Preko 25 godina Diablo serijala nedavno je zaplovilo u mobilne vode. Immortal se nije vidio velikom broju igrača, uz jasnu bojazan hoće li se sve to nastaviti u idućem numeriranom nastavku. Hoće li Diablo 4 biti trijumf te povratak u stare dane ili samo pakao za igrače?
Tvoja nesavršenost dala mi je nadu.
Neyrelle – Diablo 4
Kako je Diablo 4 u suštini igra koja ima puno MMO mehanika odlučio sam sačekati malo dulje sa recenzijom. Vidjeti u kojem će se smjeru stvari odvijati nakon onih početnih trenutaka, koliko je zabavan endgame i koliko ima kome za ponuditi. Drago mi je što sam to napravio, zato što je moj pogled na igru drugačiji nego što je bio prije dva tjedna. Što postoje dva veoma različita gledanja na istu, te što ovaj drugi ne bi dobio na vrijeme, a mislim kako je jako važan za sve koji planiraju zaigrati Diablo 4.
Diablo 4 je kompletno casual igra u žanru. I kao takva je, pogotovo u prvim danima igranja, fantastična. Borba je veoma dobra, open world svijet izgleda veoma životopisno, ima puno sporednih zadataka koji se mogu napraviti. Mapa je ogromna, količina izbora za klase izgleda sasvim solidno. I ako tu stanete igrati nećete uočiti niti jednu manu igre, na koje ću se nadovezati kasnije. No nije ni ovo casual igranje bez mana – u moru loših priča unutar serijala Diablo 4 je negdje pri vrhu. Kompletna kampanja ima potpuno promašen osjećaj skale i važnosti, kao i likove za koje me niti u jednom trenutku nije bilo briga. Probali su neke trikove, kao kad Donan izgubi sina. To je trebao biti prilično jak i upečatljiv trenutak, ali ako nisu napravili ništa da me briga za njegova sina, nije me bilo briga ni kada ga je izgubio.
Cijelo vrijeme se ide na neku epsku pustolovinu, te kada na samom kraju kampanje dođe do velikog finala, uz jedan od najboljih cinematica koje je Blizzard napravio, ćorak. Umjesto da ta sekvenca dovede od glavne negativke, koja je prilično solidno građena, tu je sekvenca od jedno pola sata nekih nasumičnih protivnika koja ubije momentum. Da, dođete do Lilith, koja je prije toga ranjena, tako da su i tu ubili osjećaj skale, to jeste niste se borili protiv nje u njenoj punoj snazi. A uz sam kraj kojeg su napravili, koji prilično jasno vrišti ‘bit će ekspanzija’, mogli su ostaviti Lilith živom. U cijeloj toj kampanji glumci koji daju glasove odradili su jako dobar posao, ali što to znači kada mi ono što govore niti u jednom trenutku nije bilo kvalitetno. Pogotovo ne za kompaniju koja je toliko vremena utrošila u razvoj igre i koja je pričom htjela neku grandioznu skalu.
Jasno, priča je potpuno sporedna stvar u igri ovog tipa. Malo tko igra Diablo igre radi priče, glavna stvar je ipak mlaćenje digitalnih pinata iz kojih ispadaju šaroliki predmeti koji će dati snagu vašem liku. Taj element funkcionira jako dobro dok ne dođete do neke kasnije točke u igri. Zanimljiva je bila odluka da Diablo 4 smanji broj predmeta koje lik može nositi, čime se je vjerojatno išlo na to da se olakša casual igračima, kao i da se olakša budući balans predmeta. Zato što razvojni tim nije htio ponoviti Diablo 3 gdje je snaga likova otišla u stratosferu. Legendarni i unikatni predmeti imaju dodatne sposobnosti s kojima možete redefinirati i zaokružiti ideju koju imate za igranje lika. A kada se još doda mehanika u kojima se te aspekti mogu prebacivati s predmeta na predmet, ima jako puno mjesta za traženje sitnih prednosti.
