Stigao nam je mjesec studeni. U industriji video igri to je mjesec kad izlaze mnogo blockbuster naslovi, kako bi bili dostupni za kupnju kao poklon u vrijeme blagdana u prosincu. Isto tako, svakih nekoliko godina to je mjesec kada izlaze nove konzole. Ovogodišnji mjesec je takav, baš kao što je bio i onaj prije sedam godina kada su izašli PlayStation 4 i Xbox One. Isto tako je studeni mjesec koji započinjemo sjećanjem na one od kojih smo se oprostili, pa je nekako simbolično da se i mi polako oprostimo od tih konzola, pošto dolazi novo doba.
U ovoj generaciji nismo imali rasprave o tome tko je dobio. Sony je od samog starta, od trenutka kada su snimili video kako će se dijeliti igre na njihovoj platformi, bio u prednosti i dotukao konkurenciju. Pogodili su sve – odbacili su svoju vlastitu arhitekturu koja ih je kočila u prethodnoj generaciji, nisu stavili suludu cijenu, imali su sjajnu podršku igri, baš sve kockice su im se posložile. Što time što su imali odličan plan, što činjenicom da je konkurencija bila u rasulu trudivši se naljutiti svoju bazu fanova što je više moguće. Sve ovo naveden je na globalnoj razini, no na lokalnoj? Tu stvari uopće nisu zanimljive. Sony je dominantan još od dana kada je PlayStation 1 izašao. Microsoftova konzola je prilično marginalna. Što nije radi njene kvalitete koliko do podrške koju kompanija ulaže na ovo područje ili ti ga ‘važno je prevoditi Windowse i Office, sve ostalo nije bitno‘. Uz takvu klimu prilično je jasno zašto je PlayStation brand povezan s ovim područjem.
Kao pripremu za ovaj članka poslao sam upit da li postoji informacija koliko je konzola prodano u državi ili u regiji. Na žalost, nisu imali taj podatak, samo one globalne podatke, koje pokazuju kako je četvorka postala druga najprodavanija kućna konzola u povijesti, odmah iza PlayStationa 2. I dok je ta konzola bila dosta popularna zbog dostupe piratizacije (da se ne lažemo), PS4 je morao bez toga. A dio kako su to napravili je sjajnim ulaganjima u igre. To se vidjelo i na kraju PS3 generacije, dok se Microsoft okrenuo idućoj generaciji, Sony je i dalje radio igre za PS3. A sve se to nastavilo na četvorci, pogotovo uz neke početne remastere.
Na samom početku generacije bilo je dosta komentara kako se nema što igrati na konzoli. Ciljajući na to da su manje-više sve third party stvari bile dostupne i na drugim platformama. I to je bila istina, samo jedna koja se morala gledati kroz ekonomski profil. Jako je nezgodno izdati blockbuster na početku generacije, pošto baza konzola najčešće nije dovoljno velika da isplati uloženo. To vidimo uz najave kako će pojedine igre na izlasku petice biti dostupne i za PS4, tamo je ipak puno već baza. Plus fizički nisu u stanju proizvesti dovoljno primjeraka konzole u malom vremenu da pokriju potražnju. Zbog svega toga ne trebate baciti svoj PS4, očekujte podršku za njega barem kroz još godinu ili dvije, uz napomenu da vam ovog puta ta podrška ne propada zbog kompatibilnosti.
Što je to Sony napravio da tako dominira generacijom. Već sam spomenuo samu najavu konzole, kada su poslali puno jasniju poruku što i kako misle. A nakon toga su nastavili sa igrama, neću ni nabrajati ekskluzive koje su izdali, a da su se iste našle na listama najboljih igri godine. Nekim svojim franšizama su dali potpuno drugačije ruho kao God of War, što Microsoft nije uspio napraviti uz svoje franšize. Koliko god njihove imale bazu fanova, nisu uspjeli napraviti da izgleda kao da je to neki novi korak u evoluciji video igre, bilo po grafičkom ili narativnom pitanju. Tu je i ona gotovo već legendarna E3 presica na kojoj su najavili Final Fatnasy 7 Remake, Last Guardian i Shenmue 3. Jedino što je falilo da to bude kompletno je Half-Life 3. Isto tako su prepoznali koliki je potencijal VR te su i tu napravili pomaka, dok je Xbox odlučio odustati od Kinecta kao obaveznog, što je po meni velika greška gdje se nisu htjeli držati neke vizije koje su imali. Tu je još i činjenica da su dali bespaltno preko PlayStation Plus programa neke igre koje su postale hit, kao Rocket League ili pak Fall Guys.
Generacija nije bila savršena, očekivao se neki iskorak u nekom aspektu, a isti se nije dogodio. Isto tako, tijekom generacije socijalne mreže ili pak streaming su postali veoma važna stvar gdje se nije baš išlo potpuno u korak s vremenom, nego se kaskalo. Recimo nedostatak reakcije na to što je Twitter poduplao broj znakova koje jedan tweet sadržava, dok je u PS4 sistemu to ostalo po starom. Ili pak Youtube app koji je imao problema prilikom streaminga događaja kada bi se slika samo zamrznula. Tu je Xbox odradio malo bolji posao, no kod njih je bio puno veći naglasak na to da su multimedijalna platforma.
I tako, malo po malo, izdržali smo sedam godina uz konzole. I one uz nas. Svim lijepim stvarima polako dođe kraj. No to ne znači da morate baciti svoje konzole. Spremite je u kutiju jednom kada nabavite onu iduće generacije, možda vam jednog dana vrati uspomene na tih sedam godina. Zbogom generacijo… i hvala ti na uspomenama.
