Exoprimal je igra u kojoj mislite da ste vidjeli sve što ima za ponuditi nakon nekoliko odigranih partija. I to je najveća greška koju možete napraviti. Jer ono što je Capcom napravio je više nego običan hero shooter.
Krenimo s osnovama. Premisa igre je veoma jednostavna, zarobljeni ste na otoku gdje će vas zli UI nazvan Leviathan stavljati u borbu protiv hordi dinosaura koje padaju s neba. Sve to će napraviti za dva tima od pet, kako bi prikupio borbene podatke. Vaš tim će se boriti sa suparničkim kako bi ustvrdili kroz runde tko je bolje. No nećete imati priliku imati interakciju sa suparnicima sve do zadnje runde. Što je zgodan odmak na igre iz kojih vuče inspiraciju, gdje je stalno direktna borba. Ti zadaci će biti tipa tko će ubiti više protivnika, ili u kontroli područja na mapi paralelnih svemira.
Prilično je jasno kako je riječ o isključivo multiplayer igri, koja ima ogroman naglasak na priču. Kako odigrate partije tako će se malo po malo otvarati novi fragmenti priče koji će otkrivati detalje. Od toga što je taj otok, kakav je to UI, zašto dinosauri padaju s neba i u konačnici kako pobjeći s otoka. I dok na prvu to izgledaju kao sasvim standardne stvari, ono što nije standardno je koliko igra kroz to evoluira. Kako napredujete kroz priču tako će se otvarati nove exosuit opcije, koje su to što definira vaše igranje. Opcije koje ćete imati na samom početku igre i nakon recimo 10 sati će biti razlika kao dan i noć.
No ni tu nije kraj, otvarat će se i nove opcije u samim misijama. Limitiran broj zadatak koji su bili na početku igre će odjednom postati još veći. Pojavit će se novi neprijatelji, a kao možda najveće iznenađenje završne runde je to d se nećete boriti protiv protivničkog tima nego ćete s vremena na vrijeme surađivati. Bit ćete dio jednog velikog tima od 10 ljudi koji će se boriti protiv raid-like izazova. Cijela ta evolucija koju gameplay radi je nešto što nisam očekivao i što me uhvatilo nespremnog. Uz mali problem što bi solidan broj ljudi moglo učiniti nespremnima, jer bi mogli odustati prije igre prije nego dođe do te gameplay evolucije, govorimo o solidnom, no ne pretjeranom broju sati. E da, jesam rekao da se u završnoj rundi možete pretvoriti u dinosaura i napasti protivnički tim? I to je jedna od opcija koju igra nudi.
Exosuit je osnova igre. Isti će vam dati rolu u timu gdje će ključ biti u kompoziciji istog. Dobar i balansiran tim će prilično lako savladavati prepreke koje su mu na putu, dok će onaj loše balansiran imati problema. Nešto što skoro svi hero shooteri imaju kao problem. Exosuitovi su tu od tenkova pa do support likova, od kojih mnogi imaju jasne karakteristike likova iz nekih drugih nalova. Premda su u konačnici dovoljno različiti da ne budu čiste kopije. Njih ćete isto moći nadograđivati, ali taj sistem ima neke mane jer morate igrati ono što želite nadograditi, što može stvarati probleme po pitanju timske kompozicije.
Po pitanju samog gameplaya puno je važnije pametno koristiti sposobnosti nego biti izrazito precizan pošto na vas dolazi horda protivnika. S grafičke strane igra izgleda solidno, ali ništa spektakularno. Kozmetika je dostupna te se skriva iza gamepass i lootbox mehanika, a čak niti startna cijena od 60 eura ne sjeda baš najbolje.
Exoprimal pruža puno kvalitetnog sadržaja, ali još uvijek i dosta dječjih bolesti. Pruža odličnu zabavu kada imate dobru ekipu i solidnu frustraciju kada imate lošu. Pokušali su nešto novi te nisu kompletno uspjeli, ali su prilično daleko od promašaja. Ima mjesta za napredak, ali u konačnici, igra koja vrijedi vremena ako joj odlučite dati priliku.
Recenzirano uz review primjerak koji je ustila CDMedia.
