Svakih par godina na mom repertoaru igranja nađe se MLB the Show kako bih vidio progres serijala. Ove godine je došla ta godine, prije nego to sam uopće saznao za povijesnu objavu kako će MLB the Show 21 biti prva igra u serijalu koja će uz PlayStation doći i na Xbox konzole. No hoće li to biti dosta za home run?

Bejzbol je kao crkva. Mnogi prisustvuju, malo ih razumije.

Leo Durocher

Volim sport, ali koliko god se trudio, bejzbol nikako da nađe mjesto u mom srcu. Uvijek me zanimalo što mnogi vide u tom sportu, kao fana sporta, ali i kao statističara pošto je taj sport prepun brojčanih podataka. Probao sam ove godine ući uz to uz pomoć video igri, baš kao što je nogomet polako počeo ulaziti u Sjevernu Ameriku djelom i zbog utjecaja kojeg FIFA kao video igra ima. Nadao sam se kako će u godini gdje se otvaraju vrata jednoj novoj konzoli biti puno lakše ući u mehanike igre nego ikada prije. Prevario sam se. Grdo sam se prevario.

Igra ima zbilja robustan ‘tutorijal mod’ u kojem možete postaviti koju god situaciju želite te je isprobavati do mile volje. Imate igrače na svim bazama te gubite s dva razlike? Nema problema, samo postavite parametre. I sve je to divno i krasno dok ne shvatite kako ništa od toga vas ne uči o igri. Želite znati malo više o bacanjima ili udarcima, kako se krade baza ili nešto pak treće. Sorry, igra vam neće baš pomoći. Maksimalno što će napraviti je dati vam da probate jednu od nekoliko paleta opcija za svaku funkciju u igri. Želite novi način bacanja gdje desnim analognim crtate put lopte. Može. Želite saznati koja je točno funkcija toga, kako pravilno to raditi, koja je razlika ako to napravite krivo? Noup. Ništa od toga nije dostupno. Ako ne poznajete terminologiju iz sporta, imat ćete jako puno problema naviknuti se na igru. A to znači da će bilo koji početnik, koji su uz MLB the Show želi približiti sportu, imati jako težak posao. Ne kažem da trebaju biti skill mini igre kakve recimo EA producirane sportske igre imaju, ali treba biti nešto kako bi igrač mogao naučiti barem osnovne funkcije.

Nakon što sam prošao tu muku te napokon naučio neke sitnice, bacio sam se na pošteno igranje. I to nakon što sam odgonetnuo što uopće znače pojedini modovi. Diamond Dynasty? Nemam pojma. Ima li nigdje neki opis prije nego uđem u njega? Nema. A riječ je zapravo o standardnom skupljanju karti na koje smo već navikli uz sportske igre. Ili Road to the Show koji je zapravo karijera. S time sam krenuo, i dok mi se svidjela televizijska prezentacija, ponovo je nastao problem oko toga što igra pretpostavlja da poznajete bejzbol. Kada sam htio izabrati tim to sam morao pitanja poput onih u kojoj konferenciji igra. I dok je MLB fanovima to trivijalno, ja sam prvo potegnuo za mobitelom kako bi mi Google dao odgovore kako bi izabrao tim iz Teksasa.

Izbor tim je skriven iza ovakvih stvari, koje nisu baš puno dodale

Nastavak frustracije bio je u igranju jednog lika. Evo me za palicom, trebalo mi je malo da ulovim kako i što, no kada jesam došao je idući segment učenja, osvajanja baza. I napokon kada sam shvatio kako se zaustaviti (pošto ti igra ne kaže) bez da k’o muha bez glave trčim dok me ne izbace, došao sam do problema gdje bi se ručno zaustavio, a onda bi igrač bez moje naredbe krenuo dalje trčati te bivao izbačen. Pa mi trener da zadatak ukrasti bazu. Kako se to dovraga radi? Može pomoć? Opet ništa. I tako nekoliko sati pokušaja i pogrešaka, sve dok sam nisam naučio barem neke osnove. Shvatio sam kako je igra iz frustrirajuće postala solidna. I kako bi vjerojatno postala jako dobra kada bih uložio puno truda, uključujući onaj da naučim bejzbol kako spada. Vjerojatno uz pomoć YouTube videa, pošto je MLB the Show odradio grozan posao kako bi me naučio.

Ima tu još funckija, kao izgradnaj stadiona, koja je novitet za ovaj nastavak. U kojem možete napraviti stadion kakav vam paše, kao i kompletnu scenografiju grada iza oko njega. Nešto što sam samo probao i nisam imao potrebu uložiti vremena u to. Ili pak odigravanje nekih važnih momenata iz povijesti ili iz ove sezone. Što je još jedna propuštena prilika da se prilikom odrađivanja tog izazova pokaže YouTube video (ako postoji, a postoji za izazove iz sezone) kako bi se igračima pokazao sam trenutak toga. Kako bi ga proživjeli virtualno i kako bi vidjeli kako je on izgledao u stvarnosti. Po pitanju grafike ne mogu puno govoriti u odnosu na lani, ali u odnosu na MLB the Show 17, koji je zadnji kojeg sam igrao, napredak je jasno uočljiv.

Karijera kreće u nižim ligama

Ulaskom u novu generaciju konzola očekivao sam i neki pomak na tehnološkom smislu. Ima ih, no vidi se da se nije otišlo do kraja, nego se gledalo i na prethodnu generaciju bez kompletne optimiziranosti. Jako mi se svidjelo prilikom igranja na PS5 čuti trenera iz zvučnika kontrolera kako se dere na mene i daje mi instrukcije što da napravim. Kako i kompletna vibracija koja je dala jedan drugi osjećaj. Kao i poprati zvuk, pa je recimo bila situacija kad sam prvi puta nekome strgao palicu. Po osjetilima sam znao da je nešto drugačije, premda u prvi mah nisam znao što točno, sve dok nisam saznao. Ali ima i loših stvari – očitavanje između izbornika još traje dulje nego što bi trebalo u generaciji koja je obećala skresati ta vremena. Jednom prilikom učitavao je ravno 55 sekundi.

MLB the Show 21 je imao frustrirajući start i nije se pokazao kao sjajan ambasador promocije sporta nekome tko nije njegov fan. Nakon skoro dvadesetak sati igranja, nakon preskakanja svih prepreka, pokazao je koliko kvalitete se skriva u samoj igri. Koliko kilometraže ćete dobiti iz ovoga itekako ovisi o tome koliko volite i poznajete bejzbol. Dok će početna frustracija i nedostatak pravog učenja igre zasigurno biti kočnica. MLB the Show je pokazao zašto već godinama dominira u svijetu bejzbol među video igrama, ali nije donio generacijski pomak kojem su se mnogi nadali.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.