Hearthstone slavi 10 godina postojanja. Teško mi je vjerovati kako je već prošlo toliko vremena od kada je igra izašla na tržište, pošto sam bio s njom od prvih dana. Bilo je zanimljivo vidjeti to putovanje prilikom kojeg je bilo lijepih, ali i veoma frustrirajućih stvari. Putovanje koje je postavilo neki novi standard za digitalne kartaške igre.
Krenimo od početka. Hearthstone je kreiran od manjeg tima koji je startao s desetak ljudi unutar Blizzard Entertainment kompanije. Ideja je bila isprobati neke manje projekte po uzoru na to što se tih dana događalo na indie sceni, a zaleđe za to je bila dobra i kontinuirana zarada glavnih perjanica kompanije. Ideje su testirane, a na kraju je izbor pao na kolektibilne karte, a Warcraft se pokazao kao najbolja poveznica za to. Puno bogatiji svijet nego drugi serijali, a svakako bolji izbor nego kreirati nešto potpuno novo.
Pokazalo se kao pun pogodak. Za razliku od fizičke kartaške igre koja je na tržište izašla oko deset godina ranije, a biva ugašena nakon svega par godina jer ne uspijeva postići željeni uspjeh. Ipak, neke stvari iz te igre su iskorištene, prvenstveno ilustracije. Konačna verzija igre s kojom su izašli na tržište imala je devet klasa, baš kao i bazni World of Warcraft, svaka od njih sa nekim svojim specijalnim stvarima i vibrom. Kao mehanički princip uzeli su jedan u kojem možete stvari raditi samo tijekom svog kruga, dok za vrijeme protivničkog možete samo pasivno promatrati što će on napraviti. Naglasak na audio-vizualni aspekt mnogih karti bio je nešto što na prvi pogled daje jednu dodatnu dimenziju. Također pun pogodak.
Povezanost uz World of Warcraft očitavala se i u pristupu kreaciji solo sadržaja u prvim godinama igre. Prva ekspanzija odvela nas je u Naxxramas, gdje smo imali skriptirane borbe protiv svih 15 bosseva koji su sačinjavali raid. Kasnije smo išli u Blackrock Mountain te se borili protiv likova koji obitavaju tamo, bilo u dungeonu ili u raidu MMORPGa. Iako će igra i dalje koristiti popularne lokacije iz svijeta za koji je vezana, tijekom godina dogodit će se i lagana tranzicija. Naći će neki svoj put u kojem će krenuti kreirati svoje likove, istraživati manje zastupljenje, ali itekako zabavne aspekte svijeta, kao recimo glazbu i glazbenike istoga. Pričati svoje priče o dodavati svijetu na svoj način.
Evoluciju će vidjeti i klase, postat će puno jasnije definirane nego što su bile prvih dana, a u međuvremenu ćemo dobiti i dvije nove. Kroz tu progresiju se najbolje vidi kako je i tim rastao uz igru. Svakom ekspanzijom će biti puno jasnije što žele postići i u kojem smjeru evoluirati i definirati klase. Dodati im što bolji osjećaj. Dodat će im i više snage, što je pak uzrokovale i neke probleme, barem za mene. Smatram kako je igru bilo zabavnije igrati prije nego danas. OTK (one turn kill) comboi ili deckovi s kojima je sve gotovo u par krugova znaju biti vrlo iritirajući.
Godine su učinile svoje i po pitanju toga što sve igra nudi. Količina karti je dovela do potrebe postavljanja različitih modova baznog igranja. Od standardnog koji uključuje stvari iz zadnje godine, pa do wild opcije koja uključuje sve karte ili twista koji donos drugačija pravila kreacije decka svaki mjesec. Po uzoru na tavernu koja radi isto na tjednoj bazi, ali s nekim drugačijim pravilima samog. Solo mod sam vam spomenuo, a auto-battler nazvan Battleground je jedna od najboljih stvari koje je igra dobila (i za imam izazov igranja). Neki vole Mercenary mod, meni je isti prilično bezvezan i traži preveliki grind kako bi mogao uživati u njemu.
Ne smijem zaboraviti niti ono čega nema – turnirski mod obećan je unutar prvih godinu ili dvije igre, a ni dan danas ga nema. Te ga vjerojatno neće ni biti jer je očigledno kako postoji pad u interesu za igrom. Mikrotranskacije su tu bile od prvog dana, jer to je bio način kupovanja paketa s kartama, ali potreba da se zaradi što više dodala je razno razne skinove. Battle Pass za ekspanziju, pa Battle Pass za battleground, sve to malo po malo odbije ljude.
Hearthstone mi je kroz godine pružio jako puno zabave, mislim da će nastaviti pružati. Volim igru, ali kroz godine se sve manje slažem s direkcijom kojom ista ide. Igra danas puno bolje zna što želi biti, no isto tako zna i konkurencija kojima je ona otvorila vrata pokazavši kako se digitalna kartaška igra može napraviti i postati popularnom. Daleko od zlatnih dana i dalje ima svoje adute te će ih još neko vrijeme imati. Bit će još rođendana
