Coffee Talk je vizualna novela koju potpisuje indonezijski studio Toge Productions. I to je bilo sve što sam znao o igri prije nego sam je pokrenuo. Nisam znao me očekuje alternativna verzija zemlje u kojoj postoje mistična bića, kao vampiri ili vukodlaci, te da ću posluživati napitke zanimljivim likovima koji uđu u moju kafanu.
“Kava treba biti crna kao noć, vruća kao pakao i slatka kao žena”
Brazilska poslovica
Radnja igre se dešava kroz dva tjedna, u kišnim noćima Seattlea, kada zanimljivi likovi ulaze u kafanu kako bi se malo ugrijali, popili piće, odmorili se od svakodnevice, ili samo našli nekoga za popričati. Upravo je to glavni adut igre – pričanje – što ne treba čuditi kada se radi o vizualnoj noveli. Te priče su vezane uz probleme koje možete vidjeti na svakom koraku. Od ljubavnih problema, preko onih o samopouzdanju, roditeljstvu, pa do toga treba slijediti svoje snove. Te priče su ispričane na zanimljiv način, kroz plejadu raznovrsnih likova, ali moram priznati da u nekim trenutcima nisu imale toliki utjecaj koliko su mogle imati. Ponajprije zato što korištenje fantasy tematike malo oduzima od ozbiljnosti problema i što su neke teme bolje predstavljene nego druge. Premda razumijem odluku zašto je tako, pošto da su svi likovi bili ljudi bi imali igru o svakodnevnom životu, što mnogima nije najdraža stvar u trenutcima eskapizma.

Svi likovi koji bi došli bi tražili određeni napitak koji žele napraviti, a vi kao barmen, bi ste se trebali potruditi dati im što su tražili. Kažem trebali, pošto igra ne kažnjava pogreške, jedina nagrada je to što ćete saznati malo više o likovima. I to je otprilike to, priča će se dalje razvijati točno identičnim putem, bez da vi imate ikakav utjecaj na istu. Što je istovremeno dobro i loše – s jedne strane vas stavlja u ulogu barmena koji sluša svoje mušterije, a s druge strane imati igru u kojoj nemate baš nikakve odluke i samo stišćete tipku za dalje kako bi pročitali iduću stvar koja će pisati na ekranu. I tako kroz tri ili četiri sata koliko sama igra traje.
Kreiranje napitaka je zapravo samo jednostavna mini igra u kojoj trebate staviti, ponekada ispravnim redom, tri sastojka. To nikada nije nešto uzbudljivo, ali opet se vraćamo na to da daje sjajnu vibru uloge barmena. Možda ste više artistička osoba pa ćete se igrati sa slikanjem motiva na pićima koje gostim poslužujete, no to je otprilike ono što gameplay pruža. Grafički je igra sasvim lijepo napravljena, uz pixel art, i ponekada jako zanimljive trikove koje koriste u argumentiranju između dva lika. S druge strane nema baš pohvale za jazzy glazbu u igri koja mi je bila previše jednolična i monotona.

Gdje se nalazi konačni sud za Coffee Talk? Moram kazati kako sam u konačnici uživao u igri. Neću kazati da je to bilo jedno nadrealno iskustvo, kada nije, ali je bilo jako lijepo usporiti tempo i za promjenu samo slušati. Ne vjerujem da će vas izuti iz cipela, no pripremite se na igru koja odlično lovi vibru kafića gdje se ljudi dođu malo opustiti. Za novce koje je potrebno odvojiti za ovu šalicu kave, vjerujte mi, mogli ste proći mnogo, mnogo gore. Ovako ste dobili jedno lijepo iskustvo koje će biti s vama tih nekoliko sati i nećete imati osjećaj kajanja.