Arcane prva sezona je sada kompletno vani, a u mom slučaju i kompletno odgledana. I ako je moram opisati sa samo jednom riječi, to će onda biti riječ ‘maestralno’.

Već desetljećima se licencirani proizvodi pokušavaju iz video igri prebaciti na neki drugi filmski medij. Bilo je pokušaja, a onih koji su dobri nije bilo toliko puno. Ja ću kazati da je od svih njih i dalje najbolji onaj Mortal Kombat film iz 1995. godine. Možda zato što je stekao neki kultni status, a realnost je da ni on nije nešto pretjerano dobar kada se pogleda mišljenje šire populacije. Arcane je to sve promijenio. Pokazao je ako možemo imati ne samo dobar proizvod po video igrama, nego vrhunski.

Riot Games će od mene imati mnogo kritika na neke dizajnerske odluke koje donose za League of Legends, pošto se ne slažem sa istima. Ali postoji jedna stvar koju im nikada neću osporiti – to sa koliko strasti održavaju svijet Runeterre. Na svemu što rade vidi se strast, pa tako i na ovom. Arcane je proizvod strasti. Likovi su puni života, a animacija je toliko fantastično napravljena da bez imalo problema to odražava, pogotovo način na koji prenosi emocije. Bilo one pozitivne ili one negativne.

Kroz devet epizoda otišao sam na vožnju koju nisam očekivao. Očekivao sam dobru priču, ali ne ovoliko dobru. Očekivao sam da će proširiti moje znanje o likovima koje već poznajem, ali ne ovoliko. I sigurno ne na način na koji su to napravili. Čak se nisu morali koristiti nekim jeftinim trikovima, jednostavno su likovima dali osobnost. Dali su im priliku da traže svoju motivaciju u svijetu koji se veoma brzo mijenja.

Kada smo kod motivacije, moram spomenuti jednog lika kojeg uopće nisam spomenuo kroz prvih šest epizoda – Silco. Od prve epizode je predstavljen kao glavni negativac i nisam baš htio o njemu. Izgledao je kao svaki drugi negativac. No u zadnje tri epizode ukrao je show. Da, ukrao ga je kraj i dalje sjajnih Vi i Jinx i njihovog kompliciranog odnosa, ili pak kraj moralno rastrganog Jaycea koji pokušava napraviti pravu stvar. Silco je u svemu što radi imao veoma jasan cilj. Viziju koju je gradio na prilično upitne načine. Ali i nevjerojatno veliku dozu ljudskosti u jednom drugom aspektu.

Postoji samo jedna poruka koju želim poslati nakon devet epizoda – gledajte Arcane. Dugo nisam gledao ovako nešto dobro. Mislim da ću još neko vrijeme imati onu scenu s kraja epizode, koja kompletno mijenja stvari, dok u pozadini Sting (pjevač) izvodi svoju novu pjesmu. I polako ću krenuti odbrojavati dane do druge sezone. Koja je već najavljena, što i ne čudi nakon ovako velikog uspjeha.


One thought on “Arcane recenzija prve sezone – Maestralno

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.