Osam nula (8.0) je napokon stigao u World of Warcraft, time je označio kraj Legion ekspanzije te smo ušli u mjesec dana tranzitnog prostora prije nego dođe Battle for Azeroth. Mjesec dana gdje ćemo se polako prilagođavati na sve promjene koje su napravljene. I dok se polako čeka nova ekspanzija, vrijeme je za pogledati što je Legion sve napravio, i koliko dobra ili loša je bila ta ekspanzija.
Kada se podvuče crta, barem u mojim očima, ovo je jedna od najboljih ekspanzija koju je igra imala. Naravno, bilo je nekih stvari koje su ostale problematične, za koje se nadam kako će ih ispraviti u BfA. Glavna takva je farmanje ‘Artifact power’ predmeta, s kojima smo tijekom ekspanzije pojačavali svoje oružje. Uz veliki naglasak na tu riječ u jednini. Početkom ekspanzije postalo je vrlo jasno kako ćete morati odabrati specijalizaciju i ulagati isključivo u nju ako želite sudjelovati u bilo kakvih aktivnostima (o njima kasnije). Ulagati u druge specijalizacije je značilo biti slabiji u glavnoj. I dok će se do kraja ekspanzije to prilično anulirati, u samom početku je sistem proglašen jako neprijateljskim prema igranju više od jedne specijalizacije, a još više prema igranju altova – sav fokus je bio na jednog lika i jednu specijalizaciju. Meni je ideja bila jako zabavna, zato me veseli što ćemo ga vidjeti i u BfA, samo u potpuno drugačijem konceptu – tamo gdje ćemo ulagati u jedan predmet kojeg koriste sve specijalizacije. Puna bolja opcija, barem na papiru. Tek treba vidjeti konačnu provedbu.
Full Shadow – World of #Warcraft! pic.twitter.com/rze1PnbUmZ
— Vedran Karlić (@227gaming) June 27, 2018
Kada smo već kod opreme, tu je bio sistem legendarnih predmeta koje ste dobivali potpuno nasumično. Sistem koji je mnogima išao na živce, pošto je jako definirao stil igranja, a samim time i vaše performanse. To su bili vrlo jaki predmeti koji osim statistika imaju i sposobnost koju rade. Netko je dobio najbolji za svoju scpeijalizaciju, drugi je pak dobio najlošiji te je razlika postala dan i noć. Bila je neopisiva tuga kada bi kao prvi legendary dobili nešto potpuno beskorisno. Ja sam imao sreće pa sam ih redom dobivao kako su najbolji za klasu. Bio sam jedan od malobrojnih koji je imao takvu sreću. Uz to rečeno, nisam (na sreću) imao priliku osjetiti frustraciju dobivanja nečega beskorisnog gdje idućih par tjedana nećete dobiti drugi. Također nešto na čemu su poradili do kraja ekspanzije, premda i dalje uz veliku dozu nasumičnosti. Tek sada kada je došao 8.0 možete birati koji želite kupiti. No sada, u zadnjih mjesec dana, to vam nije ni važno.
Po pitanju aktivnosti Blizzard je napravio odličan posao. Ovog puta su imali točno određen raspored kada što izlazi i tog su se držali. Time se nisu dogodili periodu kada po nekoliko mjeseci nema nikakvog novog sadržaja, što je u prošlosti tjeralo igrače. Dungeoni su bili itekako zanimljivi iz Mythic plus mehaniku, koja je bila toliko popularna da je dobila i službeno natjecanje, najbliže što je World of Warcraft ikada došao do esporta (i ne, njihov PvP nije dovoljno dobar i zanimljiv da ga se tako tretira). Po pitanja radiova napravio se jednako dobar posao. Onaj prvi, koji je izašao uz ekspanziju (Emerald Nightmare) je bio najlošiji, ovi kasniji su bili teški i izazovni. Pogotovo Tomb of Sargeras i njegov završni boss Kil’Jaeden. Najbolje guilde na svijetu nikada nisu imale teži posao, niti jedan boss o ovo moderno vrijeme nije toliko dugao ostao živ. Trajalo je nekoliko tjedana da ga po prvi puta ubiju – nakon 653 neuspjela pokušaja. Reference radi, mnogi raidovi su bili očišćeni na mythic težini u prvom tjednu, pojedini čak i u prvom danu. Bili su to vrlo zanimljivi dani.
Nije sve bilo tako lijepo, a to su na svojoj koži osjetili svi oni koji vole PvP. Honor / prestiž sistem koji je najavljen prije Legiona zvučao je dobro, no pokazao se kao potpuni promašaj. Samo grind koji nije imao nekog prevelikog smisla, osim ponešto kozmetike. Battlgroundi su već prije bili problematični, a to je dodatno došlo do izražaja. Pogotovo uz turbo mobilne klase u capture the flag mapama, kao što je Demon Hunter, kojeg nam je Legion predstavio. Najbolji pokazatelj toga je Warsong Gultch, PvP s kojim se je većina počela. Gotovo identičan je kao prvih dana, što danas naprosto ne funkcionira, igra je toliko brža nego tada, odavno je mapu trebalo preraditi. I ne samo nju, mnoge druge. Čak je napravljeno nešto u tom smjeru, tjedni brawl, u kojem određeni battlground igramo s drugačijim pravilima. Problem je bio što je (po mom mišljenju) jedan bio vrhunski – zimski Arathi Basin, u kojem mečava ograničava koliko daleko vidite, plus zamrznuta jezera daju nove puteve. Par ih je još bilo solidnih, dok je za mene veći dio njih spadao u kategoriju ‘lošije nego prije’. Isto tako, postojalo je nekoliko World Questova kojiam se mogao dobiti honor, a apsurd je bio taj da se to isplatilo više raditi nego bg. Često bi bila tri aktivna, koja ste mogla srediti za 10 minuta, i dobiti više honora nego da sat vremena igrate bg. Na kraju ekspanzije došao je novi battleground, koji se pokazao solidnim i zabavnim. No sve to je bilo puno premalo da zadovolji apetite.
Za kraj sam ostavio priču i to kako je Blizzard prilazio istoj kroz ovu ekspanziju. I tu im moram odati pohvale, mislim da su našli najbolji način kako ih pričati za MMOPG, ovo je bilo bolje nego bilo kada do sada. Iako je i tu bilo crva u jabuci, kao Broken Shore u kojem nisu napravili baš ništa. Isto tako, ova ekspanzija je bila više kao skup mini priča, nego jedna velika fokusirana priča. Pogotovo na samom startu, po pitanju zona. Kasnije je postalo malo više fokusirano, kao i suludo poput putovanja na Argus, ili mača zabijenog u Azeroth…
Sve u svemu, za mene Legion spada u top kategoriju ekspanzija koje je World of Warcraft imao. Bok uz bok s Wrath of the Lich King, koji je za mene bio broj jedan. Možda ga će Legion prešao, no za to ću trebati malo vremenskog odmaka kako bih sa sigurnošću mogao kazati. Sve to daje mi velike nade za Battle for Azeroth, pošto je Blizzard pokazao kako nakon godina kretanja u silaznoj putanji može se vinuti u zrak poput feniksa.
