Tri godine kasnije, dugo očekivani nastavak je stigao. I dok je prvi nastavak prilično polarizirao publiku, uz mnoge komentare kako je prilikom izlaska bio razočaranje, Bungie se je morao dobrano potruditi kako Destiny 2 ne doživi istu sudbinu. Hoće li novo poglavlje SF sage uspjeti u tome?
[perfectpullquote align=”full” cite=”” link=”” color=”FF0000” class=”” size=””]“Podari svjetlost i tama će sama od sebe nestati.” – Erazmo Roterdamski[/perfectpullquote]
Teško je gledati Destiny 2 bez da bacimo pogled na njegova prethodnika. Zato je prvo pitanje koje se nameće ‘koji je bolji’. Ono što vas treba veseliti je odgovor – Destiny 2 je osjetno bolja igra koja se popravila na mnogim aspektima, ali ostale su neke stvari koje dijele vrlo dobre igre od zaista sjajnih. Neke od tih stvari i prije su predstavljale problem te je pomalo upitno zašto ih se nije adresiralo. Bungie je ostao malo kratak. U pojedinim trenucima sam imao dojam kako igram ekspanziju, a ne zasebnu igru, to jest nastavak.
Glavni adut i daleko najbolja stvar same igre, ujedno i razlog zbog koje će se igrači zadržati, je sjajan gameplay. Bilo je potpuno neupitno kako će Bungie to dostaviti. Frenetičnost borbe, kompletna fluidnost iste i zaista sjajne nove (pod)klase su bez imalo razmišljanja pun pogodak. Koju god aktivnost radili ona će biti sjajna i uživat ćete u njoj. Bilo da radite misije u priči, one dodatne na mapi, ili sa prijateljima idete u flashpoint ili pak raid. Isto tako je puno bolje sređeno dobivanje nove opreme, skalira s onom koju imate na sebi. Što praktički znači da novi zgodan komad opreme, bilo da je rare ili neki rjeđi tip, će vrlo vjerojatno biti nadogradnja. Tako jednostavna ideja koja donosi vrhunski osjećaj razvoja i progresije. Klase na prvi pogled imaju manje opcija nego prije, no uz ‘manje je više’ postigli su puno bolji efekt. Svaka klasa ima tri podklase, a svaka od njih dvije mini specijalizacije. Naći stil igranja koji vam odgovara ne bi smjelo biti teško. Plus, odlično je što su za baznu podklasu stavili onu novu koja dolazi u dvojci, a nije iz prijašnjih nastavaka.
Priča je grandiozno napravljena, od samog početka imate osjećaj skale i uloga, kada crvena armija pod vodstvom Dominus Ghaula napadne Zemlju te prilično lako porazi Guardiane na njihovom domaćem terenu. Zarobi Travelera i oduzme moć svima koji su je nekada imali, pretvorivši Guardiane tako u obične smrtnike. Sve dok naš lik ponovo ne upozna svijetlo i krene vraćati nadu onima koji su je izgubili. Nastavak priče morat ćete sami vidjeti, ne želim vam je pokvariti, no kazat ću kako je sve to puno bolje izgledalo na papiru nego u izvedbi. Glavni razlog tome je što je dobar dio likova u plejadi kampanje prilično dosadan i ne pretjerano zanimljiv – čak i antagonist koji je u početku izgledao tako sjajno. Ipak, niti u jednom trenutku nije bilo loše, samo malo manje dobro. Od tih desetak sati koliko kampanja traje prvi i zadnji sat su napravljeni gotovo perfektno. Osjećaj u tim trenucima spada u sam vrh industrije – sjajne borbe, odlične viste i soundtrack koji pogađa svaku notu.
Uz tih deset sati dobivate još barem duplo ako radite sporedne misije koje se otključavaju kako prođete određeno poglavlje kampanje. Dobar dio tih misija je sličnog tipa, no ako ništa, daje informacije o svijetu onima koji žele znati više o svijetu. Za razliku od stavljanje toga na mobilnu aplikaciju kao prošli nastavak. Razbacane su po četiri različita planeta, svaki sa svojim životopisnim krajolikom. Neki dijelovi tih planeta izgledaju vjerodostojno i fantastično, ali isto tako neki rubni dijelovi izgledaju kao da je nestalo sredstava, vremena ili volje. Na svakom od planeta možete naći i javne događaje kojima se možete priključiti. Ništa novo, ali ništa zaista vrijedno spomena. Rekao bih da su čak i vrlo dobri prvi ili drugi put, pogotovo kada par vas s mape radite za doprinos istom cilju. No onda shvatite da se tema ponavlja, a jedino što se mijenja je tip protivnika koji dolazi. Još par različitih ideja bi dobro došlo, čak i pokoja dobra i zanimljiva escort misija. Bilo što. Čak imam osjećaj da i te mape, premda tematski različite su mogle biti veće i s više zanimljivih stvari na njima. Možda je to samo stvar percepcije pošto su zone slijetanja postavljene tako da se do svake točke dođe prilično brzo, čak i prije nego dobijete svoju jurilicu.
