Ostao sam vam dužan analize PlayStation Paris Game Week konferencije koja se održala početkom ovog tjedna. Pa, vrijeme je da taj dug isplatim i kažem nešto o prikazanim igrama kao i samoj viziji PlayStation događaja.
Sony nije bio na Gamescomu, a oni koji su gledali Microsoft tamo mogli su vidjeti jednu veliku reprizu sa E3. Bojazan da će Sony to ponoviti bila je itekako opravdana, pogotovo kada se zna kako nas u prosincu čeka još PlayStation Experience (PSX) za kojeg moraju ostaviti ponešto. Ono što smo dobili bilo je puno bliže nastavku E3, kako su nazivali ovaj događaj. Bilo je odlično strukturirano i pokazivalo je viziju koju kompanija ima, a ta vizija je centrirana oko igri.
Sve je bilo i prilično dobro raspoređeno. Imali smo preshow od oko sat vremena koji je bio fokusiran na indie i VR stvari, što se pokazalo sjajno zato što su svi dobili svojih pet minuta, te ih nisu ‘pregazili’ veliki naslovi koji će biti fokus konferencije. Guacamelee 2 i Spelunky 2 su zasigurno najveće indie priče, no svakako treba spomenuti i Tennis World Tour. Prilično je zanimljivo kako uz svu popularnost tenisa nemamo videu igru koja izlazi svake godine, štoviše, godinama nismo imali veliki naslov za taj sport. A i kada imamo, broj licenciranih tenisača je limitiran. Kada se pogledaju druge sportske video igre vidljiva je ogromna diskrepancija.
VR sekcija pokazala je svoja iskustva koja ima u planu za nas. Kažem iskustva zato što i dalje postoji osjećaj kako još nije došla ‘prava igra’ za virtualnu realnost. Sve su to kraća iskustva koja imaju svoju čar, no niti jedno još nije postalo prava perjanica, ili čak system seller. No isto tako, lako je vidjeti kako VR podrška ne prestaje, te (nadam se) neće prestati. Malim koracima se ide prema tome i sve je izglednije kako će ovaj oblik zabave ostati, za razliku od nekih stvari koje nikada nisu kompletno zaživjele, kao PlayStation Move.
Ghost of Tsushima otvorio je službeni dio konferencije. To je ime koje od sada pa na dalje morate imati na radaru, otvoreni svijet Japana 13. stoljeća je opis nov igre koju potpisuje Sucker Punch. Nismo saznali puno, no barem sada znamo na čemu rade. Kasnije smo vidjeli Spider-mana, God of War, Shadow of Colossus i Detroit. I svuda smo ostali kratki za datum (za Shadow of Colossus smo dobili nakon konferencije), samo generički 2018, često s aludiranjem na prvu polovicu godine, bilo uz Q1 ili Early prije godine. Što znači kako bi mogli dobiti konkretne informacije na PSX. Ili se barem tome smijemo nadati.
Prije nego krenem na ‘glavnu stvar’, treba spomenuti kako su Sony postavio kao vrlo važan igrač za ostale izdavače, Far Cry 5 i Destiny 2 (koji je predstavio prvi DLC) samo su neki od prikazanih. Time je PlayStation poslao prilično jasnu poruku kako su upravo oni platforma koju želite imati. U ovoj generaciji im sve ide po planu.
Za kraj sam ostavio nasilje. Detroit nam je već dao dozu obiteljskog nasilja, no to je bilo ništa naspram onoga što je The Last of Us Part 2 napravio. Video prepun vizualnog nasilja mnoge je barem na kratko ohladio od igre. Bilo je jako puno kritika na prikazano, na trailer gdje imamo nepoznate likove, udarce čekićem i jednu razbijenu lubanju. Izgledalo je kao nasilje bez razloga, kao da su prikazali dio igre, koji je vrlo vjerojatno emotivno jak, ali tek onda kada vas priča uvuče, ovdje je samo bilo nasilje bez pretjeranog razloga. Nekima je to odgovaralo, zato što prikazuje zrele igre, meni nije. Razmišljanje je jednostavno, te se odnosi i na druge medije, ne samo na video igre – ne moram gledati scenu silovanja kako bih znao da je silovanje. Igra prijestolja je lagano donijela trend vizualnog prikazivanja nasilja koji se meni osobno ne sviđa, svijet je dovoljno okrutan sam po sebi. Hoće li sve to umanjiti kvalitetu igre? Moje razmišljanje je ne, imam pravo tako razmišljati pošto Naughty Dog je sjajno odradio zadnjih nekoliko naslova. No isto tako, mnogi na internetu tvrde kako je igra sjajna. Ne tvrde kako će biti sjajna, nego da je… čudno… nisam znao da je izašla…
Sve u svemu, Sony i PlayStation su napravili jedan događaj na kojem je svatko mogao naći nešto za sebe. I nastavlja govoriti ono što svi igrači žele čuti – igre su na prvom mjestu.
