Kada govorimo o sportskim igrama i o inovacijama u njima, došli smo do problema koji zahvaća kompletan žanr. Igre su toliko vjerne simulacije sporta da je teško naći područje gdje se može napraviti pomak. Zato godišnji naslovi izgledaju jako slični jedan drugome, te se će se napredak vidjeti tek ako usporedite pet godina razlike. NBA 2k22 je ove godine krenuo u dva smjera, no jesu li bili uspješni?
Prvu promjenu vidimo na terenu, gdje uvođenje novog sistema stamine koja utječe na preciznost šuta drastično mijenja način na koji pristupate igri. Što više potrošite staminu to će vaša preciznost biti manja, što pak sa sobom povlači to da možda trebate igrati malo više timski nego se oslanjati na lagane prolaske ili šut iz vana. To ne znači da šut iz vana i dalje nije jako oružje. Je, samo ga morate koristiti puno pametnije nego do sada.
Dodajte na to pomak u grafičkom aspektu, kao i neke nove animacije (pogotovo kod velikih igrača koji prilično lako rade blokade) i imate jednu igru koja izgleda kao korak naprijed, za razliku od prošlogodišnjeg izdanja. I dalje nisu svi problemi nestali. Tu je još uvijek pokoja animacija koja nema smisla i koja će izgledati kao potpuno promašena u odnosu na trenutak koji se događa na terenu. Napadački sve izgleda fluidnije, dok obrambeno igra izgleda kao korak naprijed. Jedino novi sistem kod zakucavanja nije baš najbolje odrađen i daje puno više problema nego bi trebao.
Druga promjena je došla kroz ideju grada koji služi kao hub. I dok mogu skinuti kapu za ideju koja želi najbolje iz open world aspekta, taj dio nije dobro odrađen. Sve se svodi na trčanje (ili vožnju skateboardom) od točke A do točke B. Ništa od toga nema duše, iako kao ideja je odlično za budući razvoj i zbilja me zanima što će od svega toga napraviti u budućim nastavcima. Ipak, najviše prigovora na taj grad je bilo oko silnih reklama s kojima nas 2k22 bombardira. Jake from State Farm postao je meme u veoma kratkom roku. On je samo odraz razmišljanja kompanije koja pokušava gurati mikrotransakcije gdjegod stigne. Mnogi modovi igranja pate od toga.
2k22 ima i svoju karijeru, koja je prilično dobro ispričana i nudi neke dobre segmente priče. Ali isto tako nudi i grozne, u kojima igra forsira konflikt tamo gdje ga ne bi trebalo biti, što izgleda totalno suludo u odnosu na priču koju pričaju. Kako kada se morate žaliti na vrijeme koje vaš igrač dobiva na terenu, a dobiva ga i više nego zaslužuje u odnosu na njegovu trenutnu kvalitetu. I naravno, očekujte kroz priču dosta toga što nema veze s košarkom, zato što danas sve i svatko mora biti medijska zvijezda na socijalnim mrežama.
Mnogi modovi su dobili neku grafičku preinaku, no sve no ispod te sjajne površine je identično onome od godine prije. To je problem što razvojni studio nema razloga, a niti vremena, napraviti promjenu tamo gdje nema koristi u obliku mikrotransakcija. Taj problem će se nastaviti, što pak zači da će se ti modovi manje igrati, a što se manje igraju bit će manje razloga za razvijati ih. Jedan začarani krug. Čak i uz sve to, 2k22 je i dalje jedna od najboljih sportskih igri na tržištu, a ovogodišnje izdaje je svakako korak naprijed.
