Kada se govori o tome koje su igre obilježile 2018. godinu, jedna od onih koja se ne spominje, iako je prodajom bila itekako snažna, je Far Cry 5. Usprkos odličnom gameplayu, sjajnoj lokaciji, vrhunskom soundtracku, pamtljivom plejadom likova koju predvodi antagonist, postojala je jedna stvar koja je nedostajala – priča.
Upozorenje: Spoileri na Far Cry 5 u nastavku
Za mene je Far Cry serijal onaj u kojem uvijek guštam, ne smeta mi što se gameplay nakon nekog vremena krene ponavljati zato što je bazni gameplay jako dobar. Da se razumijmo, ne bih imao ništa protiv dodatne raznovrsnosti, no to mi nikada nije bila neka velika mana. Znam što su jake strane igre i generalno dobijem ono što očekujem. Petica nije bila ništa drugačija. Čak je igra i bila dobro napisana, kao što sam kazao u recenziji, pošto je zbilja bilo zabavno slušati razgovore članova družine, no na žalost glavna priča igre je ostala prilično kratka.
Mnogi su imali problema i na sam kraj igre, onaj kada Hope County pogodi nuklearna bomba i raznese sve (što je očigledno službeni završetak, iako ih igra ima još). Nekima je smetalo pošto je to došlo iz vedra nema. Meni nije ni najmanje – meni je to imalo odličnog smisla, štoviše, to mi je jedan od najboljih gaming momenata 2018. godine. Bilo da je to plan B kojeg je Joseph imao kada ga jednom dođu zarobiti, ili da je to nasumični događaj koji se igrom slučaja poklopi s njegovim propovijedanjem – ‘čak je i lažni prorok s vremena na vrijeme u pravu’ način razmišljanja. Kako god bilo, događaji su bili takvi da na kraju izgubim i to mi se sviđalo. Meni je jasno što su neki ljuti što su nakon 30 sati dobili kraj u kojem njihovi potezi nemaj u smisla, ali meni je bilo odlično to što su stavili igru koja nema happy end. Zašto bi svaka morala imati?
Nakon te sulude završne sekvence koja uključuje nuklearku, suludu vožnju autom dok sve oko nas guta vatrena stihija i nakon kraja u kojem je jasno kako je Joseph preživio, meni je na pameti bila samo jedna stvar – dajte mi nastavak igre koji je u istoj mapi x godina kasnije u postapokalipsi. Priča me nije zaintrigirala, ali završna scena je, i nešto u meni je tražilo vidjeti kako Hope County, kojeg sam tako dobro upoznao (100% kompletirana igra), izgleda nakon svih ovih događaja. Kako Montana izgleda nakon toga – pola godine kasnije moja želja se ispunila. Ubisoft je najavio Far Cry New Dawn – igru smještenu 17 godina kasnije, u isti svijet, koji je u tom periodu doživio neke promijene.
I dok već sada čujem prigovore kako ‘Ubisoft koristi sve već gotovo kako bi izdao novu igru’, meni kroz glavu prolaze pitanja kao ‘a zašto ne bi?’ ili ‘pa najavili su, tko te tjera da to kupiš?’. Izrada video igri je postao vrlo skupa, treba plaćati ogroman tim ljudi nekoliko godina kako bi se napravio jedan projekt. Osim toga, oni rade projekt koji je direktan nastavak, te je potpuno logično koristiti poznate modele. Ako malo razmislite, svi to u svom poslu, na ovaj ili onaj način rade. Pa gdje bi svijet došao kada bi se za svaki novi projekt kretalo od nule. Znate što New Dawn planira biti, a ako vam se ne sviđa, nemojte ga podržati. Ja hoću. Zato što me serijal zanima, zato što obožavam postapokalipse koje u sebi imaju taj aspekt vraćanja prirodi (a ne samo bezbroj nijansa smeđe i sive), i možda važnije od svega – zato što me zanima što se dogodilo. Zanima me što je Joseph, za kojeg pretpostavljamo kako je preživio, radio tih 17 godina. Još više me zanima što se dogodilo s mojim likom, za kojeg su dali jasne indikacije kako je preživio. Sve to me više zanima od negativki koje ste mogli vidjeti u slici na vrhu stranice. I to je možda dobro, što već u glavi imam veći naglasak na to što me zanima iz prošle igre nego na negativca ove, što je bila glavna točka prodaje serijala zadnjih nekoliko nastavaka.
Zanima me koliko toga će biti poznato svima onima koji su igrali Far Cry 5, zanimaju me radioaktivne životinje, zanima me medvjed koji u zubima nosi leš mog zadnjeg protivnika u svoj brlog kako bi imao hrane. Zanima me što je tim uspio sve napraviti i osmisliti na već poznatoj mapi i poznatom sistemu. Koliko je uspio pomaknuti granice u nekim drugim aspektima, pošto je jasno kako je ovo samo sporedna stanica prije nego se krene na put prema postaji nazvanoj Far Cry 6.
