Postoji li formula za uspjeh? Naći ćete mnoge knjige u kojima neki samoprozvani stručnjak govori o tome kako postoji idealna formula, a zapravo vam samo uzima novac iz džepa. Nekada je za uspjeh potreban samo (ne)sretan splet okolnosti, nešto što uz svo planiranje ne možete predvidjeti. Kaskadna reakcija koja se poput lanca domina nezaustavljivo nastavlja. Cities Skylines je jedna takva priča.
Finski studio Colossal Order tražio je zeleno svijetlo za svoju ideju o igri u kojoj izgrađujete grad, ali Paradox nije bio potpuno spreman uložiti novce, misleći kako Maxis i njegov SimCity dominiraju tim žanrom. Neću ih kriviti zbog takvog razmišljanja, najava novog SimCitya 2012. godine bila je itekako dobro prihvaćena u javnosti. Publika je očekivala novi nastavak koji će srušiti sva njihova očekivanja, a ujedno im pružiti najbolje vizualne opcije. Najaviti igru tog žanra u tom periodu bio bi potez koji skoro pa vrišti ‘i mi želimo dio kolača’, nešto što MMORPG industrija je vidjela nakon World of Warcrafta, a MOBA industrija prolazi nakon uspjeha League of Legendsa. Postoje oni koji bi na brzinu htjeli doći do novaca.
Ali onda se sredinom 2013. godine dogodilo neočekivano. Maxis i SimCity srušili su sva očekivanja, ali u negativnom smjeru. Problemi sa stalno na mreži opcijom i EA serverima koji nisu bili spremni za navalu ljudi samo su dodatno isticali svaku manu koju je gigant izrade virtualnog grada imao. Nezadovoljstvo ljudi bilo je ogromno, kako i ne bi bilo kada su skoro desetljeće čekali idući nastavak serijala.
Paradox je reagirao. Vidio je fijasko i dao zeleno svjetlo, Cities Skylines prestao je biti samo ideja na papiru, krenuo je naporni rad koji će ih vinuti u visine. Ono što se u toj bajkovitoj priči zaboravlja je to da je svega 13 ljudi radilo na igri, studio je u međuvremenu narastao, prema novim podatcima sada imaju čak 15 zaposlenih. Godinu i pol dana kasnije, u ožujku 2015. godine, došao je ‘biti ili ne biti’ dan.
24 sata kasnije svima je postalo jasno kako je riječ o ‘biti’ danu. U prvih 24 sata igra je premašila četvrt milijuna prodanih primjeraka. Bio je to novi rekord za Paradox Interactive, niti jedna njihova igra nije imala tako rapidan start. Taj uspjeh je brzo bio prepoznat, za manje od tjedan dana dosegnuli su pola milijuna, a oko mjesec dana nakon izlaska igre došli su u sferu milijuna. Usporedbe radi, iako lošija igra, SimCity je na temelju svog imena i puno jačeg marketinga dosegnu milijun nakon dva tjedna.
Krajem godine službena brojka prodanih primjeraka bila je 1,8 milijuna, a prema neslužbenim podatcima ta brojka bi danas mogla biti oko 2,1 milijun prodanih primjeraka. No niti to nije bilo sve, iako je igra imala sjajnu moding zajednicu i laganu integraciju stvari uz pomoć Steam Workshop, nastavljen je rad na igri. Već u rujnu smo dobili prvu digitalnu ekspanziju imena After Dark koja nam je dostavila ciklus dana i noć, kao i popratne opcije koje pomažu u izradi noćnog života vašeg grada – ta ekspanzija je krajem godine premašila 200 tisuća prodanih primjeraka.
No ni tu nije kraj. Početkom ove godine dobili smo najavu iduće digitalne ekspanzije imena Snowfall koja nam donosi zimski ugođaj. Od tramvaja, preko zimskih rekreacijskih stvari pa sve do sistema grijanja kojeg trebamo nadzirati kako se građani našeg virtualnog grada ne bi smrznuli. Razlog cijelog ovog članka nalazi su baš u jednom malom dodatku kojeg ćemo imati – ralicama koje će čistiti grad. Čim sam ih vidio sjetio sam se gradonačelnika Zagreba (kojeg ne podnosim, sviđalo se to vama ili ne), što je ujedno i ime mog virtualnog grada. Njegova izjava kako će ‘polizati asfalt i pojesti sav snijeg’ skoro me je nagnala da kontaktiram razvojni tim i priupitam ih hoće li imati tu opciju u igri.
U tom trenu samo odlučio, moj virtualni Zagreb neće imati problema sa snijegom. I to ću napraviti tako što će službe odraditi svoj posao, a ne populističkim izjavama čovjeka koji bi trebao biti iza rešetaka zbog svih malverzacija. Znam samo kako ću s guštom u snijegom okovanom virtualnom Zagrebu sagraditi zatvor.
Cities Skylines imao je prekrasnu priču koja još uvijek traje, a nekako sam mišljenja kako ovo neće biti zadnja ekspanzija koju nam donose. I neka. Ja se neću buniti.
