio BfA izgledaju kao prilično odvojene od dosadašnjeg svijeta. Horda i Alliance su našli svoje nove saveznike, pritom sređivali neke njihov probleme i saznali nešto o tom svijetu, no rat s kojim je sve krenulo je skoro pa potpuno zaboravljen pošto je tu novo zlo. To ne znači kako su te priče loše – nisu. Svaka frakcija ima svoju priču koja je prilično dobro ispričana, uz neke zanimljive i pamtljive momente. No uz to kako su stvari postavljene, izgledaju kao prilično trivijalne stvari. Kao neka velika sporedna misija, a ne glavna kampanja ekspanzije.

Odmah je primjetno kako imamo manje sadržaja neko prije. Da, BfA donosi šest novih zona, podijeljenih na dva ‘kontinenta’ tako da svaka frakcija prolazi priču samo tri zone, koje veličinom ne odskaču od onih iz prijašnjih ekspanzija. U protivničke zone ćete se infiltrirati, te ćete tamo odrađivati ponajprije World Questove, dok ćete standardnih questova imati za nabrojati na prste. Tip questova će biti manje-više isti kao i do sada, uz tu i tamo koju zanimljivu iznimku. Drugim riječima, sve ono što ste mogli očekivati ćete i dobiti, a jedan od glavnih stvari koje ćete ganjati je Azerite kako bi napunili svoju Hearth of Azeroth ogrlicu, centralnu točku ekspanzije.

Alliance zona iiz zraka

Iz grešaka se naučilo, barem u ovom slučaju. Jedan od najvećih problema Legiona je bio taj što smo imali tri predmeta koja smo morali puniti, što je u ranim danima utjecalo na količinu igranja sekundarne (ili tercijarne) specijalizacije. Punjenje jednog predmeta, koji utječe na sve specijalizacije, je puno bolja opcija, i daje puno više slobode. No tamo gdje daje slobode oduzima od odabira. U Legionu su oružja imala svoje sposobnosti koje smo otključavali, BfA ima predmete u kojima pri određenim nivoima ogrlice otključavamo njihove sposobnosti. I dok na prvu ruku taj sistem zvuči solidno, njegova provedba nije baš briljantna, niti su te sposobnosti baš nešto jako važne. Kada se sve to uzme u obzir, i uz činjenicu kako nismo dobili nikakve nove sposobnosti na putu od 110 do 120, bilo je pomalo otužno putovanje. Sva naša dodatna snaga je dolazila isključivo iz matematike, to jest iz boljih brojki na jačim predmetima. Nedostajao je osjećaj progresije prilikom levelanja.

World questovi su ponovo tu, dungeoni su standardni po pitanju kvalitete, kao i prvi raid, no sve nove stvari koje je BfA donio kao novitete su podbacile. Jedna od glavnih strukturalnih promjena bilo je ukidanje PvP servera, te postavljanje Warmode opcije. Uključivanjem te opcije, koja je dostupna samo u glavnom gradu vaše frakcije, prihvaćate open world PvP, drugim riječima – možete loviti, ali i biti lovina igračima iz suprotne frakcije. I dok su neke ideje odlične na papiru, kao to da kada napravite puno killova postanete vidljivi na mapi svima iz protivničke frakcije, nedostatak je taj što zbilja nemate razloga tražiti bilo koga na mapi kako bi ga porazili. Recimo neka točaka ili lokacija oko kojih se može boriti, jedino se tu i tamo nađe neka škrinja, no to je otprilike to. Island expedition je skupljanje Azeritha na nasumično generiranom otoku za grupu od tri igrača, dok istovremeno protivnička frakcija radi isto. Protiv AI-a to se svodi na ‘budi brži od njih’, što nije pretjerano teško, a niti zabavno kada se skupljanje provodi ubijanjem neutralnih mobova. Ili nešto malo zanimljivija verzija kada to radite protiv drugih igrača, no morate imati tim, pošto se ne možete priključiti na to i dobiti nasumične partnere ako se solo priključujete. Za kraj, tu je ‘po uzoru na Warcraft 3’ Warfront u kojem skupina od 20 ljudi skuplja resurse i napada baze. Također ne pretjerano zanimljivo pošto se sve svodi na ‘odi tamo i ubij potrebno’, bez ikakvog pravog otpora s protivničke strane.

Jedan od 10 dungeona. Osam ih je odmah dostupno, dva vezana uz reputaciju, te isključivo u Mythic varijanti.

Dio oko kojeg će se lomiti koplja se odnosi na grafiku, pošto postoje dva načina gledanja na trenutno stanje u kojem je World of Warcraft. Jedno gledanje kaže kako je ovo najljepša igra izašla 2004. godine. Svi oni koji su se trudili da okoliš izgleda odlično su napravili super posao, Horda može uživati u srednjeamerički inspiriranim gradom ziguratom, dok Alliance ima grad luku, te jedni i drugi uz popratne okoliše lokalnih zona. Od pustinja i močvara, pa do šuma i snijegom okovanih brda. Drugi način gledanja je iz perspektive 2018. godine, a tu je teško naći novu igru koja izgleda lošije nego što World of Warcraft izgleda. Vrijeme čini svoje, a limitacije enginea su odavno već vidljive. Hoćete li smatrati kako šuma izgleda magično, bolja nego bilo koja do sada, ili ćete biti u taboru koji će vidjeti pikselastu strukturu drveća u njoj, to ovisi isključivo o vama. Jako slično se može kazati i za sve ingame cinematice. Ono što dobiva i više nego prolaznu ocjenu je soundtrack igre, koji je uvijek na nivou, no ovog puta je jedan od najboljih unutar serijala. Zvukovi sjajno pogađaju temu zona u kojima se u tom trenutku nalazimo.

Baza horde izgleda zbilaj dobro.

Nakon skoro mjesec dana prilično je jasno kako Battle of Azeroth spada u jednu od lošijih ekspanzija koje je World of Warcraft imao, dodajte tome i silnu količinu problema i bugova, mnogostruko više nego prilikom lansiranja bilo koje dosadašnje ekspanzije, i dobit ćete jedno prilično iritantno iskustvo. Mnogi su se vratili u BfA, kao što se vrate prilikom svake ekspanzije, no ostaje dojam kako se neće tu dugo zadržati. Ekspanzija ne daje dovoljno razloga za ostanak svima onima koji su o tome razmišljali, puno bolje će proći oni koji nisu još odustali od igre – BfA je dostavio otprilike ono na što su navikli. Opstati preko deset godina nije mali uspjeh, ali nikada do sada World of Warcraft nije pokazao koliko je star kao sada. Stvari koje su nekada funkcionirale sada više nisu dovoljne, nove stvari koje ne dostave također ne pomažu. Nije sve toliko negativno, Legion je pokazao kako Blizzard može imati sjajan plan za kompletnu ekspanziju. Nadam se kako će i ovog puta to pokazati kako bi isprali gorak okus kojeg ekspanzija ostavlja.


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.