Sve se to odvija u ogromnom otvorenom svijetu koji je prilično dobro napravljen. Kampanja će vas odvesti u ključne lokacije tog svijeta, a za sve ostalo ćete morati sami istraživati. Kako postoji nekoliko nagrada za istraživanje, imat ćete dodatne razloge za to. Taj otvoreni svijet je pun sporednih zadataka koji će dodati sitne detalje i imerziju u svijet. Velika većina njih se svodi na ‘odi tamo i pobij što nađeš’, par njih imaju malo bolje ljudske priče, no niti jedan baš ne odskače kao nešto što morate odigrati jer je toliko dobro. U svijetu ima dovoljno teleporta kako bi prilično lako mogli doći u bilo koju zonu, jednom kada endgame grind mehanike to budu tražile od vas.
Isto tako u svijetu se događaju eventi, i koliko god Blizzard pokušava kopirati neke druge igre (kao Guild Wars 2) u kreiranju istih, uvijek ostaje kratak. Riječ o par evenata s varijacijama na temu, također ništa vrijedno pamćenja. Isto vrijedi i za world bosseve koje su dodali. Jedan od većih promašaja. Izgledaju epski, čak se i kamera automatski od zumira kako bi dali osjećaj skale. Ali mehanike su dosadne, ako poginete možete se odmah stvoriti par metara dalje i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo, a na kraju ćete dobiti nagradu. Koja ne odskače ništa od standardnih nagrada. Za nešto što se pojavljuje svakih nekoliko sati – prilično razočaranje.
Na raspolaganju će vam biti pet klasa, svaka s prilično drugačijim stilom igranja. Često i više od jednog stila igranja unutar klase, kao naprimjer Rogue koji može koristiti oružja za pucanje iz daljine, ali možete se fokusirati i na oštrice pa biti u blizini pritivnika. Ili Druid koji se može definirati kroz životinje. Prava stvar za to ide kroz veoma dobro osmišljen skill tree koji vam daje priliku točno definirati svog lika, uz veoma lako popravljanje grešaka, ako u kasnijim trenutcima niste sretni s time što ste odabrali. Osjetno više slobode nego bilo koji prijašnji naslov, bilo da govorimo o dvojci gdje nije imala priliku popravka, ili trojci koja je imala sve pa ništa nije bilo pravi izbor.
Od levela 50 kreće dodatni sistem nazvan paragon. On se sastoji od ploče na kojoj izabirate što želite, uz napomenu da sve odabrano mora biti u lancu bez prekida. Također uz opciju prilično laganog ispravljanja pogrešaka. No to nije samo jedna ploča nego njih osam, te kada dođete do kraja ploče na nju možete vezati iduću, koja ima svoje krajeve. Te uz kretanja i rotacije tražite pravi put kako bi došli do najboljih pozicija na istima, koje daju najviše bonusa za ono na što ste se odlučili s likom. Uz što još idu sigili koji daju bonus za aktiviranja polja oko njega. Prilično kompleksna mehanika te će biti prava mora maksimalno optimizirati likove za one koje igraju na najvišem nivou, dok je istovremeno dovoljno jednostavna za početnika.
Jednom kada završite kampanju imate dvije opcije. Krenuti na više težine, koje donose nove stvari. Ili kreirati novog lika. Ova druga opcija je jako dobro napravljena zato što neke od stvari koje na mapi možete skupiti su vezane na account pa u startu imate puno jačeg lika, što znači da brže možete doći do ‘onog važnog’. Pogotovo kada kampanju možete u potpunosti preskočiti. No ako se fokusirate na dodatne težine vidjet ćete novitete kao odrađivanje zadataka za drvo šaputanja, helltide područja na mapi ili nightmare dungeone. Tu kreće onaj drugi dio pogleda na Diablo 4. Dio pogleda u kojem nije sve divno i krasno. Pogleda u kojem se kompanija toliko trudila odmkanuti od trećeg nastavka serijala da čak nisu iskoristili stvari koje su tamo dobro funkcionirale.