Ono gdje Destiny 2 nije napravio preveliki iskorak je po pitanju socijalnih opcija. Nema chata, nema opcije da postavim opciju da tražim grupu za određenu aktivnost ili da se pak priključim jednoj. Potpuno mi je nejasna ta odluka na koju se prigovaralo i prije tri godine. Njihova ideja je da igrate s ljudima koje poznajete. Odlično, a zašto jednostavno ne bih mogao upoznati ljude u igri tako da igram s njima? Baš kao što to radi skoro svaki MMO? Neke stvari su došle, ali ostajem mišljenja kako im je fundamentalna filozofija pogrešna te da ne bih trebao ići na specijaliziranu stranicu kako bih našao nekoga s kim ću igrati. Druga velika zamjerka igri je na mikrotransakcijama koje nisu samo kozmetika. Na žalost, trend otvaranja kutija postao je toliko popularan da ga svi koriste i sve više skrivaju pojedine gameplay elemente iza zida plaćanja. To je praksa koja nikako nije dobra.
Crucible, ili ti ga PVP mod, doživio je prilično veliku promjenu u broju igrača. Sada se sve svodi na timove od četiri igrača. To puno više stavlja naglasak na timsku igru nego na individualnost. Za sada je još prerano kazati da li je to pozitivan korak ili ne. Bilo je partija u kojima u protivnici igrali kao tim te nas ubijali kao zečeve, onih u kojima sam imao osjećaj da danima trčim u krug po mapi bez da ikoga sretnem, ali i onih kod kojih se uopće ne osjeća razlika u broju igrača. Za sada je tu nešto manje od deset mapa uz pet modova igranja, tri od njih dostupna u standardnom načinu igranja, dva u kompetitivnom. Svi navedeni lagane varijacije na odavno postojeće tipove iz bilo koje FPS igre.
Grupno igranje jedna je od glavnih značajki igre, kao i sistem kako dobiti bolju opremu kada dođete do trenutka kada je više nije moguće dobiti bilo gdje (što je prilično kasno, praktički prije limita potrebnog za raid). I to funkcionira vrlo dobro. Bilo da radite Nightfall, Strike ili pak nedavno otvoreni Raid. Ove lakše opcije ne traže puno koordinacije, samo igrače koji znaju igrati te su spremni pomoći kada suigrač padne, dok ove teže opcije traže (po mogućnosti) verbalnu komunikaciju i(li) dobro poznavanje kako bi se zaobišli izazovi koji su pred igračima. Jedino što nisam probao za potrebe ove recenzije je prvi raid. Niti sam imao tim s kojim bih mogao, niti sam htio zbog nekih problema koje je razvojni tim previdio te su igračima zadavali glavobolje. Izuzev toga, tijekom cijelog svog igranja naišao sam na samo jedan jedini bug, te jedan jedini trenutak u kojem se igra malo usporila. To govori o tome koliko su dobar posao poliranja napravili u Bungieu.
Već sam kazao kako je prezentacija kompletne igre bila puno bolja, recimo kampanja je imala dobre in-game cinematice. No to je samo sitnica uz ono što su grafički i audio tim napravili. Igra izgleda prekrasno, uz poneki kukolj u žitu. Osvjetljenje se lagano vidi bilo gdje da pogledate oko sebe, recimo kada sijeva na Titanu, dok se mi borimo dok desetci specijalnih efekata fluidno frcaju na sve strane. Dok ćete boje puno bolje vidjeti ako pogledate na sebe. Artistički stil odjeće, koliko god to smješno zvučalo, jedan je od ključnih aspekata igre. Soundtrack je, po očekivanju, na razini. Od tužnih tema pa do onih (pre)dramatičnih dobit ćete kompletan dojam ove SF sage. Oružja i vozila zvuče sjajno, kao i kompletan voice-over kojeg su glumci odradili.
Hoće li Destiny 2 biti igra godine? Ne. Ali će biti jedna od najigranijih. U onim trenutcima kada je igra u svom najboljem izdanju malo tko u industriji joj može parirati. Problem je što se dosta toga podredilo tome, čak i taj kompletan dojam da je ovo više ekspanzija nego nova igra. Držali su se formule kako nije potrebno popravljati nešto što nije pokvareno. Zato su više šminkali nego inovirali. No, ako želite nešto što će vas zabaviti nekoliko desetaka sati, sa sjajnim osjećajem progresije, nećete požaliti. Čak i ako ne želite navedeno, isto tako nećete požaliti. Destiny 2 je, uz mnoge svoje mane, sjajna igra.
