Vijest o tome da Sony gasi svoj Store za PlayStation 3, PlayStation Vita i PSP igre nije dočekana baš pozitivno. Zašto kompanija koja ima toliko resursa ne može zadržati taj dućan ako s vremena na vrijeme netko odluči kupiti neku staru igru? Zašto ga jednostavno ne integriraju u sklopu trenutnog digitalnog dućana? Dok su neki bili na strani toga da je prodaja vjerojatno tako niska da nema potrebe više održavati jedan u kojem nitko ne kupuje. Te da je sve ok dok i dalje mogu skinuti već kupljenje stvari. Ionako se niti jedna od te tri konzole više ne proizvodi.

Prava stvar, o kojoj mnogi tu ne govore, je ono sa čime se je malo tko do sada htio uloviti u koštac. O pravima i posjedovanju digitalnih igri. Gdje se zaboravlja da to digitalno vlasništvo nije naše vlasništvo, nego kompanije koja nam samo privremeno iznajmljuje za korištenje. Kako bi njihova odluka da kompletno uskrate pristup digitalnom sadržaju bila legalna, iako veoma upitno moralna. Ali je isto tako nešto o čemu treba razmišljati. Da, trenutno se mogu skinuti sve kupljene igre, no do kada će i to biti moguće? I ovo nije samo problem s kojim se Sony mora uhvatiti u koštac. Isti problem imaju i ostali veliki izdavači, ali i ostale industrije koje su prešle na digitalnu distribuciju, kao glazbena ili pak filmska.

Ali ne samo i oni, nego i mi građani se trebamo uloviti u koštac s time, pošto još govorim o mladim generacijama koji osim u nekom nesretnom slučaju ne moraju puno misliti o tome što ostaje iza njih. A sva taj novac koji ste uložili u vaše digitalne kolekcije, u razno razne račune diljem interneta, ostavlja problem kod ostavštine. Ti računi jesu i nisu naši. Jesu, jel’ imamo pravo na korištenje, nisu, jel’ nemamo pravo to prebaciti na drugu osobu. Čak ni nakon smrti. I to je nešto na čemu mi kao ljudi moramo raditi, tražiti da se i to omogući kao vlasništvo koje smijemo dati nekome u nasljeđe. Pošto ići drugom rutom bi moglo dovesti do jednog opasnog problema, opasnog presedana. Pogotovo kako novac postaje sve više digitalan, još više uz digitane valute. Hoće li tu netko kazati kako nemamo to pravo dati u nasljeđe?

Zato ovakve stvari ne smijemo uzimati olako. Da, to su ‘samo video igre’, ali je problematika puno dublja. Na kraju krajeva, to su video igre koje smo kupili svojim novcem, trebaju li kompanije nuditi sve to dostupno dokle god postoje. Što je s kompanijama koje propadnu. Ima tu ako puno pitanja koji zakonom nisu definirani kako spada, a nisu zato što zakone donose ljudi koji su nešto stariji i nemaju taj problem. Generacija koja nije odrasla uz to.


One thought on “Kraj PS3 dućana – digitalni problemi

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.