Dungeoni su najbolji primjer toga. Njih preko 100 je razbacano diljem mape, dodaju sadržaj na mapu, ali su u suštini kao nasumično generirane instance u kojima morate nešto napraviti. Ili drugim riječima, ono što su riftovi bili za Diablo 3. Samo si ih tamo pokretao iz grada, dok ovdje aktiviraš jedan nasumični u svijetu. U novom patchu su barem dodali da se možeš teleportirati ispred istoga, do tada si mogao prolaziti kroz mapu da bi se do njega došlo. Dodatno nepotreban proces. Kvantiteta nad kvalitetom, jer puno zgodnija dizajn solucija bi bila napraviti World of Warcraft dungeone koji imaju neku time i priču, te samim time unikatnost. Njih nekoliko, naspram stotinu skoro pa identičnih. Pogotovo kada su već posudili od WoW-a (koji je posudio od Diabla 3) ideju koja daje dodatne efekte za nightmare dunegone. Koja zahvaljuje pohvalu.
Što ako želite s prijateljima u dungeon? Super. Možete. Što ako želite sa nasumičnim igračima? Osjetno teže, zato što Diablo 4 u 2023. godini nema matchmaking. Toliko su fokusirali taj online aspekt igre, a onda ovako nešto važno ne uključe. U teoriji možete tražiti grupu u chatu, no nisam baš našao na takve grupe. Neki se bune na to što nema trgovine predmetima, meni taj dio ne smeta. Puno više me smeta što je sav grind izrazito dosadan zato što su predmeti dosadni. Nema nikakvog veselja kada nešto padne, pa čemu onda uopće ganjati? Jedan od razlog toga je što su se odlučili ne imati set predmete prilikom izlaska igre, uz najavu da će ih kasnije imati. Nešto što je po meni jedna od ključnih stvari serijala. To kasnije bi moglo biti u prvoj sezoni, gdje se onda postavlja pitanje zašto prva sezona nije krenula kada i sama igra.
Drugi razlog dosade predmeta leži u tome što čak ni vizualno nisu drugačiji. Puno previše njih ima isti dizajn, neovisno što su isti legendarni predmeti. Tako da je opcija za vizualni identitet lika osjetno manje, ako ne odlučite koristiti mikrotransakcije. Mene iste osobno ne zanimaju, premda se mogu složiti sa time da su neke naprosto preskupe, barem je u svemu tome pozitivna stvar što u igri niti jednom nisam vidio neku reklamu za iste. Niti jednom mi nije iskočilo da je došla nova ponuda u dućan, ili neki takav oblik informacije. Tu je i PvP, no što kazati o modu kojeg uporno pokušavaju ugurati, a malo koga je briga za isti.
S grafičke strane igra zaslužuje sve pohvale. Jako su lijepo sve napravili, pogotovo kako iste zone izgledaju po danu i po noći. Atmosfera je dobra, ali po tom pitanju ništa neće dosegnuti prvi nastavak, čak ni kada se Butcher neočekivano pojavi. Borba je fluidna, iako je nekada zbog previše informacija na ekranu nepregledna. To su stvari koje se mogu popraviti, kao i bugovi kojih još uvijek ima. Meni omraženi je kretanje konja koji se zna krenuti ponašati kao kornjača po svojoj brzini. Kao i još takvih sitnica, koje će se kroz vrijeme poporaviti. Boss borbe iz kampanje su prilično dobre, one s kraja dungeona potpuna suprotnost.
Ako ste jedan od onih koji će potrošiti jako malo vremena na igru, primjerice odigrati kampanju i biti gotovi, onda Diablo 4 nudi puno toga za vas. I vjerojatno ćete prilično uživati. No ako ste jedan od onih koji želi uložiti vremena i volje u endgame, pripremite se na solidnu količinu frustracija. I dalje je to sjajna igra, no blještavilo s početka će polako nestati i problemi iza sjaja će postati vidljivi. U dizajnu gdje je glavna ideja bila maknuti se od ideja trojke, Diablo 4 je bio toliko opsjednut time da nikada nije našao pravi put postati nešto potpuno samostalno. Te se je našao u situaciju da je Diablo 3 na kraju svog puta bolja igra nego što je Diablo 4 danas. Promijenit će se to, pogotovo uz novi sadržaj koji će doći i oplemeniti igru. Kao što kraj priče jasno daje naznaku o ekspanziji. Sve navedeno će pomoći u tome da Diablo kao serijal bude najuspješnija igra unutar žanra zbog tipa ljudi koje privlači. Dok za one koji žele malo više od toga, sve je jasnije kako postoje bolje opcije na tržištu te se ta razlika povećava.
