Krenimo s kontroverznim mišljenjem. Jedna od najvećih ‘laži’ gaming industrije je to da Microsoft dobio generacijsku borbu uz Xbox 360 protiv PlayStationa 3. Konzola koja je izašla godinu dana ranije preuzela je dobar dio tržišta, pogotovo kada je Sony objavio kolika će biti cijena njihove konzole. No ciklus generacije traje malo duže.
Tako su se pred kraj generacije vidjeli trendovi – Xbox 360 prodaja je pala, igre koje su dolazile bile su samo štancanje jednih te istih naslova. S druge strane Sony je krenuo riskirati s IPima i pokazao da je spreman podržati konzolu čitavu generaciju. Na kraju je prodajom stigao konkurenta, a po službenim brojkama i prestigao. Premda je puno važnije gdje je PlayStation 3 dominirao, a to je manje-više svuda osim u SADu. Kako zbog jezika ti mediji imaju primat se stvorila takva slika.
Sve to se vidjelo u godinama koje dolaze, Xbox One i Xbox Series X|S su bile sasvim dobre i zanimljive konzole, ali nisu se mogli mjeriti sa onime što je Sony izbacivao. Stanje je bilo toliko loše da je Microsoft prestao izbacivati broj prodanih primjeraka kao podatak, pa samo ostali samo na analizama i projekcijama stručnjaka koji prate područje. Kako su godine dolazile uočili su kako je Game Pass ideja iduća krava muzara na kojoj mogu zaraditi. Došao je na PC i time silno povećao doseg. Iako trenutno kažu da ostaje samo na Xboxu, vjerujete kako imaju neko razmišljanje što i kako ako postignu dogovor s drugim konzolama. Što je veći doseg to je veći broj potencijalnih pretplatnika.
Dolaskom Game Passa na PC i opcijom da možete igrati sve Xbox igre na njemu doveli su se do točke gdje sama Xbox konzola nije pretjerano potrebna. Uz tako postavljene stvari puno bolje je imati PC i PlayStation – jedna konzola i PC te si pokriven za sve što nije Nintendo (koji je priča za sebe). Kada ti je prodaja možda i duplo manja nego konkurencije znači da ti je baza koja će kupiti ekskluzivnu igru koju imaš duplo manja. Sve to utječe na konačnu bilancu. 5 milijuna prodanih primjeraka nije 10 milijuna prodanih primjeraka, a prilično je jasno što bolje zvuči. Dodatno bolje kada znamo kako izrada igri košta sve više i više. Bilo je samo pitanje vremena kada će kompanije shvatiti da nema potrebe limitirati se na jedan ekosistem.
Najava kako idu sa četiri igra na konkurentske konzole (o čemu ću ujutro malo više) nije kompletan korak prema 3rd party izdavaštvu, ali je svakako korak. Te četiri igre su pomno odabrane, jer su popularne, ali ne prepopularne, niti su blokbusteri. Ali nisu prve. Minecraff je prešao u Microsoft vlasništvo i ostao svuda, a MLB je kao Sony ekskluziva došao na Xbox, štoviše i na Game Pass od prvog dana. Brana se polako počela otvarati i vjerojatno je ništa neće moći zaustaviti. Još neko vrijeme ćemo imati ekskluzive, pogotovo kod najvećih naslova.
Sve više ljudi želi da ta ekskluzivnost nestane, ili barem da bude privremena, kako bi mogli igrati igru na konzoli koju su nabavili. Mnogima je dosta online prepucavanja koja je konzola bolja, samo žele igrati. Dok je onoj manjini to suluda fiksacija fleksanja online mišića nabijenih svađanjem na društvenim mrežama. Microsoft je to djelomično prihvatio, djelom zato što ga je tržišna utrka natjerala na to. Mala šansa da bi to napravili da su oni u vodstvu. Prve karte su na stolu, vidjet ćemo kako će na njih reagirati Sony i Nintendo.
Moje mišljenje je to da je Microsoft napravio dobar porez, isto tako sam mišljenja da će i drugi morati krenuti tim putem. Prije svega par godina je bilo nezamislivo da igrači s različitih konzola igraju skupa neku multiplayer igru. Još nisu sve igre podržane, ali ih je sve više te je samo pitanje vremena kada će to postati standard kojeg više nitko ne spominje. I u tom slučaju je netko morao napraviti prvi korak, a Sony koji je vodio je morao polako početi pod pritiskom fanova. Parafraziranim riječima Kevina Butlera s E3 konferencije iz 2010. godine – svi dobivaju ako ekskluzivnost nestane i svi mogu igrati sve, bilo gdje.
Dug je još put do takve budućnosti, no sve mi se čini da smo krenuli na njega.
