Prije par godina Phil Spencer je najavio kako će uložiti u razvojne studije koji se nalaze direktno pod njihovom ingerencijom. Prvo su nabavili Zenimax, što je bila zaista velika akvizicija, jedna koja će redefinirati odnose u industriji. No to je praktički bila kap u moru spram današnje najave da kupuju Activision Blizzard. Pa kako će to sve utjecati na kompletnu industriju?
Microsoft ima cilj dosega 3 milijarde igrača sa svojim sadržajem. To je prilično težak zadatak za koji im treba puno više igri nego što sada imaju. To uključuje različite tipove igri, kao i različite platforme, gdje su mobilne platforme najlakši i najbrži način da do toga dođe. Iz te perspektive akvizicija ima smisla, pošto su Call of Duty i Candy Crush Saga jedini od najpoznatijih brandova, ovisno o tržištu na koje ciljate. Proširujete doseg kao i broj studija koji će na tome raditi za budućnost.
68,7 milijardi dolara je ogroman novac, ali ne toliko ogroman za Microsoft koji je sjajno pozicioniran na tržištu. Toliko sjajno pozicioniran da se često njihovi potezi gledaju kroz prizmu monopola. To je jedan od načina na koji se može dogoditi da ovaj dogovor propadne. Ne poznajem američki zakon, pa nisam mjerodavan suditi, no nekako mislim da je veoma mala šansa da se to dogodi. A ako se na bilo koji način dogodi da ova akvizicija propadne, Microsoft će morati platiti 3 milijarde dolara odštete. Activision Blizzard se osigurao (za razliku od Hrvatske kada je kupovala avione).
Sama akvizicija nije instantna. Najranije što će se to dogoditi je u fiskalnoj 2023 godini, koja počinje u srpnju ove, a traje do zadnjeg dana lipnja iduće godine. Do tada će kompanije poslovati kao i do sada. To znači kako će svim ovim nezadovoljnim studijima i dalje upravljati Bobby Kotick, a ne Phil Spencer. Što pak znači kako nije kraj problemima koje Activision Blizzard ima, kako u odlasku ljudi, tako i u protestima koji su na putu da postanu štrajkovi i stvore ono čega se industrija video igri gnjuša – sindikate. Najava akvizicije može ublažiti sve to, jer novi vlasnik može izgledati kao svijetlo na kraju tunela, ali može napraviti i kontra efekt. Gdje se bogati igraju s ogromnim ciframa, dok oni koji izrađuju te igre su izrabljivani i ne baš adekvatno plaćeni za svoj rad. Taj problem postoji i taj problem će netko morati adresirati.
Microsoft je nedavno odlučio kako će njihove igre biti dostupne putem Steama. Bit će zanimljivo znači li to da će se isto dogoditi sa igrama koje je Activision prebacio na svoju digitalnu platformu. Nekako mi je izgledno kako će se Call of Duty vratiti, zato što je tamo bio godinama dok ga nisu maknuli. Puno zanimljivije pitanje je to hoće li Blizzadove igre doći tamo – Diablo, Starcraft i možda najzanimljivija od njih – World of Warcraft. On je pak zanimljiv radi jednog drugog razloga. Microsoft će htjeti staviti sve te igre na Game Pass. Hoće li WoW biti jedna od njih, a ako hoće, znači li ti kraj pretplate za legendarni MMO? Jako je puno pitanja na koje ćemo tek trebati dobiti odgovore.
Ne treba se brinuti za veliki IP. Oni će naći svoje mjesto pod suncem. Puno zanimljiviji će biti odnos prema svim manjim licencama koje će Microsoft ovime dobiti. Pod Activision Blizardom skoro svaka igra je morala biti projekt koji će generirati milijarde. Microsoft ima taj luksuz da im nije potreban takav pristup. Njima je važno imati igre na platformi, naravno, bolje ako su profitabilne, no uz Game Pass je način gledanja na to nešto malo drugačiji nego prije par godina. To znači kako će biti spremniji vratiti neke naslove koje nismo vidjeli godinama, i koje vrlo vjerojatno ne bi ni vidjeli tako skoro.
I tu dolazimo to možda onoga što zanima mnoge. Kako će ovo utjecati na Sony, koje je mnoge od tih igri imao na svojim platformama. Microsoft tu može zauzeti dva stava i oba su prilično legitimna. Prvi je taj da su to sada njihove igre i da će biti dostupne samo za njihove platforme. Takvo što sada ima težinu zato što Call of Duty je igra koja može natjerati nekoga da kupi konzolu. Što će onda ići prema tome da se Sony još više poveže (ili kupi) sa japanskim kompanija koje će biti ekskluzivne za njih. Gdje bi se nastavio rat konzola.
Druga opcija je ona koju ja već godinama zagovaram – otvaranje konzola za igre konkurenta. Drugim riječima, Microsoft igre dolaze na Sony i obrnuto. Prvi koraci su već napravljeni kada je Sony morao popustiti i uključiti se u cross-play pokret. Ne kažem da igra mora doći odmah na protivničku platformu, neka dođe mjesec ili dva kasnije. Ma neka dođe i godinu dana kasnije, samo neka dođe. Zato što je to daleko najbolja opcija za korisnike. Gdje može kupiti konzolu koja mu je draža / mu više odgovara, a ne treba biti zaključan u taj ekosistem samo zbog ekskluzivnosti. Na kraju krajeva, to bi smanjilo broj online ratnika diljem svih socijalnih mreža, gdje bi fokus bio na onom važnom – igranju.
Neke prve izjave čak i zvuče kao da idu u tom smjeru. Premda ih ne treba uzeti niti kao potvrdne niti kao negativne. Na kraju krajeva, dogovor još uvijek nije postignut, Microsoft još uvijek nije taj koji donosi te odluke. Ali bit će. Do tog trena se svašta može promijeniti. Ova kupnja je svakako dobra za Microfost, ali ja se iskreno nadam da će biti i dobra za cijelu industriju. Pogotovo nas, krajnje korisnke.
