Kada koncem prošle godine Curse of Osiris nije dostavio ono što je zajednica tražila, pogotovo po pitanju mnogih problema koje je Desinty 2 imao, mnogi su se počeli pitati hoće li Warmind, drugi DLC za Bungiev multiplayer shooter, doći prekasno. Odgovor na to pitanje niti sada nije potpuno jasan, pošto sve navodi na odgovor da, premda postoji vjerovanje kako nije sve izgubljeno i kako ima vremena za popraviti igru.
Warmind je izašao pola godine nakon prvog DLCa, koji je došao prilično brzo nakon samog izlaska igre. I dok možemo govoriti kako je Warmind donio jedan novi planet, novog lika, novu opremu, čak i novi tip javnih misija – puno bolji opis je da je donio hrpu istoga. Možda mi je najbolje krenuti s najgorim aspektom ovog DLCa – pričom. I dok smatram kako niti u jednom trenutku Destiny serijal nije oduševio po tom pitanju, mislim kako je Destiny 2 imao neke dobre momente. Originalna kampanja i prvi DLC su bili miljama bolji nego ovo što smo sada dobili. Mjesto radnje je Mars, a glavni lik koji nas vodi kroz priču je toliko zaboravan da sam morao potražiti pomoć Googla kako bih se sjetio kako se zove.
Njeno ime je Anastasia Bray i nije donijela apsolutno ništa zanimljivog, osim što preko nje upoznajemo reciklirani Warmind Rasputin, kojeg smo već imali u prethodnom nastavku. Skratit ću priču – mi njoj pomažemo, trebamo Rasputinovu pomoć za nešto, sveukupno dva sata pucanja po protivnicima uz dvije boss borbe koje su bile vrlo izazovne. Ali ne težinom, nego snagom volje, pošto sam htio prekinuti igranje za vrijeme njihova trajanja koliko su bile dosadne, te po apsolutno istom principu kao i sve u Destiny serijalu – svaki protivnik će redovito stvarati hrpu manjih protivnika, bez ikakve prave inovativnosti, ili prave mehanike. Tu je još i novo oružje, eksplozivno koplje Valkyrie s limitiranom municijom kojeg je bilo zabavno koristiti, što je jedina pozitivna priča kampanje.
Sam Mars izgleda potpuno identično kao i svi ostali planeti, samo sa puno manje stvari za raditi. Nisam siguran jesu li stavili jedan ili dva javna događaja, no u svakom slučaju to je premalo. Dodali su Escalation Protocol, što je u stvari njihov izraz za horde mode. Dobili smo pokoji novi strike, koji su zapravo reciklirani iz kampanje, a novi raid je ponovo na istoj lokaciji, samo novo krilo. Igrači su se zaželjeli nečega novoga, a neke stvari su potpuno van pameti. Heroic strike u prvom tjednu je imao veći item level limit (kojeg nisam upsio dosegnuti), nego Nightfall, koji treba biti najteža strike verzija. Prilično apsurdno. Bungie nije popravi stvari na koje se zajednica buni, no iz nekog razloga uveo je neke nove komplicirane sistem tamo gdje ih nitko nije tražio. Za svaki korak naprijed napravljena su dva nazad.
Najviše promjena su dobili oni koji vole kompetitivno igranje, ali ne zato što je DLC donio, nego zato što su došle s besplatnim updejtom kojim započinje sezona 3. Ono što je DLC donio su samo dvije nove mape, tako da gledano iz te perspektive, još jednom hrpa istog. Besplatni update je donio zbilja more dobrih stvari zbog kojeg mi je kompetitivna komponenta igre postala najdraža od svega što Destiny 2 nudi, a ja nikada nisam bio baš neki igrač koji preferira PvP. Rankovi, privatni serveri i još ponešto, dovoljno da mogu kazati kako su tu napravili pun pogodak.
Ako ste jedan od onih koji igra Destiny 2 i planira ga nastaviti igrati, onda vjerujem kako ćete kupiti Warmind DLC, zbog novog maksimuma za snagu opreme, pa do činjenice da možete igrati sav sadržaj s drugim igračima. No ako niste, bolje bi vam bilo preskočiti ovaj DLC pošto ne donosi ništa vrijedno spomena, a igra nije dovoljno napredovala da ponovo privuče ljude. Jednom kada (i ako) Bungie napokon odluči poslušati kritike i napraviti što se traži, onda ga možete nabaviti naknadno, po mogućnosti na nekoj akciji.
*igrano na PS4
One thought on “Destiny 2 Warmind DLC recenzija – Korak naprijed, dva nazad”